Ratna priča - drugi dio i kraj

Day 739, 01:28 • Published in Croatia Croatia • by srdant
ČESTITKE SVIMA NA EPIC WINU!!!!!


Ne sjećam se kada je Poljak došao preuzet stražu, ni kako sam se odvukao do kreveta u podrumu. Probudili su me Poljaci. Otvorio sam oči i ugledao njihova lica s raširenim očima i prstom na ustima. Nešto se događalo. Dali su mi znak rukom da se polako popenjem za njima u prizemlje. Gore smo se pridružili na podu u sjeni trećem Poljaku. Gledao sam ga upitno, a on je pokazao rukom put rupe u zidu. Na ulici je stajao parkiran mađarski vojni kamion okružen šačicom mađarskih vojnika. „Šta je sad? Odakle oni sad?“ mislio sam dok sam ciljao pištoljem jednog od njih. Napeto smo u tišini pratili svaki njihov pokret nišanima. Ne znam koliko je točno vremena prošlo, izgledalo je kao cijela vječnost, ali su se na kraju ukrcali u kamion i odvezli se u smjeru eVaraždina.

**************************************** **************************************** ******************************

Pada brzinski dogovor i polako, čučeći izlazimo kroz rupu na ulicu. Od prizora mi se steglo srce. Razrušene kuće posvuda, iz većine se još dim diže. Cesta je prekrivrena čahurama, komadima zidova i lecima srpske propagnade. Jedan Poljak se saginje i diže jedan. Počeo se grohotom smijati. Zove me i pokazuje letak na kojem piše:“Obranimo Liku i Gorski kotar“. „Do they really think that we're so stupid?“ kaže mi. Smješkam se i ja. Glasni smijeh Poljaka je parao grobnu tišinu, a onda je odjeknula serija jakih eksplozija u daljini i tri ratna aviona su proletjela iznad nas. „It's the Americans!!!!“ viče Poljak. Vraćamo se u podrum i zaključujemo da je vrijeme za pokret. Poljaci će prema istoku do njihovog zbornog mjesta. Ja odlučujem u tunelima skupiti nove informacije.
Od jedne skupine Španjolskih vojnika doznajem da je situacija bolja. U Slavoniji Srbi sve više uzmiču, a u eVaraždinu Mađari trpe sve više gubitaka. Nastavljam dalje kroz tunele. Kroz otovore koji vode na površinu se izmjenjuju čete vojnika. Novi izlaze na površinu i jurišaju i pri tome spuštaju u tunele ranjene i izmorene. Stižem do zapovjednog mjesta u tunelu. Podnosim raport, daju mi naredbe: U 23.00 u punoj bojnoj spremi javiti se zapovjednicima slavonske bojišnice!!! Predajem im zadnje golde da pošalju ZDRUGU za tenkove i nastavljam se kretati kroz podzemnu rijeku ljudi. Ima još previše vremena do borbe. Ne mogu čekati u miru, ne mogu spavati. Odlazim do stranke.

**************************************** **************************************** **********************

U stranci situacija je ista kao i u zoru. Karte su i dalje razvijene na stolu. Svi gledaju izvještaje s bojišnice. Vlada zabrinutost za NW Hrvatsku. Nije dobro kažu mi. Guramo ih polako nazad, ali nisu sigurni hoće li biti dovoljno. Stalno ljudi dolaze i odlaze. Tko ima viška oružja dijeli ga onima koji nemaju. Vade se kruhovi na stol, krijepe se izmoreni koji pristižu. Iste prizore sam i u tunelu vidio. Svi nude pomoć, vade se zadnje kune i goldovi i predaju vojnicima za opremu. Zajedništvo je neopisivo! Sati prolaze u napetom gledanju ratišta. Zadivljeno gledamo veliku navalu ZDRUG-a koja je odbacila Srbe skoro do granice. Mađari se ne daju. Opraštamo se uz zlokobno upozorenje: ako padne NW Hrvatska svi selidba!

**************************************** ***** **************************************** **********************

Nisam išao kući. Pronalazim improvizrani tabor na ulazu u eOsijek. Zapovijedno mjesto su preselili prema granici. Odlična vijest. Jedan časnik mi dodjeljuje šator. „Spavaj. Skupljaj snagu za napad“ kaže mi. Zatvorio sam oči i uz udaljene eksplozije sam zaspao.
Budim se. 22.55. Sad ili nikad mislim. Trčim prema zapovijednom mjestu. Raspitujem se i doznajem odlične vijesti: Mađari su potisnuti iz centra eVaraždina u predgrađe. Naši i saveznički tenkovi udaraju po njima svime što imaju. Želja da krenem tamo braniti moju kuću je velika, ali zapovijednici ZDRUG-a mi potvrđuju zapovijedi: kreni s ovom četom na srpsku granicu i udari bez milosti. Nakon skoro 24 sata čekanje je gotovo. Krećemo.

**************************************** **************************************** **********************

Pucam do iznemoglosti. Vraćam se u bolnicu. Ekspresno me vraćaju u fromu. Doktor mi kaže:“Pametno sad. Do sutra ti ne mogu više pomoći“. Pronalazim grupu vojnika ispred bolnice i krećemo dati naš zadnji doprinos obrani. Pucamo po neprijatelju. Odjednom je zemlja zatutnjala. „TENKOVIIIIII!!!“ se netko proderao i pred nama je izronila cijela srpska elitna divizija. „NATRAAAAAAG!!!“ uzvikuje netko zapovijedi. Povlačimo se prema ruralnim djelovima Slavonije. Topovske granate lete oko nas. Pasatovara odakle su sad ovi izronili??!! Tutnjava se pojačava i odjednom iza nas izviru naši tenkovi. Prolomio se zajednički urlik i svi koji mogu kreću s tenkovima naprijed. Sve trese, zrak je pun baruta koji nagriza nos. Povlačim se prema NW Hrvatska i gledam kako srpski tenkovi lete u zrak jedan po jedan . Zaustavljam jednog časnika za vezu i primam najnovije informacije: u NW Hrvatska naši nezaustavljivo guraju Mađare prema granici. Ne mogu više izdržati! Jurim prema tamo, iako se ne mogu boriti moram biti tamo.

**************************************** **************************************** *******************

Ne treba više kroz tunele prolaziti. eVaraždin je prohodan. Idem dalje prema sjeveru sve bliže i bliže tenkovima. Kuća mi je još tu. Nemam sada vremena se zaustavljati, želim gledati kako izbacujemo Mađare s našeg teritorija. Zaustavljam se kod jedne artiljerijske divizije. Upadam u rov, daju mi dalekozor i usmjeravam ga prema granici. Kroz dimnu zavjesu koja se stvorila jedva razanajem događaje. Jedva, ali dovoljno da bih vidio kako gore Mađarski tenkovi i kako im vojnici panično prelaze granicu i bježe kući. Počinje me radost lagano ispunjavat. Još samo da aktiviramo naš Q5 defense i gotovo je. Svi oko mene u napetoj tišini gledaju i čekaju. Epska bitka se bliži kraju. Odjednom je zkrčao radio zapovjedika artiljerijskog mjesta:“Slavonija i NW Hrvatska osigurane.... ponavljam Slavonija i NW Hrvatska osigurane... Čestitam svima.“ Prolomio se oslobađajući urlik sreće. Grlimo se i slavimo. Preplavljen sam neopisivom srećom. Izlazimo iz rova i zaustavljamo sve vojnike u prolazu. Pjeva se, nazdravlja rakijicom Slavonskom koju je netko izvadio i zaklinje na vječnu odanost saveznicima. Srce će mi pući od ponosa!!

**************************************** **************************************** *************

23:45 dan 738. Izmoren sjedim ispred kuće i spremam se zapaliti pobjedničku cigaretu. Kopam po džepovima u potrazi za upaljačem i nalazim Moving Ticket koji sam kupi za svaki slučaj. Pronalazim upaljač i palim prvo cigaretu pa onda ticket. Neka gori. Bacam je na pod i gledam kako izgara do kraja. Tek kada je izgorila do kraja me ispunilo potpuno olakšanje. Kao da su s tim ticketom nestle sve strepnje. Gasim cigaretu i šepajući krećem prema bolnici. Dan 739 me zatekao na putu. Koji će to sretan dan biti. U bolnici i dalje gužva ali je slika putpuno drugačija. I ovdje se slavi. Doktori sa smješkom daju infuzije i grle vojnike, svi razdragano ljube medicinske sestre. U jednom trenutku neko viče: Tišina. Evo nove zapovijedi. S radija Ministarstvo čestita svima i poziva na borbu u Finskoj. Izlazim iz bolnice i tražim zapovjedno mjesto. Usput kupujem energetsko piće i malo okrijepljen se javljam za transport u Finsku.

**************************************** *** **************************************** *************

Vojni helikopter je uzletio. Gledam Slavoniju i NW Hrvatsku ispod nas. Još se dimi sve ali se jasno razaznaju ljudi kako zagrljeni pjevaju. Vide se i organizirane grupe koje već sklanjaju prepreke sa cesta. Obnova je već počela. Prelećemo Mađarsku koja je u potpunom mraku. Finska stižemo!!!!