Proći će i ova....

Day 2,126, 12:36 • Published in Croatia Croatia • by Argrob

Postoji u ovoj igrici nešto što u meni izaziva pomalo luckasto i čudno ponašanje. Zatvorim se u četiri zida i buljim u piksele, nadopunjujem wellnes, kupujem tenkove, prešetavam se od bitke do bitke. Nažalost sa ovo malo snage koju nisam „razumno“ razvijao jako malo uspijem napraviti. I bez obzira na sve, volim onaj osjećaj nervoze kad se „lomi“ bitka. Ta mala smrt ili pobjeda (ovih potonjih je sve manje – op.a) podsjeća na sve što je nekada bilo.

Teško mi je zadnje vrijeme otići na chat i pričati sa dragim prijateljima, kojih se podosta skupilo u ove četiri godine. Oni koji to stvarno jesu, razumjeti će me. Nije jednostavno prevrtati po uspomenama. A htjeli ili ne one se i u običnom svakodnevnom razgovoru same probude.
Sve od one famozne bitke za Nunavut protiv Mađara, prvih firmi, prvog tenkanja, prve BH medalje, prokletstva zvanog tenkanje za Vojku, prvih rečenica na chatu, pronalaženja unuka (FanaticZD i Asklepije), susreta sa Lavicom, mitinga, PP-ovanja godinu dana u komadu, nekoliko mandata CP-a (premijer je uvijek bio Srdant), putovanja u Meksiko, 100 milja damagea u jednoj bitci, e-smrti, pa e-reinkarnacije...
Mogao bi nabrajati do preksutra. Sve to čak ni papir nebi otrpio.

Neke veze i prijateljstva nastala u ovoj igri ostati će vjerujem dugo. Ako nikako drugačije onda u mojim sjećanjima. Volio bih da mogu nabrojiti sve koji su utjecali na mene i poklonili mi dio svoga vremena i života. U svakom nabrajanju mogla bi se provući poneka greška pa ću zato svim prijateljima, onima koji se tako osjećaju, zahvaliti sa virtualnim nazdravljanjem jednog posebnog starog konjaka. Moje godište, ali da vas ne prevari nije skroz izgubio na snazi i aromi, pa polako sa ispijanjem.

Jer, dragi virtualni i stvarni prijatelji, i ovaj e-rođendan bio bi ništa bez Vas. U zdravlje...



Argrob, za prijatelje Dida