Sinonim za smeh

Day 877, 14:08 Published in Serbia Serbia by Fuse
Luda kuća.
Ona u kojoj su samo ukućani svesni istine.

Luda zemlja.
Ona u kojoj nema svesti.

Luda nacija.
Ona koja ne zna odakle je došla, šta će ovde, i gde je krenula.

Mi.
Mi smo oni koji nose sve maske. Mi smo oni koji moraju da ih skinu, da prekinu predstavu.
Jer, mi smo oni koji nose sav teret sveta, pa kao takvi nemamo gde... nemamo načina.
I šta sad? Dokle? Dok ne izgubimo svaki cilj, dok od nas ne ostanu samo kosti, koža i prazna sećanja, dok ne otupimo do te granice da više ne razumemo svoje bližnje? Ja kažem NE!
Jer ja odlučujem da se borim. Ja ću prvi skinuti masku... ja biću prvi glumac koji će da prekine predstavu.
A publika? Niko i ništa... sinonim ludoj zemlji. Samo prazne duše, koje, izgubljene, lutaju hodnicima prošlosti. Ljudi koji traže taj mali deo sebe u zaboravljenim slikama. Ljudi tako prazni, da im oči polako gube boju.
Svaki glumac glumi zbog publike... svaki glumac će se truditi da publiku okrene sebi, ma koliko bilo teško.
Ali onog trenutka, kada se glumac stopi sa okolinom, kada izgubi veru u sebe... tada dolazi šaptač.
Čovek koji je sinonim ludoj naciji. Čovek tako tup, da ne moze da govori ono što hoće - već ono što drugi zacrtaju.

Na vama je da se prepoznate. Da li ste glumac, publika, ili šaptač.
Mislite o tome.


Zaključak donesite sami, a ja ću vam preneti moj:
eSvet se ne razlikuje puno od onog pravog koji poznajemo.
eČovek ne razlikuje se puno od stvarnog čoveka.
eKuća (čitaj ePartija) ne razlikuje se mnogo od kuća koje viđamo u stvarnom svetu...
Poslednju rečenicu, koja počinje sa "eNacija", ću ostaviti vama... dovršite je, pa recite kako bi trebala da zvuči.


Ovim tekstom bih hteo da vas uvedem u moje pozorište, koje nosi naziv "Laza Lazarević". Čućete razne priče ovde, ali ne verujte im... ipak su to samo budalaštine nekog klinca, zalutalog u sopstvenoj koži.