Seoba naroda

Day 3,676, 08:01 • Published in Croatia North Korea • by William Thomas Riker

Čitajući posljednje, jedan drugome oprečne članke koji su objavili DominionHR i mark00st, shvaćam da ljudi i dalje najozbiljnije razmišljaju o oslobađanju „svetih zemalja“ Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a tek neki, onako zafrkantski, pomisle na selidbu. Ne znam u kakvim iluzijama i na kakvim lovorikama stare slave živite, ali ta vremena su prošla. Ne jučer, ne prošle godine. Prije 5 godina. 5 godina se vrtimo u istom mjestu, i najveći podvig nam je oslobađanje par bezvrijednih regija u trenutku slabosti Srbije kako bismo imali kongres. Bravo mi!

U prirodi ne opstaju najjači, ni najiteligentniji, već oni najsposobniji za promjenu. Vi to niste. Godinama pokušavate nadjačati ili strateški nadmudriti Srbiju i kompaniju. Ne znam što čekate, valjda da nam prođe i zadnji vlak da nešto uspijemo ostvariti. Hrvatska je zadnjih godina na razini onih malih diktatura razbacanih po jugu Azije kojima vladaju stranci, imaju malo stanovništva, velike države ih uzgajaju kao stoku, i nitko ih ništa ne pita. Da, Hrvatska je jedna od tih zemalja, i ne razumijem zašto se toliko više imate potrebu vaditi na povijest, ponos, itd. Nemamo ni savez, a i onaj kojem naginjemo bude komplet obrisan nekoliko puta godišnje. Jel shvaćate sad koliko smo jadni?

Zašto se toliko trudite oko šugavih piksela na karti, koje očito ne možemo osvojiti? Ljudi moji, pa i u RL-u seobe naroda postoje i dan danas. Zemlja ne znači ama baš ništa ako je ima svuda na bacanje, a pikseli još manje. Kad se sjetim koliko puta smo napadali tu prokletu Vojvodinu, iako smo imali taj resurs, a u Crnoj Gori svega bilo što je nama falilo, a niste ju ni pogledali. Kao izdresirane životinje, vaši mozgovi su toliko uvjetovani da je lakše nać jedinstveni lijek za rak, nego vas nagovoriti da krenete razmišljati malo drugačije. Doba velikih stratega je prošlo, i kao da nema sposobne vlade koja će dugoročno (govorim o periodu od, recimo, godinu dana), u malim koracima, ostvariti neke ciljeve.

U RL-u, svaki iole normalan narod bi u slučaju osvajača pobjegao. Preko 7 mora i 7 gora, svejedno. Ali što dalje od svega toga. A gdje ne bi onda u nekoj šugavoj igrici. Uzmite Thor Ragnarok za primjer: dok je Thoru njegovo kraljevstvo predstavljalo upravo to, njegovo kraljevstvo, činio je sve da ga očuva. Kad je shvatio da se radi o njegovim ljudima i njihovoj kvaliteti života (ovdje kvaliteta igranja = zabava), napustio je Asgard s njima. Ili to, ili trpiti Helinu vladavinu.

Bacio sam malo dulji pogled i probao nam naći novu domovinu. Diplomaciju i strategiju ostavljam vama koji se toliko busate u prsa da ih znate, ovim se bavim s gospodarsko-političkog stajališta. Sad će praznici, neki od vas će imat više slobodnog vremena, neki još imate bombe i rakete, a Ameri su najavili da će visoke stope poreza trajati još barem 3 mjeseca. Sve te okolnosti nam idu na ruku. Ono što mnogi ne shvaćaju je da nam treba makar prešutno odobrenje međunarodne zajednice da bismo sve to pokrenuli. Oni što to shvaćaju, ne vide koliko je to lako nabaviti.
Žuto i crveno se ne pušta pod nikakvim okolnostima, ljubičasto u TW-u, zeleno ovisi.

Australija je slaba za bilo što. Imaju dva TW-a, jedan s Peruom, drugi s Litvanijom. Fora je što im je Litvanija nametnula taj TW, i često znaju blokirat RW-ove. Australci su ljuti, ali ne mogu ništa. Zamislite sad da sletimo u Australiju (ako je moguće, uz prethodan blagoslov Australaca, ako ne, možemo i bez njega jer međunarodna zajednica nije reagirala ni na zračni napad Litvanije). Oslobođamo Australiju od Litvanije i ostodobno pokoravamo. Istina, Peruanci provode TW u toj maloj crvenoj Tazmaniji, ali to se da sredit, ostale bi 4 regije za njihov TW. S obzirom da u RL-u imamo dosta Hrvata u Australiji, možda bismo se mogli povezati s njima, možda nekima dat i hrvatski CS, i siguran sam da bi Peru, kad bi bi zamoljen, napustio Australiju, a mi bismo imali TW broj 1.

Indonezija je također preslaba, lažni div pun multija. Traže TW, dosad su ga imali sa Singapurom na svom teritoriju. Par regija bi bile trajno okupirane zbog resursa, ostale mogu služiti za TW broj 2.

Filipini, naš MPP, ali slab, još jedna multi nacija, kojom ionako vladaju stranci. Više im je stalo do TW-a s Estonijom nego do njihovih resursa. Problem je što, ako bismo išli preko Indonezije, nama bi trebale 3 filipinske regije, a njima bi ostala 1, TW nemoguć. No, ako narednih mjeseci dođe do većeg rata i Poljska bude izbačena iz Malezije, onda preko Malezije možemo okupirati 2 filipinske regije, a 2 ostaviti, za TW broj 3. Dvije bi ostale i Maleziji, koje onda ne bi imale partnera za TW, eto nas u TW-u broj 4. Tada bismo imali 5 food resursa, 5 weapon resursa, 3 house, i 1 aircraft. A opet bismo mogli i bez Malezije: Filipinima bi ostala 1 originalna regija, a mi (ako bismo uspjeli istjerat Peru diplomatskim putem) bismo Filipincima platili zračni napad na dijelove Australije koji nam ne trebaju. Tako bi i Australija i Filipini imali i kongres i TW. Realno gledano, i za to su preslabi, i sretni su što ih nije neka veća sila pokosila dosad.

U slučaju velikog svjetskog sukoba gdje bi glavne europske sile slabile jedna drugu, Filipini imaju direktnu rutu s Tajvanom (resursi za kuće), a Tajvan s Japanom (resursi za zrakoplove). U tom scenariju bismo imali sve 100% resurse.

U slučaju nemogućnosti dobivanja rute do Filipina, moramo se zadovoljiti nečim kompliciranijim: Tajlandom. Doslovno bi nam trebale sve regije, osim one male na jugoistoku. Mađari trebaju taj resurs zbog gume, no dobivaju ga samo pola, jer regija nije povezana s glavnim gradom. No, u našem slučaju bi bila povezana, i tada bismo imali sve weapon resurse. Pošto su nam Mađari saveznici, možda bismo mogli dogovoriti predaju regije, a onda bi oni mogli graditi svoje tvornice kod nas i uživati u 100% food i weapon resursa. Ili možemo čekat kao i u slučaju Poljske, da dođe do većeg sukoba gdje će Tajland iskoristiti šansu za slobodu, pa se mi ubacimo. Zapadna Australija ima direkt rutu s Južnom Afrikom, i to zelenom regijom koja ima house resurs. Tada bismo imali po 5 resursa za food i weapon, i 4 za kuće, što bi kombinirano s minimalnim porezima moglo privući više ljudi kod nas.

Naša velika prednost bi bila što bismo imali makar food i weapon resurse na 100% jer bi nam glavni grad bio tamo dolje. Uz 1% Work Tax, oteli bismo šušku glupim Amerima koji su ga digli na 3%. A kad bi se odjednom krenule graditi stotine stranih tvornica u našoj novoj državi, pogodite što bi se dogodilo: ništa! Imali bismo status koji je SAD imao donedavno: svi bi gradili firme kod nas jer su resursi puni, a porezi minimum, i nitko nas ne bi htio napast. Jer bolje im je imat tvornice u državi sa 100% resursa, nego nas osvojiti radi resursa koje će moći iskoristiti samo polovično zbog nedostatka direktne veze. I mogli bismo imati čak 4 TW-a za farmanja RH i TP medalja. Srbija ne bi imala interesa da nas lovi preko oceana, pogotovo ako bismo napismeno s njima (i neutralnom stranom) dogovorili da im nećemo dizat bunu sljedećih godinu dana.

Iskreno, uz malo organizacije, ove zime već možemo imati Australiju i Indoneziju, 100% food resurce i barem 1 TW, i nitko nas ne bi dirao. A onda kreće trud na svim poljima oko Filipina, s kojim bismo imali i weapon na 100%. Tada bismo mogli javno zvati sve da kod nas grade svoje food i weapon tvornice i postali bismo neutralna Švicarska, pogotovo ako bismo uz 1% WT-a uspjeli sniziti i prosječnu plaću (davanjem na ruke, ili radom jedan drugome u tvornici za minimalac). Čak bismo kontrolirano mogli odobravati CS pripadnicima drugih, slabih zemalja koje završavaju obrisane, integrirati i tako jačati Hrvatsku. Ostalo je teže i komplicranije, ali to je život. Ako niste voljni, onda prestanite kokodakat i prihvatite da ćemo pod Srbijom najvjerojatnije biti do kraja servera.

WTR