Unuci i dida....

Day 1,352, 16:19 • Published in Croatia Croatia • by Argrob
Danas je dan poslije.... Svatko ima katkad takav dan. Onaj trenutak kada se ispuca velika količina emocija i polako zaplovimo u mir. Zadovoljni ili ne…

Bitka je bila uzbudljiva, podsjetila me na mlade dane, kao što je vjerujem i neke druge. Mislim da je ne treba imenovati. Tko je sudjelovao u njoj, na bilo kojoj strani, znati će. Nikada se nisam previše zamarao statistikama, pa ne bih ni sada. Zadovoljstvo koje ostaje pamti se i bez brojki.

Nešto drugo me ustvari ponukalo da opet sjednem u kantun i malo razmislim. Spotiču se svi oko novaca i mojih unuka, djece... Vode brigu za nešto što je moja privatna stvar u ovom svijetu. Kratko i jasno da im još jednom odgovorim. Možda imate najljepše želje i dobre namjere, ali ne morate se opterećivati sa brojanjem mojih hitova i golda. Njih će uvijek biti dovoljno dok to želim. Isto tako zbrinuti su i moji unuci i djeca, nisam ih zapustio.

E, sada kad smo to raščistili, nadam se da me nitko više neće pitati išta u tome smislu. Jer pametnom ne treba dvaput govoriti.

Ali rado bih zato svojim eUnucima, nešto poklonio. Ako do sada niste znali, imam dva eUnuka i kao pravi eDjed sam ponosan na njih. Nisu oni bez grijeha, kao ni ja 🙂, ali su moji i na mene mogu uvijek računati. Jedan je malo stariji i sklon sa mnom podijeliti mir i tišinu noćnih sati na chatu. Iako mu se katkad dogodi i da zaspe, rado pričam sa njim. Voli politiku više nego što priznaje. Drugi onaj mlađi, je nezaustavljiv kada se pokrenu tenkovi, i iako ga mnogi imitiraju, za mene je jedinstven. Boriti se s njime, rame uz rame, predstavlja posebno zadovoljstvo.

Dragi moji eUnuci, vjerujem da ste se prepoznali. A oni koji ne znaju o kome se radi, neka se raspitaju ako ih je volja.
S veseljem vam poklanjam staru priču o posudi. Možda pomogne, ako vam se dan učini prekratak ili pomislite da ste se izgubili.

Kada u posudu stavite male loptice do vrha ona je puna. Na sve to dosipate sitni šljunak i on popuni prostor između. Posuda je opet puna. Na kraju je malo protresete i u nju možete dodati još malo sitnog pijeska. On popuni preostali prostor između loptica i šljunka. Mislite da je posuda puna? Nije… U nju možete natočiti još podosta kave da natopi pijesak. Ako zamislite da je posuda ono što smo mi sami, loptice u posudi važne stvari u životu, šljunak one malo manje važne, a pijesak skoro nebitne, vodite računa kako ih slažete u posudu. Teško ćete nagurati loptice i kamenčiće ako posudu pretrpate pijeskom. Zato se prvo pobrinite da važne stvari zauzmu svoje mjesto.

A kava? E to je važan dio priče… Ne zaboravite, koliko god mislili da ste popunili posudu, za jednu kavu sa prijateljem uvijek ima mjesta.

Živi mi bili, pričali još dugo i naganjali BH medalje zajedno…

Argrob, za prijatelje Dida