Sirotinjo i Bogu si teska

Day 1,081, 11:31 Published in New Zealand Serbia by Zeleni EO

"You do not have any articles, if you want to write an article you should enter here: Write article"



Da ne lazem - imao sam ranije jedan text...to je bila ona spam-akcija, ali su ga obrisali, sad sam opet na nuli. Znaci krecem od pocetka, simbolicno prateci teritorijalno sirenje eSrbije. Nekad bilo, sad se pripoveda...Obicno nemam negativne misli, ali ovo danas je kap koja je prelila casu. Razliva se na sve strane. Zar nije dovoljno sto sam u NZ i sto sam toliko daleko od eKuce, pa jos moraju i neki spoljasnji faktori da uticu na moju setu?!

Majka: Sine, kuda ides?
Sin: Idem da ubijem 98 ljudi.
Majka: Kako ces da ubijes sve te ljude sam?
Sin: Ne brini se mama, imam pomoc 3800 ljudi.
Majka: U redu sine, idi, ali da se vratis kuci do 23:00h
Sa stepenista se zacuje topot nogu, brzinom munje dolazi tata, noseci u rukama laptop, i savetuje sina: Sine, sacuvaj neki metak za admina!



I tako...da li sad zbog ovoga zasluzujem FP? Da? Aha...a ne zasluzujem treasure maps, koje mi, formalno-pravno gledano, pripadaju? Ne zasluzujem da oljustim nekoga u borbi, vec treba "9 lvl newb" da mi se smeje jer ima master, visa ili bilo koju drugu karticu? Ne zasluzujem da se ulogujem kao covek i da odradim work, trening i poneki rat, a da mi bezglava kokoska ne nabija frustracije od pernatih zivotinja?

Hm, kad bolje razmislim - sve se vraca, sve se placa...Moja RL baba ima koke nosilje. Divna pernata stvorenja. Kada svaka od njih snese po jedno jaje dnevno, to je dvadesetak jaja na dan. I kad dodje subota, pijacni dan, baba odnese jaja i zaradi neku kintu pride, pored penzije. Secam se da me je uvek kritikovala kako ne smem da ulazim u kokosinjac jer, Boze moj, plasim koke nosilje, zbog mene vise ne nose jaja.

Danas su vremena drugacija. Onaj ko je bio na vrhu sad je na dnu i obrnuto. Sad te proklete koke nosilje mene prestravljuju, uteruju mi strah u kosti, dize mi se kosa na glavi od njih. Mislim da patim od alektrofobije. Skoro da ne prodje ni jedan dan, a da ne pomislim na kokoske i pocnem da se plasim...jednom sam ih cak i sanjao. I tako dan za danom, nedelja za nedeljom, mesec za mesecom...kokoska se uporno pojavljuje i remeti moj miran i harmonican eZivot. Ali postoji jedna veoma bitna razlika - ja svoja jaja i dalje nosim ponosno.

A ti baba, gde si sad da kazes kokoskama i adminima da ne zalaze u "moj kokosinjac", da ne diraju moje medalje koje sam mesecima jurio, da ne zalaze u to da li imam kreditnu karticu ili sam svaki svoj zuto-govnasti gold skinuo sa bankomata ili posteno zaradio posle 30 dana worka? Da li je to tvoj penzioni FAIL ili moj Don Kihotski FAIL? Ja od vetrenjace ne odustajem, tako mi Dulsineje od Toboza, pa makar Servantes morao da uradi jos hiljadu recenzija ovog romana.

Tako je zapisano...tako ce i biti.