Ratne igre Poglavlje III Deo 7.

Day 827, 14:38 Published in Serbia Serbia by Gavrilo Princip

Uvod u 7.deo
Koliko je nekad dobro saznati prošlost? Svi govore da nije dobro živeti u laži i da kad saznaš istinu, da će ti biti lakše. Koliko je to istina? Da li zaista čovek treba sve da zna? Za nekoga, otkrivanje prošlosti jeste prosvetljenje, ali za nekog je otvaranje “pandorine kutije“. Svako novo saznanje može da promeni čovekovu budućnost, ali može da utiče i na njegovu sadašnjost. U većini slučajeva utiče negativno.

22. februar 1998. godine 04:00h
18 godina ranije...
Bolnica

Napolju je bilo veoma hladno, temperatura je bila ispod nule. Ljudi su užurbano išli ulicom, svi su bili dobro obučeni. Na drugom kraju, deca su se grudvala vraćajući se iz škole. Izgledalo je da je sneg odgovarao najviše njima. Dečiji uzvici i smeh su se čuli po celoj ulici. Od hladnoće, prozori su se smrzavali, time praveći prelepe šare na staklu. Jedna osoba je pokušavala da prstima obriše prozor. Više su to bili refleksni pokreti prouzrokovani nervozom, nego želja da se pogleda kroz prozor.
-Raven, sine, sedi dole, nećeš ništa promeniti šetajući tako nervozno. Pridrži Hostiliana, molim te, mene već ruke bole- reče jedna starija osoba.
-Ne, oče, pusti me na miru molim te, makar ovaj put- reče Raven vrlo nervozno.
Ravenov otac je gledao u Ravena jedno vreme, a onda je spustio glavu. Uzeo je svoj štap sa zmajevom glavom na njemu i počeo je da ga vrti. Onda je podigao pogled ka jednoj osobi koja je sedela preko puta njega.
-Hamster, da li bi i ti bio ovoliko nervozan kao moj sin, da se recimo tvoja žena poradja?- upita Ravenov otac.
-Verovatno da bi- reče Hamster.
-Jooj, vi mladi... Opustite se, u moje vreme, deca su se radjala u kući, a ne u bolnici, pa smo opet svi zdravi- reče Ravenov tata i nasmeje se.
-Tata, molim te!- malo povisi ton Raven.
-Tvoj sin će biti lekar ili advokat ili možda naučnik, verujem u to i daćeš mu ime Stefan- govorio je Ravenov otac smeškajući se i ne obraćajući pažnju na ono što Raven govori.
-Moj sin će se zvati Arcibald, kao što se zvao i moj pradeda. I moj sin će biti osoba koja će vratiti slavu našoj dinastiji. Koji neće biti kukavica kao što si ti, čovek koji je odustao od glavnog cilja naše porodice. Ti si oče previše skromna osoba, koja se zadovoljava sitnim stvarima- reče Raven u jednom dahu.
-Dosta više sa tom pričom o tvom pradedi. Njegov život jeste tragičan, ali ja ne želim da živimo u prošlosti. Želim da mojoj familiji vratim ugled na pošten nacin- povikao je i Ravenov otac.
-Nema hleba od poštenja oče. I moj pradeda je bio pošten, pa gledaj kako su mu njegovi prijatelji vratili- reče Raven nastavljajući raspravu.
-To je bilo pre skoro 100 godina za Boga miloga!- proderao se Ravenov otac i malo nakašljao.
-Ja pamtim za razliku od tebe, matora budalo!- nastavio je oštro Raven.
-Nemojte, molim vas. Stanite, vidim da lekar dolazi- reče Hamster, gledajući prema hodniku u kojem je bilo porodilište.
Sva trojica su ustali. Doktor je prilazio, njegovo lice je bilo poprilično snuždeno.
-Gospodo, žao mi je, ali dete je rodjeno mrtvo. Morali smo da uradimo carski rez, ali dete je ipak umrlo. Žao mi je- rekao je doktor pogledavši dobro u Ravena.
Raven ga je pogledao i onda je legao na zemlju, počeo je da se dere. Ravenov otac je seo na krevet. Stisnuo je štap. Suze su mu potekle niz obraz. Hamster je samo ukočeno stajao.

2 sata kasnije...

-Bogunoviću, jesi li tu?- upitala je jedna osoba držeći tek rodjenu bebu u ruci.
-Da, ovde sam- izašao je Bogunović napolje.
-Ovo su pare za Arcibalda. Imaćeš sigurno dovoljno novca za idućih 4-5 godina- reče debeli čovek i dade mu pare.
Bogunović je uzeo dete i pošao u kuću.

5 sati ranije...

-Doktore, pare su ovde, želim da uradite carski rez mojoj ženi, uzmite dete i predajte ga ovom čoveku ovde. Boke, pridji- reče Raven gledajući u Bokea.
-Nema problema, biće sredjeno- reče doktor i uzme pare.

25. mart 2001. godine 09:00h
3 godine kasnije...
Radna soba Ravenovog oca

-Dok sam ja živ, nećeš zvati nikoga, ni dovoditi nikoga, da li je to savršeno jasno?- proderao se Ravenov otac.
-Doći će dan, kada ću ja sve ovo da preuzmem oče, a onda ćemo raditi po mome- reče Raven.
-Da, ali veruj mi, ja još dugo vremena nemam nameru da umrem- reče Ravenov otac i napusti sobu.
-Onda ćemo to vreme morati da skratimo oče- promrljao je u sebi Raven.

25. mart 2001. godine 23:00h

Jedna osoba se približavala sobi u kojoj je spavao Ravenov otac. Prišao je polako krevetu, uzeo je jastuk i naslonio ga na usta Ravenovog oca.
-Laku noć oče, dovoljno si proživeo, vreme je da neko mladji nastavi tvojim putem, ali sa nekim drugim metodama- reče Raven i krene da ga guši.
Ravenov otac se otimao jedno vreme i onda se njegovo telo opustilo.
Raven je podigao jastuk, proverio je da li njegov otac diše. Bio je mrtav. Raven je otišao u svoju sobu i legao da spava.

26. mart 2001. godine 09:00h

-Aaaaa!- proderala se ženska osoba iz sobe u kojoj je bio Ravenov otac.
Svi su dotrčali tamo.
-Mrtav je!- plakala je vrišteći spremačica.
-Oh ne, oče!- plakao je Raven za svojim ocem.

30. jun 2003. godine 08:00h
2 godine kasnije...

Raven je sedeo u radnoj sobi, držao je štap koji je pripadao nekad njegovom pokojnom ocu. Na štapu je bila glava zmaja. U sobi su bili njegovi ljudi. Boke i Ludak.
-Kako je moj sin Arcibald?- upitao je Raven.
-Odlično je, iako im ponestaje novca, a kako sam čuo, Bogunovićeva žena ima rak. I sigurno će uskoro da umre- reče Ludak.
-A, odlično, baš kako sam i želeo da se stvari odvijaju- reče Raven smejući se.
U tom istom trenutku radnoj sobi se približavao Hamster, načuo je neku priču o umiranju pa je stao da prisluškuje.
-Šefe, samo me nešto zanimalo uvek. Da li je vaš otac stvarno umro prirodnom smrću?- upitao je Boke.
-Vi ste mi ljudi od potpunog poverenja i nemam zašto da vam krijem. Ja sam ga ubio- reče Raven.
Boke i Ludak su se iznenadili, a Hamster se naglo odvojio od vrata. Ipak, niko ga nije čuo. Hamster je počeo ubrzano da diše.
-Znam da ste iznenadjeni možda, ali morao sam to da uradim. Moj dugoročni plan je da od mog sina Arcibalda napravim pravog vodju, mašinu za ubijanje, a tako nešto se može stvoriti samo iz bede i siromaštva. Moj prvorodjeni sin Hostilian živi kao kralj, ima sve što poželi. Osoba kao Arcibald će žuditi za svime, on će tražiti moć, a kad dodje pravo vreme dobiće je kod mene. Na žalost moja žena je umrla, pa neće imati prilike da vidi svoga sina- reče Raven.
Hamster se okliznuo i udario glavom u vrata. Brzo se ustao i počeo da beži.
-Šta je to?- proderao se Raven.
Boke i Ludak su izvadili pištolje i istrčali napolje, videli su Hamstera kako trči. Ludak je ispalio metak i pogodio Hamstera u ruku. Hamster je izašao napolje i trčao do policije. Ravenova kuća je tada bila u centru Bajmoka, a policija je bila na 300 metara.
-Moramo da bežimo odavde! Uzmi Hostiliana i krenite. Ja cu poći sam da im odvučem pažnju- reče Raven i udje u svoj auto.
Boke i Ludak su uzeli Hostiliana i pošli automobilom ka Madjarskoj granici. Policijski automobili su izašli i pošli u poteru za Ravenom. Polako su ga sustizali, približili su se nekoj reci, Raven je izgubio kontrolu i upao u reku. Policajci su izašli, pucali su u vodu. Otišli su da traže oko reke, ali nikoga nisu našli. Nakon nekoliko sati, ronioci su došli, pogledali su u auto koji je bio na dnu reke, ali u njemu nije bilo tela. Potraga je trajala još dugo, ali nisu ništa našli. O Ravenu se više ništa nije čulo godinama. Svi su već pretpostavljali da je on ipak mrtav.
P.S. Ove pojedinosti su otkrivene nedavno, lekar je priznao sve, a i otkriveno je da je Arcibald Ravenov sin.
Hamster




Arcibald je završio sa čitanjem, ruke su mu drhtale, bio je u potpunom šoku. Uzeo je sliku koja je bila na zemlji i podigao je. Gledao je svoju majku. Nikad je u životu nije video. Iako je bio potpuno sada hladna osoba, osoba sa toliko krvi na rukama, osoba koja je izgubila sve što je mogla, sve zbog ciljeva nekih drugih ljudi, potekla mu je suza niz obraz. Neki osećaj se i u njemu probudio.
-Arcibalde, šta radiš ovde?- upitala je Pegica.

Nastaviće se...

U sledećem, poslednjem delu III poglavlja
Cilj opravdava sredstva