Join the new world

Zadnjih par dana, valjda u nedostatku ideja za kvalitetnija promišljanja i djelovanja, baš sam se nešto uhvatio pisanja. Možda sam malo i naporan, možda i nisam, ali iskreno ni najmanje me nije briga. O čemu bi trebao pisati? O zavjerama, bananju, zakulisnim igricama, krađama..... E pa neću! Nek ovo bude još jedan članak posvećen onako svima kojima je jako dosadno i traže nešto ne pretjerano duboko ni teško, a opet ˝pristojno˝ i realno štivo za čitanje.
Da prijeđem na stvar i još jednom naglasim da u ovim novinama ne mislim samo propagirati svoje političko opredjeljenje ili nešto slično. Naime, pisat ću o onome što mi padne na pamet, onome što me smeta iliti pučkim žargonom šta mi ide na k... Nakon jučerašnjeg članka mnogi su kao komentar naveli da je članak dobar, ako ne i više od toga samo što im smeta Che Guevara..... E pa dragi moji za većinu je Che ponajviše mitska figura antiimperijalizma sa svim svojim vrlinama i manama, a meni je on borac za ljudska prava, heroj koji nije ustuknuo pred društvom i pokorio se svemu onome što je ono do tada iznijedrilo. Pravila su tu da se poštuju, ali jednako tako i da se mjenjaju na bolje jer uvijek bolje postoji. I dan danas mi imamo ljude koji svojim djelovanjem pokušavaju potaknuti na nekakve promjene od političara, novinara pa sve do pjevača i glumaca itd. Oni ne dopuštaju da im društvene predrasude određuju kako će se ponašati, što će oblačiti, slušati, kome će svoj glas dati... Njihov glas možda i ponajviše čujemo u javnosti pa je stoga njihova vrijednost i značaj višestruka. Iako ih gotovo po ni jednom parametru ne možemo i ne smijemo usporediti sa Guevarom koji je ustvari u ovoj priči skroz sporedan oni na nas svakodnevno ostavljaju dubok dojam i pečat svoga rada. Eto, ovo sam bio dužan onima dušebrižnicima od jučer.

Grrr, sad sam skroz odlutao sa onoga što mi je bila prvotna intencija da iznesem. Dakle da skratim, čitajući članke svojih dragih i uvaženih kolega zadnjih dana dala se naslutiti pomalo pesimistična slika ehrvatske tj. strah da će esrbi okupirati sve, da će nas osvojiti i poniziti. Strah(odnosno sumnja na to je puno bolji i laganiji izraz) je potpuno opravdan, a nije da nismo i zaslužili. I mi to eslovencima stalno pokušavamo napraviti problem je jedino što oni imaju više sreće nego znanja jer se mi ne znamo na pravi način organizirati i zadržati sve ono što je teškom mukom stjecano kroz duži period. Jednako tako vidim da se nitko nije zapitao je li ispravno i uopće isplati li se konstantno se boriti na jednoj strani, uvijek za isti savez, istu stranu "zakona". Sve je to lijepo, pošteno, krasno, drugarski ma same pohvale samo mi nije jasno kako mi nemamo apsolutno nikakve koristi od toga. S esrbima ratujemo što bi se reklo s guštom samo zato jer je to historijski na neki način određeno i jer nam drugi to rado sugeriraju. Vrijeme je da se i mi kao ravnopravni članovi ovoga društva i ove zajednice upitamo što je najbolje za nas, ma kako to beskrupulozno zvučalo, od čega imamo koristi. I još nešto mi nije jasno, u realnom svijetu teško možemo promjeniti sliku o nama kao narodu, ali pošto je ovo samo igra ne moraju nas i ovdje smatrat priglupim i zaostalim balkancima. Naprijed Balkan(ali ne ovakav), naprijed sloga, naprijed dobra volja, naprijed sloboda...