Slučajan RL skup eRepovaca

Day 1,291, 19:07 Published in Serbia Serbia by mikagrubinen

Kad doživite nešto lepo imate potrebu da to podelite sa drugima. Da se to lepo osećanje i pozitivna energija širi i prenosi i na druge ljude. U stvranom životu to je nešto na šta smo oguglali, ali u ovom virtuelnom svetu to je nešto što ne očekujemo. Nešto zbog čega nismo ni počeli da igramo ovu igru, ali to je ono što je mnoge od nas održalo i što će održati u igri.

Već neki period sam u 2-kliku i sad kad pogledam neke segmente igre vidim neke nepoznate ljude i prvo što pomislim je da je to dobro, dobro je to za eSrbiju, dobro za igru. Nova krv se upumpava unutra. Mi matori smo već dosadili jedni drugima i suviše se dobro poznajemo da bi jedni u drugima izazivali ona osećanja i energiju koja bi nas terala da odma napišemo neki komentar ili da (makar u sebi) opsujemo i napišemo nešto ružno, poučno, (ne)potrebno ali iz srca. (jbg takvi smo mi Srbi) Odmah tras, nema 3 put meri jednom seci.

Jaooooooo toliko utisaka. Još se nisu ni slegli, a iz mene kipi kao kipuće mleko iz posude. (ovo spomenuh jer sam nedavno pio tek uzvarelo mleko tzv. vareniku) nakon 100 godina. ( hvala babi) 😃

Jel može onaj P.S. u sred ćlanka? Ma valjda može. E, da pijan sam. 🙂 i drago mi je zbog toga.

Večeras sam, opet sasvim slučajno, imao priliku da sretnem u rl, neke ljude koji igraju ovu igru. Nisu to, ovog puta, bili moji Medvedi, ali bili su to ljudi nasmejani, pozitivni i željni druženja. Bilo je tu bivših predsednika, moderatora, najčitanijih novinara, komandanata i članova raznih jedinica i svi oni imaju jednu zajedničku karakteristiku. Sve su to dobri ljudi, vredni svog vremena provedenog u ovoj igri !!!
Nikad mi neće biti žao sto već godinu dana skoro sve svoje slobodno vreme provodim ovde, upravo zbog tih ljudi.

Voleo bih da i ovi novi, koje malopre pomenuh, organizuju neke svoje skupove. Da se upoznaju , da šire taj duh prijateljstva i druženja, da osete ovo što sam ja (a nadam se i ostali koji su bili na skupu) osetio. Taj neki osećaj pripadnosti i zajednice koji nam je svima potreban, a koji tako retko može da se oseti.

Toliko za sada. Mnogi će, koji pročitaju ovaj članak, reći: "Jbt koja patetika." ali neka. Drago mi je zbog toga što sam ljudsko biće, što imam osećanja i što volim kada ih delim sa drugim ljudima.

Hvala Cepiju, Lavu, Braju, Ludookom, TT Lighteru, Arssenu, Lunaticu, The Onom Drugom 🙂 Suhiju, Caru Daci ( pobedniku) i ostalima koji su mi učinili ovo veče vredno pamćenja.

Nadam se da se vidimo uskoro na nekom novom skupu. 🙂