Join the new world

Već dulje vrijeme imam namjeru napisati članak na ovu temu, jer mi se čini da su mnogi zaboravili neke bitne stvari iz epovijesti ili možda ne znaju punu istinu o nekim događajima iz eprošlosti i stanju u esadašnjosti. Vjerojatno već i kasnim s ovim člankom, a s nekim dijelovima istoga možda i više od godinu dana, ali nekad se situacije razviju neočekivano i neke stvari se propuste.


Uspon i pad EDENa

EDEN ovdje nije glavna tema, ali bi se nakratko osvrnuo na savez koji je obilježio najveći dio eHrvatske povijesti s ciljem boljeg razumijevanja prave teme članka.

EDEN je kao savez nastao u nekom drugom vremenu i u nekoj drugoj igri od one koju igramo od V2 do sada. U vremenu kada je EDEN nastajao igra je bila znatno “sporija” i možda dosadnija, ali u to doba je sve što se radilo vrijedilo više, jer se rijetko događalo i dulje trajalo. Tada je naglasak bio na kolektivu, za razliku od svih verzija (još od V2 do sada) koje sve više guraju individualizam, jer je taj način puno isplativiji za vlasnike.

Igra je tada još bila nova i u usponu. Tek su se stvarala prijateljstva i neprijateljstva koja danas poznajemo. A kako se sve (u odnosu na ovo danas) mijenjalo znatno sporije, tako su se i savezništva u tim dugim vremenskim periodima zbilja pretvarala u prava prijateljstva, kako na razini igrača, tako i na razini samih država. U to doba suradnja kolektiva (država) koji su tvorili saveze više se isticala i imala veću vrijednost. Prave, velike bitke bile su rijetke i kada su se događale bile su u centru pažnje svih i ono što se u njima događalo (makar i najmanje sitnice) primijećivalo se i vrednovalo. U takvim okolnostima, u “epic bitkama” o kojima se i sada često priča stvarale su se snažne poveznice između država, poveznice dovoljno snažne da te države drži zajedno i nekoliko godina kasnije u nekoj sasvim drugoj igri.

Novije verzije igre ubrzale su sva događanja u igri. Bitke su bile sve češće, a u tom ubrzanom tempu interesi pojedinaca postajali su važniji od interesa kolektiva. Onaj EDEN kojeg se mi “stariji” sjećamo kao najboljeg saveza ikada nije se mogao prilagoditi takvim okolnostima, jer jednostavno nije bio sagrađen na temeljima koji bi tako nešto prihvaćali i tu počinje slabljenje veza među državama i suradnje kakva je prije nosila savez.

Uz problem koji se pojavio kao posljedica promjena u samoj igri i na koji se kao takav nije moglo utjecati istaknuo bi još dva problema koje smatram ključnima, a posljedica su propusta svih koji su činili savez (ovdje mislim na zajednice u cjelini) i na koje se moglo utjecati.

1. Glomaznost

EDEN je uvijek bio savez solidaran sa svim malim državama koje su se priklanjale istome i uvijek je nastojao pomagati im. U onim vremenima kada je EDEN nastao male države imale su puno veću sigurnost i ozbiljniji utjecaj na igru. U novijim vremenima, malim državama situacija je bitno pogoršana i njihova politika svela se na politiku preživljavanja. Takve male države silom prilika postajale su vrlo nestabilne i prevrtljive, a sve u opravdanom cilju preživljavanja.

Iako sam uvijek bio za pomaganje takvim malim državama što je i bilo u duhu EDENa, smatram da je u tom pogledu napravljena jedna od velikih pogrešaka. Naime, EDEN se prebrzo previše proširio na brojne male (a i neke veće), neprovjerene i često nestabilne države, pa se u toj nekontroliranoj “širini” počeo gubiti identitet onog savez s početka i onih veza unutar samog saveza. Takve države i takva “širina” unosila je nestabilnost u savez i gušila efikasnost istoga i na kraju dovela do onoga čemu smo svi bili svjedoci.

2. Neaktivnost vodećih ljudi

Ovaj problem ide na dušu svih zajednica koje su činile EDEN kao savez. Okružje koje su zajednice stvorile u svojim državama, a koje se onda prenijelo na sam savez nije pogodovalo probijanju nekih novih snaga koje bi donijele elan, aktivnost i neke nove ideje koje su bile nužno potrebne da se savez očuva u nekom novom obliku. Činjenica je da igrači koji su “zeleni” po pitanju vođenja država i saveza donose brojne loše odluke i unose dodatnu nestabilnost, ali smatram da su nekada potrebne upravo takve pogreške kako bi se postigao napredak. Nekada je jednostavno potrebno napraviti korak ili dva unatrag kako bi se moglo “uzeti zalet” i pokrenuti neki novi razvoj. U situacijama kada se to ne uspije napraviti dogodi se ono što se dogodilo u državama EDENa i samom EDENu, zagušenje, stagnacija i nemogućnost napretka, a takve situacije vode tamo gdje smo vidjeli da je i sam EDEN otišao.

Budući da znam kako će se na ovu temu javiti brojni trolovi sa svojim tezama da su određeni ljudi ili skupine ljudi krivci za nedostatak novih snaga i stagnaciju, pa ću odmah na to odgovoriti. Naglašavam još jednom da su takve situacije krivnja cijele zajednice u kojoj se pojave, jer tko tvrdi da jedna osoba ili neka skupina ljudi može kontrolirati masu ili je lijeni lajavac ili budala. Moje mišljenje je da se svatko tko ima volje i želje utjecati na okolinu oko sebe može probiti i naći u situaciji da to postigne. Naravno da je puno bolje za sve kada živimo u okružju gdje se takve stvari lakše odvijaju i to je nešto na čemu svi (opet naglašavam svi, jer je to stvar svih) trebamo poraditi.



“Historia est Magistra Vitae.”

Treba učiti na pogreškama iz prošlosti i na poukama izvučenim iz istih graditi bolju i uspješniju budućnost.



S ovom misli završit ću ovaj podulji uvod i prebacit se na temu zbog koje pišem ovaj članak.
eSvijet se još uvijek nalazi u svojevrsnom kaosu i mislim da vrijedi ona “ne zna se tko pije, a tko plaća” i u brojnim državama, pa tako i u našoj, javljaju se razna razmišljanja i tendencije. CoT, neutralnost, novi savez i slično, mogućnosti su bezbrojne. Prije nego konkretno iznesem svoje razmišljanje vezano za budućnost, osvrnut ću se malo na prošlost.


Bugarska

Mislim da se svi sjećamo onih dobrih vremena kad je Bugarska još bila EDEN i kada smo u suradnji s Bugarima i drugim saveznicima harali po Srbiji, brisali ih i odnosili im kongrese. A isto tako se sjećamo i kada je Bugarska napustila EDEN i što je radila nakon toga. Pogledi na sve te događaje su subjektivni i variraju od igrača do igrača, ali većinu ipak čine oni negativni, a moj pogled na to može se svrstati u one izrazito negativne.


Počet ću s pričom koja nas vraća u vrijeme nešto prije “eHrvatskog egzodusa” u Meksiko. U to vrijeme hrvatski predsjednik bio je Argrob, bugarski Flausino, a ja sam obnašao funkciju Military Commandera EDENa. Bugarska i Hrvatska vodile su dvostruki rat sa Srbijom, na istoku i zapadu. U to vrijeme Srbiji se moglo parirati u MPP bitkama, čak ih i ozbiljno ugrožavati. Tadašnja ideja bila je pritiskati Srbiju u dvostrukom ratu, pritiskati ih i natjerati na kratkotrajni NAP kojim bi se Bugarskoj i Hrvatskoj otvorila prilika za osiguravanje baza i bonusa van Balkana. U tom dvostrukom ratu Srbija je bila u vrlo nezavidnoj situaciji. Kada bi napravila korak naprijed u jednom ratu, u onom drugom bi napravila korak u nazad i obrnuto. Takav način ratovanja za državu kao što je Srbija stvarao je velik pritisak, jer je sila no.1 u eRepubliku bila zatvorena u svojevrsni kavez i blokirana, bez pravih bonusa, stagnirala je i padala u depresiju.

Da se takav omjer snaga i tempo ratovanja zadržao još nekoliko tjedana vjerujem da bi Srbija bila primorana zatražiti NAP i time ostvariti planove koji su tada bili zacrtani na razini EDENa. Ali, na našu žalost to nije bio slučaj, jer je admin po prvi puta uveo “čokoladice” koje su u tom trenutku dale značajan poticaj Srbiji i tadašnjem savezu u kojem se Srbija nalazila. Doslovno preko noći prednost u oba rata prebacila se na stranu Srbije i tu nastaju problemi. Bugarska i Hrvatska nisu više mogle parirati Srbiji i obje države počele su vrlo glatko gubiti regije. Situacija u EDENu tada je izgledala prilično depresivno i beznadno, a isto je bilo i u Hrvatskoj.

Tada ne scenu stupa Flausino koji nažalost nije bio sam nego uz debelu potporu tadašnjih (koje su također i sadašnje) bugarskih političkih elita pokreće razgovore sa Srbijom o NAPu Hrvatskoj iza leđa. Namjera im je bila potpisati mir sa Srbijom (time spasiti svoje sebično dupe) i ostaviti Hrvatsku na nemilost istoj. U takvoj situaciji Hrvatska nije imala drugu opciju nego pokušati nešto u što se nije vjerovalo da ima realne šanse za prolazak. Uz razmišljanje “ako već padamo, nek padnemo boreći se” pokrenut je “egzodus u Meksiko”. Kada je Hrvatska počela Srbiji zatvarati put u Italiju (koja je tada bila pod našom kontrolom) i kada je Srbija shvatila što se događa, brzo je odbacila sve razgovore (koji su bili pri kraju i praktički je sve bilo dogovoreno) s Bugarskom i bacila se na lov Hrvatske. Prilično neočekivano, ali nimalo lako, uz brojne manevre, Hrvatska je uspila ući na američki kontinent i osvojiti kolonije u Meksiku, te se time spasiti od vrlo nezavidne sudbine koja bi nas u to doba zadesila na Balkanu.

Srbija je tada preotela veći dio Italije i pokorila Bugarsku. One iste bugarske političke elite tada su sve to prikazale kao žrtvovanje Bugarske za Hrvatsku, što je naravno bila totalna glupost, jer je odlazak Hrvatske u Meksiko bio posljedica onoga što je Bugarska radila Hrvatskoj iza leđa i garantiram da Hrvatska ne bi to učinila da nismo bili izdani od strane ljudi koji su tada (a nažalost i još uvijek) vodili Bugarsku.

Tad sam prvi puta dobio negativno mišljenje o eBugarskoj (ne samo epolitičarima, nego i enarodu), a nažalost to se kasnije samo još više produbljivalo. Iako sam imao vrlo čvrste dokaze bugarske izdaje, zbog vjere da je to samo posljedica i inače kontroverznog bugarskog trola Flausina (tek kasnije se ispostavilo da nije bio sam, nego debelo politički potkovan) nisam reagirao u EDENu, jer sam smatrao da u tom vremenu dosta depresivnom za EDEN nije pametno stvarati dodatne probleme u “vlastitom dvorištu”.

Bugarska je tada prvi puta direktno radila kontra Hrvatske, a taj trend će se nastaviti i kasnije. A vrlo skoro počela je i iznutra raditi kontra EDENa, a sve svoje poteze vješto su prikrili prljavim obmanama u javnosti (kao što je ona da su Hrvati pobjegli u Meksiko i ostavili Bugarsku).


U mjesecima koji su uslijedili Bugarska se sve više okretala onom sebičnom putu koji su političke elite otvorile pregovorima sa Srbijom nama i EDENu iza leđa i sve češće se se ponavljali izrazi (mnogi će se sjetiti) koje su Bugari koristili nakon što su sudjelovali u bilokojoj EDEN akciji, “Bugarska to nije radila za sebe, nego za EDEN” i slično. Odgovorno tvrdim da se već tada u Bugarskoj javila ideja o odlasku iz EDENa, ideja pogonjena sebičnim i egoističnim stavovima koji su se sve više primali u narodu.


Bugarska je stavljala sebe iznad drugih država u savezu i iznad samog saveza (a to vam mogu potvrditi oni koji su imali prilike surađivati s njima u to doba na razini odnosa među državama i razini saveza). Imali su potrebu biti prvi i uvijek su tražili nešto više, nekakav poseban status (sjetite se kako su uvijek tražili da im se posebno priznaje kako su oni nešto nesebično učinili za EDEN, a ne za sebe i slično). U vremenima kada je EDEN dominirao takvo ponašanje Bugarske nije se isticalo i to im je dalo priliku spremiti se za ono što će se kasnije dogoditi. Bugarska je davno odlučila otići iz EDENa i napraviti savez u kojem će imati ono što im je očito najviše trebalo, pažnja, osjećaj važnosti i dominantan položaj naspram drugih.




Prilika za ostvarivanje onoga što su si davno zacrtali došla je u obliku Turske. Kao što sam već rekao, EDEN je u to vrijeme dominirao i nije imao nikakvu potrebu za “dodatnim dmgom”, a Turska se u to doba počela odvajati od Phoenixa i spremala na “prelazak”. Turska je neko vrijeme pokazivala želju za ulazak u EDEN i bila je ignorirana zbog poznatih problema iz prošlosti između Grčke i Turske (Bugarska i Turska tada nisu imale nikakvih problema u prošlosti u igri, čak su i dugo vrijeme bile saveznici još u vremenima kada je postojao PEACE). EDEN je s Turskom počeo neformalno pričati tek nakon što je dobio potvrdu od Grčke i Bugarske, a onda i ostalih članica saveza. Razgovori su se razvijali i Turska se počela približavati EDENu i kada je došao trenutak da se ozbiljnije približi EDENu, tj. da ih se primi na trial, prvo su pitane Grčka i Bugarska. Obje države, a onda i ostale članice saveza glasale su da se Tursku PRIMI na trial. Tada se počelo s manipulacijama u Bugarskoj, propagandom koja je prenijela tenzije iz RL prošlosti u esadašnjost, koja je rezultirala okretanjem bugarskog naroda od EDENa. Bugarske političke elite provele su davno zamišljeni plan u djelo, okrenule su Bugarsku protiv EDENa i krenule u smjeru koji su si davno zamislile.

Iako je bilo određenih pogrešaka od strane EDENa koje su dale određeni prostor onima koji su Bugarsku odvlačili od EDENa, one su bile nebitne, jer Bugarska je davno odlučila napustiti EDEN. To nije bila dvojba Bugarska ili Turska, nego još jedna od bugarskih obmana u javnosti i provođenje nečega što je davno zacrtano.

Već sam se previše raspisao pa da zaključim.
Povijest nas je naučila (a sadašnjost potvrđuje) da Bugarska na duge staze, pogotovo kad je predvođena ljudima koji su tada, a i sada vode državu i savez CoT, NIJE dobar saveznik. Čak štoviše, usudio bi se reći da je Bugarska jedan od najgorih saveznika kojeg mogu zamisliti. Također, ne vidim mogućnost da se to promijeni u skoroj budućnosti, jer Bugarsku i dalje vode isti ljudi koji su radili kontra Hrvatske i EDENa, ljudi vođeni egoističkim i sebičnim idejama, ali idejama na koje bugarski narod pada i koje gura i želi.


CoT

Ovo je samo nastavak na priču koju sam započeo s Bugarskom. Bugarska je u EDENu pokazala potrebu da šefuje i bude iznad drugih, a budući im to tamo nije polazilo za rukom, okrenuli su se putu koji im to omogućuje.

Izlaskom iz EDENa vrlo brzo su zaboravili izraze kojima su “častili” dojučerašnje neprijatelje i izraze kojima su ti dojučerašnji neprijatelji “častili” njih i bacili su se na posao osnivanja onoga što sada znamo kao CoT.

Šta je CoT?

Pa znalo se od početka da je to savez za liječenje bugarskih frustracija, ostvarivanje dominantne pozicije i osjećaja moći. To se moglo vidjeti i iz država koje su tamo okupili, sve redom “nebitne” ili PTOane državice kao što su Južna Koreja, Japan, Novi Zeland, Meksiko itd.

Bugarskim, a onda Čileanskim prelaskom na stranu ONEa EDEN je izgubio prednost koju je do tada imao i postao inferiorna strana. CoT je uz pomoć dmga ONEa (pa TWOa) imao sigurnost, lagodan život i mogućnost razvoja, jer savez okupljen oko Srbije i Poljske imao je dovoljan dmg da radi s EDENom što mu je volja. U takvim okolnostima CoT je vrlo brzo rastao i Bugarska je oko sebe okupljala sve više malih državica kojima je uz pomoć TWOa mogla osigurati lagodan život. S vremenom su se CoTu priključivale neodlučne države koje nisu pronalazile svoje mjesto u TWO i EDENu koji je tada bio u raspadu i nije pružao alternativu.

CoT je rastao i dobivao na snazi, ali i dalje se njegov uspjeh temeljio na dmgu TWOa (što se može vidjeti u današnjoj situaciji gdje CoT počinje gubiti bonuse čim je TWO prestao udarati za njih). TWO bez potpore CoTa je vidljivo slabiji savez, ali CoT bez TWOa je ništa i tko ne vidi to živi u zabludi. Koliko god se CoT trudio prikazati stvari drugačije, bili su samo marioneta TWOa bez kojeg nisu mogli opstati na karti, a kamoli ostvariti onakve uspjehe u vidu posjedovanja bonusa koje su posjedovali.

Ne mogu jasno reći koji su motivi TWOa da izazove CoT zabranom približavanja sa SADom (za ovo sada nije ni bitno), ali Bugarska i CoT su se odlučili prihvatiti taj izazov kako bi pokazali da nisu samo marioneta i iz toga je nastao sukob CoT-TWO. Iako su prihvatili izazov i poslali pljusku TWO, CoT je samo potvrdio ono što sam gore napisao. Potvrdili su to i još uvijek potvrđuju činjenicom da osim Bugarskog neproduljivanja MPPa sa Srbijom i Poljskom, protiv TWOa nisu napravili apsolutno ništa. Bazirali su se na tlačenje država koje su trenutno relativno same i slabe kao što su Kolumbija i Argentina i prividnog antiTWO stava.

Da je CoT uistinu bio pravi savez jasno bi se distancirao od TWOa, a ne bi djelovao ovako pasivno i to će ih koštati. Već sada su vidljivi znaci velikog nezadovoljstva u sve više država članica CoTa, a novozapočeti sukobi na relacijama Grčka-Bugarska i Turska-FYROM još više će pokazati koliko je CoT u biti slab. Uspjeh CoTa temeljio se na potpori TWOa, a kako te potpore više nema, nema ni dmga, a znate i sami što se događa sa savezima koji imaju mnogo malih država kojima je jedini cilj preživjeti (pogledajte na primjeru onog kvazi EDENa koji je umirao godinu dana). CoT se raspada i neće još dugo poživiti.


Budućnost Hrvatske?



Evidentno je da trenutno na svojoj strani nemamo dmg potreban za neke ozbiljnije akcije, ali isto tako je više nego očito da Hrvatska ide u pravom smjeru. U ovim danima se pokazalo na koga se može računati i s kime treba razmišljati o budućnosti. SAD i Brazil prisjetili su nas na slavna vremena kada su EDEN i Terra odlično funkcionirali i dobrom koordinacijom noćnog i dnevnog dmga bacali ONE na noge. Hrvatska ima prijatelje i na tim prijateljstvima treba graditi novi savez, ali pri tome treba voditi računa o prošlosti, ne ponavljati one pogreške koje smo učinili u onom “lošem EDENu”.



Radens