Rat i mir

Day 1,886, 17:04 • Published in China North Korea • by nexus2012

Preskočit ću rad na nekoliko članaka koje nikako da završim i prebacit se na aktualnu temu: Indija. Prije svega da riješimo jednu stvar. Ne zastupam nikoga i ništa osim vlastitog mišljenja. Nemam nikakve veze sa ovim CP-om niti sa ovom Vladom, ne znam tko se nalazi u Vladi, ne postoji niti jedna osoba u Vladi sa kojom komuniciram niti sam s nekime od njih dobar, niti znam tko se nalazi u kongresu i uopće ne želim znati sve te stvari jer nikad nisam imao veze sa politikom. Sad kad smo riješili i tu formalnost, reći ću vam jedine 4 stvari do koje mi je stalo u ovoj igri. EDEN, Hrvatska, Tuljani i prijatelji (ne nužno tim redom).

Mnogo se događalo oko Indija posljednjih mjeseci i ne raspolažem točnim i preciznim informacijama, međutim vjerujem da znam dovoljno da bih imao svoje mišljenje o situaciji.

Ajmo ukratko oko toga što se dogodilo, ispravite me u komentarima gdje griješim. Hrvatska je prije nekih 6 mjeseci Airstrikeom napala Maleziju, držali smo neko vrijeme regije u tom predjelu, indonežanske, maležanske, tajlandske zbog ovih ili onih razloga, međutim uslijed kontraofenzive povukli smo se unutar prijateljskog područja - Indije. Uzgred budi rečeno, Rumunjska je skupa sa Hrvatskom došla na isto područje i zajedničkim snagama borili smo se protiv Indonezije. Međutim, Rumunjska nije imala svoju Indiju, nije imala saveznika koji bi joj pomogao kao što je to Indija učinila Hrvatskoj i oni su izbačeni iz tog dijela svijeta.

Da malo vidimo s kime to imamo posla. Indija je jedna zemlja koja, iako ima mnogo regija i poprilično je velika, ima relativno mali broj susjeda. Kako Kina radi bonusa drži pakistanske regije sjevero-zapadno od Indije, Kina je zapravo jedini kontinentalni susjed Indiji. Drugi susjed, i zadnji, kojeg Indija ima je Tajland, zemlja pod kontrolom RL Srba. Dok su prvi, Kinezi, definitivno saveznici Indiji, za Tajland bi se moglo reći da su imali burnu prošlost sa Indijom i čekaju svoju osvetu nad indijskim regijama, a što su nedavno pokušali i ostvariti. Jedini treći prirodni susjed kojeg bi Indija imala, a trenutno ne graniče zbog već spomenute Kine koja drži njihove regije, jest Pakistan, malobrojna i slaba državica sa tek pokojim MPP-om, ali onima neprijateljskog raspoloženja prema EDEN-u. Dolazimo do zaključka da je Indija država iako velike površine, broja regija i na bitnom geostrateškom (na jugoistočnom pravcu Azije) i ekonomskom položaju (rijetki rubberi), poprilično nepristupačna zemlja. To se pokazalo vrlo bitnom karakteristikom kad je uslijed spomenute ofenzive da se Hrvatsku izbaci iz jugoistočne Azije, Indija, koja je u to doba bila pripadnik GEA saveza, a koji je služio kao pretpristupni savez za EDEN, prihvatila Hrvatsku unutar svojih granica. Za regije Indije koje je Hrvatska držala plaćala je i naknadu, što se mijenjalo kroz periode, ali reći ćemo okvirno 100.000 CC mjesečno. Hrvatska je držala nekoliko regija sa kojima je ostvarivala solidne, bolje nego nikakve bonuse na proizvodnju oružja i hrane. Imali smo osiguran kongres i ništa nije ugrožavalo ove 2 prednosti, naše bonuse i kongres. Proteklo je tako nekoliko mjeseci, Hrvatska je opušteno mogla koristiti navedene pogodnosti bez bojazni brisanja, neprilike u kakvoj su bile mnoge druge EDEN države.

Tako su stvari stajale jedno razdoblje. Međutim zadnji period je bio vrlo turbulentan. Indija je vojno vrlo slaba zemlja i brojčano vrlo malobrojna. Time je utjecaj na svaku osobu u zajednici vrlo bitan. U tako izuzetno maloj zajednici svaki glas nosi vrlo velik postotak u ukupnom udjelu. Što često dovodi i do nestručnosti u državnom vodstvu zbog manjka ljudi gdje jedan ili nekoliko ljudi doslovno mogu odlučivati o strateški najvišim smjerovima vodstva zemlje, npr. pripadnost savezu. Stoga bitnijim od odluke jedne takve Vlade ili čak osobe smatram dugogodišnju privrženost jednoj struji, a to je EDEN. Tek će nam budućnost pokazati gdje je Indija stajala u ovim trenucima. I zato naše odluke ne smiju biti brzoplete, posljedice mogu biti značajne nekad u budućnosti.

Da prijeđem na poantu. Bio sam protiv objavljivanja rata Indiji, za razliku od većine koja ih je vidjela na negativniji način. Međutim, kao takva mala i slaba zemlja, donekle mogu razumjeti da su sjedili na 2 stolice iako to ne opravdavam niti podržavam. Razne savezničke zemlje komuniciraju do neke razine sa protivničkim savezima, kao što se šuška i za neke nam bliže saveznike. Za mene je taj rat bio kriv iz nekoliko razloga. Prije svega, čak i unatoč tomu što smo plaćali rentanje regija i punili indijsku blagajnu, ne smatram da smo time zahvalili dovoljno za njihovu pomoć. Indija nam je učinila veliku uslugu. Najveću. I unatoč tome što su donijeli neke krive odluke i povukli krive poteze, ne smatram ih novim neprijateljima preko noći. A mi smo se tako ponijeli. Arogantno, bahato smo im objavili rat, dojučerašnjim domaćinima koji su nas primili u svoju kuću i kad su nas zamolili da ju napustimo, mi smo im oteli kuću. Ni trunke zahvalnosti i poštovanja za gostoprimstvo koje su nam pružali mjesecima. Uz naknadu da, ali po mom dubokom uvjerenju, to je nevažno. Napravili su za nas ono što drugi nisu, nisu mogli ili htjeli. I nisam se slagao s time da budemo nasilnici i razbojnički im okupiramo zemlju samo zato jer smo mogli. Drugi razlozi su pitanje i velikog draina, dok smo kao savez u golemom deficitu sa učinjenom štetom, mi napadamo dojučerašnjeg saveznika i 5 saveznika koji su ostali na njihovoj MPP listi. Drago mi je da je konačno gotovo, jer si ne smijemo priuštiti takvo rasipanje štete na frontovima koji ne bi smjeli niti postojati. Ali, što je tu, rat je trajao tjednima, uglavnom uspješno, protiv naših najjačih protivnika na strani Indije, koju smo natjerali da ih potpiše i napadom pogurali na neprijateljsku stranu, opet nešto što si nismo u poziciji priuštiti. Koliko god Indija bila mala zajednica, oni su naši saveznici od pamtivijeka. Treći razlog uključuje ono na čemu se temelji EDEN. Mnoge su države EDEN-a postale sebične. Kao da se zaboravilo da je naš najveći uspjeh i najveća čast bila požrtvovnost za drugoga. Nikada zaboravljeni V1 gdje se cijeli savez borio do zadnjeg daha za Slavoniju, čak i ako je to uključivalo predaju vlastitih regija, a što tada nije bila mala stvar. Nije jednostavno opisati niti objasniti što je EDEN. To se mora osjetiti.

Mnogi se ne slažu sa odlukom objavljenom u zadnjem članku MVP o puštanju regija Indiji. Nameću se druga pitanja, zašto smo onda ratovali, zašto ih ne kaznimo, zašto im otvaramo mogućnost da nam otvore rat koji bi nam stvorio poteškoće uz njihov set MPP-a itd. Sva pitanja su na mjestu. Ali da pitam ja vas: zašto? Zašto da ih kaznimo? Zato što možemo? Zato da se dokazujemo? Da pokažemo kako smo jaki i moćni? Zašto bismo to imali potrebu dokazivati? Treba li na jednoj Indiji dokazivati našu premoć? Zaista? Na Indiji, cijeloj državi koja dnevno radi manju štetu nego sami Tuljani. Značajno manju. Pa zašto to onda ne pokažemo na dostojnom protivniku, jednakom ili jačem? Samo zato što možemo ne znači i da trebamo. Zašto ne bismo pokazali da smo mi - oni bolji? Trebamo li kazniti Indiju jer je, po našem viđenju, napravila neke krive poteze, odluke? Zašto se umjesto toga ne bismo izdigli iznad osvete i učinili stvar koja je ispravna, čak neočekivana, pružili im ruku? Umjesto da grcamo u uvredama, ljutnji, bijesu, netrpeljivosti, zašto ne bismo pokušali prijeći preko svih loših stvari i pokušati ispočetka, pružiti novu šansu? Reakcija druge strane je često neočekivana i pokrene lavinu pozitivnih događaja. Kud će nas to dovesti? Ne znam. Ali ne smijemo iznevjeriti sebe, ono što smo tako dugo i naporno ovdje gradili. Inače nismo ništa bolji od svih onih koje preziremo. Poljaci. Bugari. Brazilci. Oni koji se okreću kako vjetar puše i koji se koriste samo silom, manipulacijama, lažima, ucjenama... Koji nemaju razumijevanja, poštovanja, hrabrosti. Oni koji su bili dio nas, ali spletom okolnosti izgubili viziju onoga što je EDEN. Sve je to EDEN imao. I puno više. Ali ima i još uvijek, samo je sakriveno u vremenu. Vidio sam mnoge države kako izlaze iz saveza i ulaze u nove, tražeći – nešto. Ne znaju ni oni sami. A mi to imamo, samo ponekad zaboravimo na to.

EDEN

Jedan smo od osnivača EDEN-a, koliko god nekima nakon niza godinama postojanja, i protivnicima i nekim pripadnicima istoga bilo nevjerojatno, ali još postoje ljudi koji duboko vjeruju u EDEN, njegova načela i vrijednosti. Nitko ne kaže da je EDEN savršen, i to je normalno. EDEN smatram svojom obitelji. Obitelj je netko koga ne napuštate u njegovim tamnim trenucima, kad je u obitelji loša atmosfera, članovi na dnu. Tada je vrijeme da budete najbliže uz njih jer im tada najviše trebate. Masa komentara, članaka, priče se vrti oko toga da je EDEN mrtav. Krivo. EDEN smo mi. Obični ljudi. Vojnici, ekonomisti, dvoklikeri, civili, povezani, isprepleteni višegodišnjim prijateljstvima koja nadilaze virtualnost ove igre. Dok mi ne odustanemo od EDEN-a, on ne može nestati. Jer s njegovim nestankom, nestao bi i dio nas, i figurativno i doslovno.

Kako god bilo, i možda ne uvijek na najlakši i najprihvaćeniji način, borit ću se za one 4 stvari do kojih mi je stalo.

EDEN soldier forever.