Join the new world

U današnjem broju imate priliku pročitati razgovor sa drugom Couvertom, liderom Hrvatske partije, jednim od kandidata na današnjim predsjedničkim izborima i svakako najkontroverznijim političarom u eHrvatskoj. Moram priznati da je usklađivanje naših termina i obveza trajalo poprilično dugo, sam intervju je dogovaran u nekoliko navrata i konačno je pogođeno pravo vrijeme kada su nam se obveze smilovale (prvenstveno mislim na njegove, jer moja obveza upravo i jest inzistirati na razgovoru op.p.). Kroz praćenje političkog života u našoj državi stekao sam poprilično čvrst dojam i utisak, kako o samoj partiji tako i njezinoj vođi. Jedna žestina i velika emocija koja je izvirala iz svakog njegovog nastupa, osebujna politička naracija pa čak i grubost prema neistomišljenicima tjerala me na oprez. Nikako nisam htio prekinuti razgovor nakon prvog pitanja a s druge strane odavno sam prerastao potrebu da budem samo zapisničar nečijih razmišljanja. Neposredno iskustvo ubrzo je raspršilo moje sumnje i protokom vremena razgovor je postajao sve ugodniji i opušteniji. No, niti u jednom trenutku on nije skrenuo iz strogo profesionalnih voda.
Mjesto razgovora je određeno jednoznačno i u meni je budilo znatiželju. Umjesto kakvog kafića ili restorana, za mjesto naše seanse dogovorene su same stranačke prostorije. Stići na razgovor u dogovoreno vrijeme je stvar respekta i poštovanja prema sugovorniku tako da sam zadnjih par blokova gradske vožnje prošao u maniri nepristojnog vozača kako bi nadoknadio loše prolazno vrijeme kroz Liku zbog vremenskih neprilika.
Dočekao me oprezno, ispitivačkog pogleda, naizgled smirenog držanja ispod kojeg se nazirala lagana nervoza zbog sutrašnjih izbora. Sama prostorija je prilično jednostavno uređena, a u samom kutu uz prozor smješten je stolić na kojem je bio, na moje zadovoljstvo, serviran jedan od boljih francuskih konjaka. Marxova slika smiješila se sa zida, ispod koje se nalazi vitrina sa stručnom literaturom socijalističke ideologije, tako da sam prepoznao klasike Couvertovog nadahnuća poput opjevanog "Manifesta", pa zatim primjerak "Kapitala" da bi mi pažnja popustila nakon "Anti Dühringa". U tom trenutku zasjeo je na stolicu nasuprot mene i razgovor je mogao započeti.

U vrlo kratkom vremenu postali ste jedan od kontroverznijih političara, vrlo osebujnog i žestokog načina iznošenja argumenata? Slažete li se sa takvom konstatacijom i otkuda toliko emocija u Vašem političkom djelovanju?

-„Kontradiktorno bi bilo reći da nisam unio previše emocija i želje pri izgradnji eHrvatske ali prvenstveno svojeg političkog i moralnog stajališta. Jednostavno sam morao biti direktan jer moja stranka nije popularna u eHrvatskoj. Tim načinom želim unijeti svježinu u statičnost hrvatske politike. Inače takav sam čovjek i u RL pa ću takav biti i u esvijetu.“


Isprva ste stranku zamislili socijal-demokratskom da bi zatim ona počela djelovati kao komunistička. Otkuda takva promjena u smjeru djelovanja same stranke i čime je ta promjena bila izazvana?

-„Do te promjene je došlo iz jednog konkretnog razloga, a taj je da je tada u eHrvatskoj postojala stranka sa socijal-demokratskim opredjeljenjem (HDS op.p). Kritikom naroda i ostalih stranačkih vrhovnika sam se odlučio na "rigoroznije" političko stajalište. Meni je u prvom planu bilo osnivanje socijalističke stranke međutim iako sam veliki optimist u tom trenutku na to sam gledalo vrlo skeptično. Ali eto, na kraju mogu zahvaliti eHrvatima što nisu podržali još jednu socijal-demokratsku stranku, već su otvorili put ideologiji socijalističke eHrvatske.“


Kako Vi osobno doživljavate far-left opciju u eRepublik i koje mogućnosti ona nudi?

-„Far-left smatram jedinom opcijom u Rrepubliku koja može biti dosljedna svojim stajalištima. Postoje velike mogućnosti jer identitet moje stranke stoji čvrsto na zemlji i uprijeti ću sve snage da moja stranka stane rame uz rame sa demokratima i desničarima. Naša stranka se mora temeljiti na radu i samo na radu. Možda ću sad ispasti zloguk prorok ali također se potajno nadamo kakvoj pogrešci vodećih stranaka. Ako se to dogodi biti ćemo spremni to iskoristiti i pokazat ćemo narodu da mogu imati vjere u nas jer trenutno s ovakvim sistemom moja stranka se ne može nadati nečemu većem.“


Tvrdite da je socijalizam u eRepublik moguće izvesti. Kako to objasniti građanima koji imaju opciju osnivanja vlastitih kompanija i kako u njima probuditi interes za igranjem ako nemaju mogućnost ekonomskog razvitka?

-„Interes za igranjem eRrepublika se ne može izgubiti. Ako se izgubi smisao igre tako što na vlast dođe socijalizam onda je to stvar u administratorima igre. Ali da budem subjektivniji, svaka državna kompanija će imati svoga direktora. Dakle, ako država otkupi privatnu firmu tada će taj vlasnik postati direktor, u najboljem slučaju i bit će plaćen od strane države kao i svi radnici .Po toj logici, smisao igre ne bi trebao biti izgubljen.“


Sama politika stranke se temelji na radu i djelu Marxa i Engelsa. Na koji način želite uvesti socijalizam, ili da se bolje izrazim, da li je svojevrsna diktatura proletarijata ovdje uopće moguća?

-„Dosta eHrvata projicira RL u eWorld. Međutim, naglašavam ovo već neko vrijeme da jednostavno za takve ljude nije eRepublik. Da li se zapitate zašto HUS ima najviše članova? Jednostavno zato što većina građana u RL bi se radije pridružilo HDZ-u nego nekoj socijalističkoj stranci u Hrvata. Ti ljudi su jednostavno uskogrudni i ne žele prihvatiti druge opcije i mislim da je to temeljni problem eRepublika. Na primjer, u Rusiji je obrnuti slučaj. To spominjem iz razloga da me se ne smatra previše subjektivnim.“

Protivnik ste privatnog vlasništva i jasno ste dali do znanja na koji način bi se riješili tog problema. Ne smatrate li pritom da je ipak kapital taj koji vlada i da su kongres i vrh politike premreženi osobnim interesima pojedinaca? Ne krije li se tu opasnost elitiziranja politike od strane interesnih skupina?

-„Dakako da vlada kapital među pojedincima iz samog vrha eHrvatske. Jedinu iznimku ću napraviti na Robyu Petriću, našim trenutnim predsjednikom. Čovjek je uložio mnogo u državu bez ikakvih očekivanja za povratom novca. Moram istaknuti da smo moj bliski suradnik (potpredsjednik HP-a op.p.) i ja odlučili napraviti neprofitabilnu organizaciju koja će zapošljavati radnike u „wood“ kompaniji. Sva zarada će ići u svrhu podizanja standarda države i socijalne pomoći, svim članovima stranke i zaposlenicima firme .Naravno, ako budem na samom čelu države i svim eHrvatima.“

Kandidat ste za predsjednika države koji se zalaže za neutralnost u vanjskoj politici a ujedno smatra da možemo biti najjača sila na svijetu. Kako je to moguće izvesti i nisu li te dvije stvari kontradiktorne?

-„Mi ne moramo biti agresor već država koja je toliko moćna koju će se ostale zemlje bojati uopće napasti a kamoli nešto više .Neutralnošću bi sa svima zadržali mirne odnose, a samim time bi se održala trgovačka suradnja između država koje nam mogu nadoknaditi dobra i proizvode koje naša zemlja nije u stanju proizvesti. Naša politika ide pogrešnim putem što se tiče toga i jako se bojim za budućnost.“

Izjavili ste da do 23.1. kada prestaje moratorij o nenapadanju eHrvatske, možemo dovoljno vojno stasati da se ne bojimo nikoga. Ako tome ne bude tako, hoćete li smatrati da je postojeća vlast isključivi krivac tome?

-„Glavni krivac tome biti ćemo mi sami jer vlast jednostavno ne može prisiliti građane da svakodnevno treniraju. Naša vojna sila mora stasati postepeno, bez žurbe.“


Kao mogući predsjednik države koje bi ste mjere uveli u unutarnji politički život a koje u vanjski?

-„U unutarnjem političkom djelovanjem napravio bi koalicijsku suradnju sa političkim istomišljenicima, a što se tiče vanjske politike odgovor sam već dao naslutiti. Održavao bi sa svima mirne odnose posebice sa onim državama s kojima dijelimo afinitete prema trgovini, ali sigurno da bi inzistirao i na bliskim odnosima sa zemljama u kojima je na vlasti socijalizam.“


Uspijete li u svojoj namjeri da uvedete socijalizam u eHrvatsku kako bi ste izveli ekonomsku osnovu društva a kako političko pravnu nadgradnju?

-„To ne bi bio totalitarni režim. To bi već bio socijalizam u kojem će svi građani biti jednaki i svi zaštićeni. Što se tiče političke scene pokušao bi predložiti koaliciju svim strankama s kojima mislim da bi to bilo moguće. Ekonomska osnova je jasna centralizacija naših primarnih proizvoda i dobara što današnja politika vrlo dobro radi.“


Francuski konjak je lagano nestajao dok sam opijeno slušao izlaganje druga Couverta. Bez obzira što ga mnogi smatraju neozbiljnim, njegov žar i strast s kojima izlaže svoje ideje tjeraju čovjeka da zastane i pokuša sagledati stvari iz drugog kuta. Koliko god mi se činio bajkovitim moram priznati da je na trenutak u meni proizveo miris zajedništva, udarničkih pjesama i radnih akcija. Lagano sam tonuo u blagodati utopijskog društva kada je sekretar partije banuo na vrata. Hitan telefonski poziv prekinuo je naše druženje i drug Couvert žurnim je koracima krenuo prema centrali. Znatiželjno sam napregnuo uši da saznam tko je tajanstveni pozivatelj. Na moju žalost, sekretar partije je prozreo moje nečasne namjere. Kiselo se osmjehnuvši zalupio je vratima ostavivši me razočaranog pogleda. Dao bih se kladiti u dvadeset jedinica vlastitog wellnesa da je zadnje što sam čuo prije samog treska bio Couvertov glas „Reci,jel' nastavljamo zajedno dalje,Lu…“.
Nakon par minuta drug Couvert se vratio u prostoriju vidno oraspoložen. U tom trenutku nisam znao da je na pomolu prva koalicija na ehrvatskoj političkoj sceni a njemu nije bilo niti na kraj pameti da mi se povjeri. Rukovali smo se uz kurtoazan smiješak. Zahvalio se na prilici da još jednom građane eHrvatske uvjeri da je samo političar koji želi sve najbolje našoj i njegovoj državi. Pozdravio me sa „zdravo,druže“, pritom mi poklonivši Marxov „Grundrisse…“. Uzvratio sam sa „do viđenja,gospodine“ uručivši mu Adornovu „Negativnu dijalektiku“, svojevrsnu kritiku samoga Marxa. Ulazeći u auto veselo sam razmišljao kako će Marxov „Grundrisse…“ skupljati prašinu na tavanu redakcije. Lagano klizeći sa parkirališta, ispred same zgrade spazio sam opet istog sekretara i njegov vječiti osmijeh. Iznio je vreću sa smećem a kroz prozirnu površinu primijetio sam žute korice „Negativne dijalektike“. Drug Couvert očito nije imao tavan.