Deset malih crnaca (OSMI DEO)

Day 1,356, 14:54 Published in Serbia Serbia by 2398678



Deset malih crnaca (Prvi deo)
Deset malih crnaca (Drugi deo)
Deset malih crnaca (Treci deo)
Deset malih crnaca (Cetvrti deo)
Deset malih crnaca (Peti deo)
Deset malih crnaca (Sesti deo)
Deset malih crnaca (Sedmi deo)
Deset malih crnaca (Osmi deo)

(Napisao Marko1996. eRepublik rimejk romana Agate Kristi)





Opet su svi preziveli (samo ovoga puta na Dezertov zahtev) posedali na sofu u salonu. Lukaz, Oriana, Sumnivi i Kauboj su sedeli, dok je Dezert opet stajao.
„Posle skoro sat vremena razmisljanja, ustanovio sam sta nam je najbolje ciniti“, poceo je.
„Ipipro je ubijen dok se tusirao. Po prvoj proceni, to ubistvo smo mogli da izvedemo ja, Oriana ili Sumnivi, ali mi je Lukaz rekao da je jos od svitanja bio u trpezariji gde nam je svima spremao dorucak“.
Oriana jedva zadrza smeh.
„Prema tome, svako od nas je mogao ubiti Ipiproa“.
Svi spustise poglede jer im je bilo jasno da niko od njih nema valjanih argumenata sa kojima bi se usprotivili Dezertovoj tvrdnji.
„Medjutim, pored pitanja ’Ko je ubica?’, moramo postaviti jos jedno pitanje. ’Ko je doneo pistolj?’“.
Kada ne dobise odgovor, cetiri od pet prisutnih osoba pomislise da je pistolj doneo neko od ubijenih ili da neko od ostalih cetvoro prisutnih laze.
Jedna osoba je bila pametnija.
Ili... je bar tako mislila.

***

„Tako dakle“, rece Dezert gotovo sarkazmicno i sede na fotelju pored sofe, „Niko od vas nije doneo pistolj“.
Svi su gledali u zemlju i besumno disali. Nije bilo potrebe pricati bilo sta. Umrece. Da, to je bilo jedino o cemu su cetiri osobe u toj sobi razmisljale. Samo jedna od njih je razmisljala o tome kako ce sprovesti nastavak svog plana.

***

Oriana je stajala na obali i gledala kisu.
Bila je sa one strane ostrva gde je obala od kamenja, i gde je poslednja tacka na kojoj ste mogli stajati verovatno metrima i metrima visa od mora. Da joj je ubica bio blizu, jednostavnim dodirom bi je poslao u smrt. Bilo je dovoljno samo da je gurne, da bi se rascepala na paranparcad o stene na dnu obale.
Odeca na njoj bila je natopljena, iako je mogla sebe da postedi uzimanjem kisobrana. Nije marila za prehladu. Ako se bude izvukla ziva sa ovog ostrva, bice suvise srecna da bi je osetila.

***

Lukaz je cepao drva u radionici i slusao kako sitne kapi kise udaraju u niski, limeni krov iznad njegove glave.
„Ognjiste! Fuj!“, rekao je naglas razocaran cinjenicom da u kuci ne postoji ni jedna elektricna naprava za grejanje.
Odjedanput samo baci sekiru, i uze jaknu.
„Dolazim Oriana!“, viknuo je uveren da je cuo njen vrisak.
Istrcao je iz radionice i... tras.
Osetio je ostricu sekiru zarivenu u svojim ledjima.
Okrenuo se i pogledao ubici ravno u oci.
„Ti si, dakle...“, rekao je pokusavajuci da dohvati sekiru zarivenu u svoju levu plecku.
„Lukaze“, rekao je ubica prisavsi mu toliko blizu da je gotovo mogao da oseti poslednji znaci zivota teku iz njega.
Par sekundi kasnije, bez ikakvog zvuka, Lukaz se samo stroposta na zemlju.

***

Svi su dotrcali do Oriane koja je bila bleda kao sir.
Dezert joj dade cebe u koje se ona orgnu dok su joj Kauboj i Sumnivi pomagali da doseta do kuce.
Svi su bili toliko mokri da niste mogli da prepoznate da li su na kisi proveli 5 minuta ili celo popodne. Seli su za sto, kada Oriana progovori.
„Vrba. Glupa SUMA, glupo OSTRVO, glupa HRVATSKA, glupa VRBA!“, rekla je, a kada je shvatila da je niko ne razume, nastavi, „Razmisljala sam o tome kako bi ubici bilo jednostavno da me gurne u more, kada sam osetila neciji dodir na mokrom ramenu. Toliko sam se prestravila da sam pala u nesvest“.
Nasmeja se gotovo ludacki.
„A... To je bila samo... Glupa vrba“.

***

Proslo je vec pola sata od kako se Oriana presvukla i sisla da pripremi rucak.
„Gde li je Lukaz sa tim drvima!“, rekao je Kauboj nervozno trljajuci dlanove, „Ovde je hladno kao u paklu“ (Cudnog li izraza, zar ne? 😃).
„Idem da proverim“, skocio je Sumnivi kao oparen.
Uzeo je Kaubojev suskavac i istrcao na pljusak.
Dok je Sumnivi bio napolju, Oriana je vec pocela sa pripremanjem rucka. Uzela je neke namirnice iz frizidera, i posle par sekundi viknula tako da bi je culi Dezert i Kauboj koji su bili u trpezariji: „Dezerte, je l’ si ti sklonio ove figurice?“.
Obojica dotrcase brzinom munje, i pre nego sto su uspeli bilo sta da kazu, Oriana progovori tiho: „Ostale su samo cetiri“.





Jos samo cetiri crnca...
Hoce li... IKO preziveti?

Nastavice se...