Join the new world

Jozi odlazak u samo srce neprijateljskog teritorija nije teško pao. Čuo je on i ranije podosta o ljepotama glavnog grada i srca neprijateljske diplomacije. Kako je to bilo vrijeme kada su se već rastopili dobri odnosi sa nekim starim prijateljima, malo ga je mučila slabašna pratnja, jer nije bio siguran koliko će ga Smrznuti moći zaštiti ako propadnu diplomatski pregovori.

Sam dolazak u glavni stožer prošao je poprilično nezapaženo. Glavni akteri nisu još ni stigli u tamni prostor pun buke, dima i piva. Za biljarskim stolom njihalo se nekoliko tipova obučenih u crno. Kasnije je Jozo saznao da je to bio glavni finski strateg sa društvom. Mučili su se sa poduplanim biljarskim kuglama na stolu.

Sjeo je pored šanka i taman naručio omiljeno piće, kad mu je prišla zgodna organizatorica konferencije. Zamolila ga je da se prebaci u drugi dio sale, jer je taj prostor bio rezerviran samo za goste konferencije. Za vraga, pratnja i glavni prevoditelj Smrznuti upravo se izgubio sa nekim još mračnijim tipovima od onih za biljarom. Jedva je Jozo izgovorio svoje ime, ali nažalost ni to nije bilo dovoljno, pa ga je morao napisati na komadić papira i zakačiti za džep košulje. Nažalost morao je naći nekog svjedoka da dokaže da je to stvarno on. Tada se pojavio kao spas Smrtni neprijatelj s Alpa i potvrdio vjerodostojnost imena.

Onda su krenula pozdravljanja. Pomalo u nevjerici, ali sa velikim zadovoljstvom ispozdravljao se Jozo sa većinom prisutnih kolegica i kolega „diplomata“. Osim domaćina Mađara, u velikom broju su tu bili i tadašnji saveznici Rumunji, velika delegacija Poljaka, podosta Srba, Batman iz Bosne, spomenuti Finci, a sa juga su istim avionom stigli Grk i Makedonka. Nije se sjećao Jozo previše detalja, ali dobro je zapamtio veselu i toplu atmosferu koja je ipak malo odudarala od one sa bojnog polja.
„Köszönöm mindenkinek, a rally Budapesten.“

Drugi dan ga je Smrznuti ostavio samoga i otišao sa Slovencem tamaniti pivo, a Jozo se izgubio negdje u Pešti i jedva se vratio doma. Lijepe uspomene su ostale do samoga kraja, i uvijek je govorio da će opet otići na konferenciju ako mu se ukaže prilika.

Masonski susreti pak bili su skroz druga priča.
Morao je Jozo obećati da nikada neće spominjati imena prisutnih, ali uvijek je govorio da je bilo svega na sastancima. Od oblinih ručkova koji su trajali po par sati i onda završili u Tkalči na potocima pive, pa do lova na divljač u Baranji (i knedle), čak i ribarenja na tune sa jahtom jednog od članova masonske lože u Zadru.

Sa masonima je znao Jozo posjetiti i poneku kulturnu instituciju, kao na primjer kazalište i predstavu u kojoj je glumio glavom i bradom pomoćnik velikog meštra I. akcijske lože. Tada je i sam veliki meštar došao na predstavu. Uobičajeno, nakon predstave obišli su nekoliko lokacija proučavajući kvalitetu piva u glavnom gradu Republike. Jednom su ga dva masona zabunom otela i odvela automobilom u nepoznatom pravcu. Po osjećaju je Jozo znao da su pokraj mađarske granice, ali u mraku se bilo teško orijentirati. Tek nekakva crvenkasta svjetla odala su mu lokaciju i otmica je propala. Javio je lokaciju predsjedničkoj gardi koja je došla po njega.

Inače prije svakog mandata, znao je Jozo obići glavne masonske centre i popričati sa velikim meštrima. Tako su ga u Zadru tako napili jednom da se jedva izvukao sa parkirališta, pritom razbio zadnji kraj na autu i takav odvozio u Split na sutrašnji sastanak. U varaždinskom i riječkom masonskom centru sve je uvijek bilo uljudno, i osim napora pri podizanju čaše uvijek se sve završilo bez umora. Zagreb i Osijek su bile najčešće destinacije sastanaka, mnogo je Meštara i dolazilo samo i bez poziva. Jednom ga je posjetila i šefica rumunjske pridružene lože na proputovanju prema Jadranu.

Ipak, prvi i onaj najduže u sjećanju, bio je sastanak splitske lože. Tamo su mu otkrili sve tajne, čak i one koje se nikada ne smiju odati. Magla koja se navukla na sjećanje na taj masonski sastanka je tako velika da se Jozo nije ni sjećao ni gdje su bili, ni koga su zvali da plati ceh na kraju.

Ovim ću završiti priču o Jozinim druženjima, iako je toga bilo još puno. Za jedan dobar roman, možda ne baš kao Rati i mir, ali tek par stranica kraći. U slijedećem nastavku saznati ćete što je prethodilo Jozinom trećem mandatu i kakve su ga misli mučile u pokušaju buđenja pomalo izgubljene zajednice.

Do tada zdravi mi bili, zahvalan za votove i subove…

Uigeadail

Prethodni nastavci:
U starog dide...(1) ; Jutro na moru...(2) ; Politika u butigi...(3) ; Crvena krpa...(4) ; Suv ka barut...(5) ; Politika je kurva… (6) ; Za zelene oke… (7) ; Mon(k)ey makes… (8 ; Čaj, Platypus i slonovi… (9) ; Ništa i sve… (10) ; Pivopije, šumske zvijeri… (11)