Sam si....

Day 2,035, 13:55 Published in Serbia Serbia by Panda monium


-Dobro vece ratnice!!

Tihim gotovo necujnim glasom progovori stari monah,koji vec godinama zivi sam u svojoj pecini izolovan od sveta...I vremena...
I sam je zaboravio kada se osamio i nasao sebe u nekom drugom svetu smrtnicima nepoznatom!!

-Sta te dovodi kod mene??

-Ne znam starce...

Odgovori mu krupni vitez,i ako izgleda kao da je vreme da svoje oruzije okaci kao trofej negde u svojim odajama tek je zagazio tridesetu...Nacin zivota ostavio je dubok trag na njegovom licu a mnogobrojne borbe jos mnogobrojnije rane na njegovom telu...

-Nisam siguran zasto sam ovde dosao...Verovatno da bih nasao makar neki odgovor na pitanja koja me odavno prate,ili bolje reci proganjaju...

-Zasto mislis da mogu da ti bas ja dam odgovore?

-Pitao sam mnoge,skoro sve koje sam susretao na svome putu...Ali niko nije mogao da mi odgovori...Eto sada dodjoh kod tebe sa nadom da cu vise srece imati!!

-Sedi...Izaberi bilo koji kamen i sedi na njega...Sta je to sto neustrasivog ratnika proganja?

-Vise od pola svog zivota ratujem...Ucestvovao sam u skoro svim slavnim bitkama koje je nase veliko carstvo vodilo i iz svakog dvoboja izasao sam kao pobednik!!Mnogo puta sam ranjen ali niko nije uspeo da me pobedi!!Nepobediv sam u borbi bilo kojim oruzijem...

-Nepobediv??

-Da nepobediv!!

-Siguran si u to?

-Da siguran sam i to sam pokazao svima...

-Onda je nas razgovor zavrsen...Ne vidim sta bih ja mogao da kazem nekome ko je nepobediv,nedodirljv...Kome niko ne moze nista!!!

-Ali..

-Ali sta?

-Ali nisam postavio pitanje!!

-Nisi..Ali dao si odgovor na svako!!

-Ne razumem te!

-Kao sto ni zivot ne razumes...Pa ipak ga zivis...

-Sta hoces da kazes?

-Hocu da kazem da ti tvoj ponos ne dozvoljava da pogledas dalje od svog maca!!Da nisi sebi dozvolio da upoznas i druge strane zivota osim tuce sa nekim...Treba da upoznas ljude,da upoznas sve lepote zivljenja,da nadjes ljubav...

-O tome mi prica onaj koji ceo zivot provodi sam!!Monah me uci da mi fali ljubav!!

-Mislis da sam se ja u izolaciji rodio??Da nisam spoznao nista van ovih zidova pecine??E moj sinko,nekada sam i ja bio ponosni ratnik...Pobedjivao svakoga koga sam pobediti mogao...Ali izgubio sam onu najvazniju bitku!!

-Ko te pobedio??

-Pobedilo me vreme...

-Vreme??

-Da vreme...Teklo je a da nisam to ni shvatio...Letele su godine kao sto ptice na nebu lete...I odletelo!!A nikada se vise vratiti nece!!Dok sam sve ovo sto sada znam shvatio kosa mi je osedela,ruke su mi pocele da drhte!!Postao sam sedi starac koji vise nikome ne treba!!Da ratujem ne mogu vise,a ratnik kada vise snage u rukama nema nicemu ne sluzi i nista ne vredi..Postane otpad koji samo smeta!!Da se provlacim po ulicama i cekam neciju milostinju nisam mogao!!Zato sam i dosao ovde da zivim u prirodi i od prirode!!Ali za tebe jos nije kasno!!

-Sta treba da uradim??

-Treba da nadjes sebe!!U necemu...Da zasnujes porodicu,sagradis dom i da ne mislis samo na danas vec i na prekosutra jer sutra samo sto nije doslo tako da moras jos jedan korak u napred da ides!!Onda kada padnes svi oni kojima si davao svoju krv te nece pogledati ni kao smrdljivi sir!!Zaboravice te i sve ono sto si za njih dao...U teskim trenutcima po tebe nece te ostaviti samo tvoja porodica i sve dok nju nemas ti si siromasan!!!obogati se covece dok jos mozes!!Kasnije neces moci...

Prvi put se suze pojavise na licu hrabrog ratnika...Shvatio je sta je to sto ga vec godinama proganja!!Shvatio je zasto nocu nema sna...I koja je to senka koja se nad njim vec dugo nadvila...

Sam je na ovom svetu bez igde ikoga...

-Hvala ti starce...

-Nadam se da ti nikada vise necu trebati i da svoj put dalje sam znas!!!Bog te blagoslovio!!




You are alone....


- Good evening, Warrior!
It was the quiet, almost silent voice of the old monk, living alone in his cave for years, isolated from the world... And time...
Even he forgot how long it has been since he went to his solitude, since he found himself in another world, unknown to mortals.
- What brings you to me?
- I do not know, old one...
the stout knight replied; although by his looks it seemed it was time for him to hang his weapons in his trophy chambers, he was only in early thirties.
His way of life left a deep mark on his face, countless battles left even more scars on his body...
- I'm not sure why I came here... Probably to find some kind of answer to the questions that have been shadowing me for some time; or should I say - hounting me...
- What makes you think it is I who can give you the answers?
- I have asked many, almost everyone who I met on my journey... But no one could answer me... Now I have came to you, hoping for better luck!
- Well, sit down... Pick any rock and sit... What is it that hounts a fearless warrior?
- I have been battling for more than half of my life... I was in almost every big battle that our Empire had, and from every duel I emerged victorious! I have been wounded many times, but none could defeat me! I am invincible in combat, by any arms...
-Invincible?
- Yes, invincible!
- Are you certain of that?
- Yes I am, and I have proven it to everyone...
- Then our conversation is over... I can't think of a thing to say to someone invincible, untouchable... To someone that no one can hurt!
- But...
- But what?
- But I didn't even tell you the questions!
- You didn't... But you answered all of them!
- I do not understand!
- Like you don't understand life... And yet, you live it...
- What are you saying?
- I am telling you your pride doesn't let you see beyond your sword! You didn't let yourself experience other sides of life, except for fighting... You should meet people, know all the beauty of living, find love...
That's coming from the one who spends all his life alone?! A monk preaching that I need love?!
- Do you think I was born alone? That I didn't see anything outside this cave? Ah, my son, once I too was a proud warrior... I defeated anyone who I could... But I lost the most important battle!
- Who defeated you?
- It was time...
- Time?
- Yes, time... It went on, without me realising it... Years flew by like birds in the sky... And flew away! And they're never coming back! By the time I learned all that I know now, my hair went white and my hand shivery! I became a grey old man, obsolete to everyone! I can not go to war anymore, and a warrior without strenght in his hands is good for nothing and worthless... A piece of scrap, only in the way! I could not just roam the streets and wait for charity! So I came here, to live in nature, and by nature! But it's not too late for you!
- What should I do?
- You must find yourself! In something... Start a familly, build a home and not think only of today, but of the day after, also, because you must always be one step ahead! Because when you fall down, all those for whom you bled will not even look upon you! They will forget you and all that you gave them... In those hard times, the only ones who won't leave you is your kin, and as long as you don't have familly of your own, you'll be a poor man! Get rich while you still can, man! Later, it will become impossible...
For the first time, tears went down the brave warriors face... He realised what was haunting him for years! He realised why he couldn't sleep at night... And what was thas shadow upon him...
He was alone in this world, with no one his arround...
- Thank you, Old one...
- I hope you will never need me again and that you know your way from here! God bless you!


Prevod na engleski Kapetan Uks!!Hvala Kapetane!!