SRPSKA EKONOMIJA?

Day 1,076, 05:20 Published in Serbia Serbia by Charapanka

Kao sto smi možemo da primetimo kada su porezi u pitanju u eSrbiji su svi porezi postavljeni po default sistemu .



Neko na prethodnoj slici ne vidi nikakav problem , ali problem definitvno postoji. U V1 eRepublika je ovaj sistem poreza donekle bio i prihvatljiv jer su postojale tri vrste skilova , mada se i tad zbog prevelikih razlika u platama ljudi prelazili sa jednog na drugi skil, to je sada prošlost. Preskočićemo i svima dobro poznatu V2 verziju i vratimo se u sadašljost.

Danas eSrbija ostvaruje prihode znatno manje nego što je bio slučaj kada smo bili jedan od vodećih izvoznika gvoždja u državama Fenix-a . Jedini i siguran prihod sadašnje eSrbije je upravo od poreza na plate (Income Tax) i eventualnog poreza na gotove proizvode (VAT).

Ako govorimo o porezu na uvoz (Import Tax) , je porez koji znači isključivo zbog zaštite sopstvene valute i zaštite domažeg tržišta . To pre svega podrazumeva da ne dajemo mogućnost stranim firmama da predstavljaju konkurenciju domaćim, ako i same domaće firme zadovoljavaju naše tržište (ako smo već zavisni od uvoza gvožđa i titanijuma , ne moramo da uvozimo tenkove i helihoptere ). Naravno pored svega napomenutog ne sme se dozvoliti ni monopol domaćeg tržišta odnosno združeno i neopravdano povećanje cena gotovih proizvoda , a tu ulogu moraju da igraju državne firme , a ne smanjivanje poreza na uvoz.



Ono što ja danas vidim kao veliki problem je nagomilavanje žita na marketu , a za velike krivce stavljam baš 1DW kompanije za proizvodnju žita . Pojedine pekare idu pod stečaj jer nemaju mogućnost da daju veće plate i ostvaruju prihod. Čak pojedini direktori stavljaju i nižu cenu hleba od realne isplative , kako bi povratili bar deo uloženog novca.

Moje mišljenje za rešavanje ovog problema je u povećanju poreza na plate (Income Tax) u žitnicama sa sadašnjih 15% na 20% i istovremeno smanjenje poreza na plate u pekarama sa sadašnjih 15% na 10% . Što bi u praksi značilo da bi radnik koji se zaposli u Q3,Q4 firmama za proizvodnju hleba za bruto platu od 20 RSD imao čistih 18 din, dok bi u žitnici (što podrazumeva Q1) imao 16 din. Na taj način bi deo radne snage prešao upravo sa poljoprivrede na proizvodnju . Time ne bi došlo do povećanja cene hleba, niti bi se ugrozili proizvodjači žita, jer bi se samim tim i potražnja za pšenicom delom povećala.

Svi se moramo složiti da otvaranje jačih firmi (Q2,Q3,Q4,Q5) iziskuju veća početna ulaganja sa očekivanjem veće dobiti , nego što to bi to trebalo da bude sa Q1 firmom . Svi vidimo da danas to nije slučaj. I sve više jakih firmi je prinuđeno na bankrotstvo upravo jer im Q1 firme uzimaju radnike nudeći skoro iste plate .



Pre nego što potegnem ovu temu u skupštini želela bih da čujem vaše mišljenje i vaše savete za rešavanje napred pomenutih problema .