Prva nizozemska dobrovoljačka jedinica
![Croatia](http://www.erepublik.net/images/flags_png/S/Croatia.png)
Mile Gubica
Autor: Joost van Dijk (2007. godine)
Nemoguće mi je sažeti moj boravak u Hrvatskoj u jedan kratki članak. Ima materijala za cijelu knjigu, ali pokušat ću reći najbitnije.
U Hrvatsku smo došli 11. prosinca 1991. godine posredstvom organizacije NKW (Netherland Kroatian Workcommmunity). Dali su oglas u većim nizozemskim novinama tražeći dobrovoljce za borbu protiv srpske agresije u Hrvatskoj. U obzir su dolazili samo dobrovoljci koji su služili u nizozemskoj vojsci najmanje 14 mjeseci. Kriminalci ili neki džankiji nisu dolazili u obzir. Trebali smo djelovati kao UN u ostalim zemljama. Već smo drugi dan ustanovili da je to laž NKW-a. Krenuli smo u akciju na neprijateljski teritorij.
Prvu smo patrolu odradili s ostalim jedinicama iz Gospića i Rijeke. Zbog puno dezertacija iz tih jedinica uskoro smo djelovali samostalno. Dezertiranje i samoranjavanje su bili česti. Vojnici su si pucali u stopalo ili nogu u nadi da će izbjeći borbu. Imali smo dva takva slučaja u jedinici. Na njihovu nesreću ih nisu poslali kući, već su morali ostati u našoj bazi. Smatrali smo ih kukavicama. Jedini Hrvat u našoj grupi je bio Ivica Štimac i on nam je bio izviđač cijelo vrijeme boravka u Perušiću. Ponekad (rijetko) su nam društvo pravili mineri.
U globalu naš je zadatak bio očistiti Liku od Srba. Posebno područje oko Čanaka i planine južno od Perušića. Srbi su osvojili Čanak u prosincu 1991. godine, a samo par dana kasnije mi smo ga vratili. No, ništa nije ostalo. Kuće su spaljene i svi preostali stanovnici su pobijeni. U tjednima koji su slijedili većinom smo tražili Srbe južnije po Lici. Sada takve operacije nazivaju "etničko čišćenje". Mi smo takve akcije zvali "pronađi i uništi" i takve patrole postoje u svakom ratu. Naši zapovjednici (Stjepan Grandić i Mirko Norac) dali su nam najbolje naoružanje, odjeću i hranu. Sve novo. Sve dok smo obavljali zadaće mogli smo zatražiti što god smo htjeli. Eliminirali smo 7 Srba i ranili puno više. Mi smo izgubili jednog vojnika (dvije rane, ali je ostao živ). Johan Tilder je poginuo 1994. godine.
Nismo dobivali neku veću plaću od prosječnog hrvatskog gardiste. Iznosila je 14.646 hrvatskih dinara ili tadašnjih 175 njemačkih maraka (ili oko 100$). U veljači/ožujku 1992. godine na ličko područje su stigle prve jedinice UN-a. Tada je naš zadatak bio da im budemo tjelohranitelji i prevoditelji. To smo radili nekih 2-3 tjedna. UN je preuzeo Liku i mi smo bili manje-više bez posla. Pridružio sam se minerima da ne trošim dane u vojarni. Krajem ožujka 1992. dobili smo ultimatum da u roku 48 sati napustimo Hrvatsku. Oni (hrvatska vlada) su nam obećavali zaposlenje u vojsci i kuću, ali to su ostale laži. Johan Tilder je ostao i oženio se Hrvaticom. Ja sam se vratio u Zagreb u lipnju i tu sam poslan u ambasadu na Rakitju. Pridružio sam se 204. brigadi "Vukovarski veterani". Nisam uspio dobiti hrvatsko državljanstvo. Nakon toga su me poslali južno od Dervente, BiH. Vratio sam se kući u Nizozemsku 18. rujna 1992. godine.
Izvorni članak: http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/rh/domovinski-rat/4-nizozemski-dobrovoljci.html
Comments
Svaka cast!!! Skidam kapu do poda!!!
Šteta što više ne mogu pronaći njegov originalni mail na engleskom jeziku pa da i tu verziju objavim.
ulica ponekad donosi sjaj al ti si taj kaj prica price 10,000 kaj
VOTE :'(
Samo cekam svrbe da im se povampire lica od istina koje ne vole cuti...
Ali hvala na sirenju informacija. Za ovaj slucaj i nisam bas cuo. Ali lijepo je znati.
SKIDAM KAPU DO PAKLA I VRACAM JE U NEBO.
meni onaj na sliči na kriminalca ili nekog džankija
vote, svaka cast
V \o/
Kakve ovo ima veze sa erepom? Objavljivanje ovakvih članaka dovoljno govori o tebi. Ako je ovo jedina "povijest" kojom se ponosiš onda mi je jako žao. Kao Srbin veoma poštujem bogatu istoriju svog i drugih naroda sa balkana i sveta. Postoje stvari koje nas čine ponosni i svari koje nas ne čine ponosnim. Ovaj članak nema nikakve veze sa "povješću" već možda sa nekim žutim tabloidom. Neću prijavljivati ali me ne bi čudilo da ti je neko već prijavio članak.
svaka im čast! a i tebi za članak... odlično
Votčina!
Uh, uh, uh!
Poznavao sam Johana Tilder i par puta sam s njim pričao u vojarni u Gospiću.
Koliko sam čuo, nakon što sam se ja vratio doma, išao je na pregovore sa UNPROFOROM i tada su ga zarobili i zvjerski mučili nekoliko dana, te nakon toga, hicem u potiljak, ubili.
Neka mu je Vječna slava i HVALA!
Počivao u miru Božjem!