Join the new world

U ovom broju pročitajte oproštajni razgovor sa Leshinarom, jednim od starosjedioca eRepublika koji se odlučio povući iz aktivnog igranja u trenutku kada je zaposjeo treći ranking u eHrvatskoj (takva je situacija bila na dan razgovora, zamijenio ga je brat op.p.). Možemo ga trenutno smatrati i prvim eHrvatom jer su na dvije vodeće pozicije plasirani stranci. Nakon što je u svojim novinama najavio odlazak pojavilo se puno komentara, naročito od strane starijih igrača koji su u nevjerici pokušali utjecati na promjenu odluke. Nazvao sam ga isti dan u očekivanju da ću s druge strane čuti umoran i bezvoljan glas, kakvi se već i čuju kad je nekome puna kapa svega i jedino što žele je pobjeći odmah i sada. Bio sam u krivu. Umjesto osobe koja jedva čeka da ga netko prestane gnjaviti javila mi se osoba sjajna glasa, visokog stupnja optimizma i čvrstih i jasnih stavova. Rado je pristao na razgovor upozorivši me da mi poklanja svoje posljednje javne minute u eRepubliku tako da je razgovor sa telefonskih linija prenesen u kvartovski kafić.
Svaki kvart ima svojeg heroja kao što i svaki heroj ima svoj kvart. Kafić simboličkog imena „Farewell to arms“ nazvanog po slavnom djelu još slavnijeg E. Hemingwaya bio je odličan šlagvort za ovaj posljednji Leshov intervju a ujedno je i pravo svratište svih lokalnih spodoba uključujući muzičare, intelektualce, švercere i probisvijete. U trenutku kada je zakoračio u kafić već sam ga čekao zavaljen u separeu koji je bio malo izdvojen i podignut u odnosu na ostatak unutrašnjosti samog kafića. Agresivnog hoda brzo je upao u vidokrug ostatku posjetitelja koji su mu uglavnom ako ne prijatelji barem poznanici. Većina mu se javila na ovaj ili onaj način, bilo rukovanjem, dobacivanjem, osmijehom ili mahanjem. Dovoljno da shvatim tko je glavna faca u kvartu. Vidjelo se da mu godi pažnja ali svejedno se bez većeg zastajkivanja uputio prema meni. Naručili smo točeni „Guiness“ kojeg je zavolio liječeći se po stranim bolnicama a kojeg su mu brižno donosile medicinske sestre izbjegavajući razne zamke jakog osiguranja. Jedan manji ožiljak na bradi i jedan veći na šaci dali su mi do znanja da je prilično uzbudljivo proveo dio svojeg života u eRepubliku.

Odlaziš u zenitu snage, upravo kada si rankingom barem, na samome vrhu. Kao razlog spomenuo si zasićenje, čak između redova i zažalio za beta verzijom igre. Smatraš li da si pohvatao sve konce igrice i da ti se dnevna rutina svela na ustaljeni raspored koji je totalno uništio zanimljivost koja je za tebe u ovom trenutku, nepovratno izgubljena? Koje su bitne razlike između beta verzije i „V1“ a koje tebe ujedno najviše smetaju?

-„eRepublik pruža mnoge mogućnosti iako u suštini i nemate puno toga za raditi ako gledate očima „rookija“ (novi igrači op.p.). Najvažnije stvari se odvijaju po forumima, raznim „chatovima“ i putem pm-a. Naravno da se oni kojima to ne dođe u glavu ili smatraju da nije bitno vrlo brzo zasite igre i počinju je smatrati dosadnom, čak i glupom. Iako je „admini“ promoviraju kao igru u kojoj vam je dosta 15 minuta dnevno to nije točno, ako želiš biti uključen u sva zbivanja i pratiti što se događa u zemlji i svijetu. Još ako imaš i tvrtku, vrijeme koje ti je potrebno za kvalitetnu igru se značajno produljuje. Tako da ne mogu reći da mi je svaki dan bio isti, jer ovdje se uvijek nešto novo događa. Kad sada razmislim, glavni razlog moga odustajanja je ipak nedostatak vremena koji će tek uslijediti. Budući da se ne želim osjećati kao padobranac niti želim postati „dvoklikaš“, ostavljam „account“ onome tko vremena ima (brat op.p.). Što se tiče razlike „bete“ i „V1“ najjednostavnije rečeno, to je nekakav moj osobni dojam i doživljaj igre koju mi je bilo puno ugodnije igrati i provoditi vrijeme u „beti“. Sve stvari koje su uvedene u „V1“ su iz različitih kutova gledanja donijele i dobre i loše stvari u odnosu na „betu“ i previše bi vremena oduzela svaka dublja analiza.“


Poznat si kao ratnik i na tom polju si napravio uglednu karijeru (čin lieutenanta i 44 fighta), možeš li za mlade igrače željne vojne karijere ukratko opisati sve prednosti i zamke takvog zvanja? Imaš li kakav trik za ostaviti u nasljeđe, nešto kao kako steći veći damage ili wellnes ili možda nešto treće?

-„ Rekao bi da je moja vojna karijera tek na početku. Praktički je počela prije petnaestak dana i zahvaljujući tome što imam jak „strenght“ i mogu dobiti dobru plaću za moj „skill“, nije mi neki problem bio kupovati oružje i "tickete". Ono što bi svima preporučio je da se bore samo kad imaju mogućnost „healanja“ u bolnici. I nikako im nije potreban visok q „weapona“. Osobno sam svoje borbe odradio sa q1 weaponom, ostalo je neisplativo ukoliko vas netko ne sponzorira. Da napomenem, od iznimne je važnosti da imate i sve točne odgovore, ali mislim da tu problema nema. Isto tako, ne trošite gold na „wellness“, to ce učiniti država za vas. U vojsci zarade nema, eventualno ako ste visok „rank“ pa ste ponudili svoje usluge. Država financira svoje „tankove“, a ostali se većinom snalaze kako znaju i umiju, ili dobiju „weapone“ od država, a to je maksimum koji možete izvući.“


Upoznao si mnoga ratišta. Na kojem si imao najteža iskustva a na kojem si bio najučinkovitiji? Može li se zaraditi nešto goldova u karijeri ratnika?

-„ Najteže je definitivno bilo u ratu za austalsku neovisnost kada nisam znao za tajne načine koji vam omogućuju točne odgovore. „Wellness" mi je tada pao na ispod dvadeset jedinica i dugo sam se oporavljao od toga. Najučinkovitije je bilo u Argentini sa „sergeant“ činom, ali moj trud se ipak nije isplatio jer su Indonežani preplavili Argentinu.“


Koliko vremena dnevno si provodio uz igricu? Poznaješ li nakon toliko vremena kojeg igrača osobno?

-„ Nekada bi znao biti i po četiri do pet sati „online“, ali većinom se to vrti oko dva sata kada usput i preletim ostale „online“ igre. Jedini igrač za kojeg sam znao da je iz Dubrovnika je Blatko, ali on više nije aktivan. Njega nisam znao osobno.„


Suvlasnik si SL Organizationa, kako si dospio u poduzetničke vode i kako gledaš na ekonomsku sadašnjost i budućnost eHrvatske? Koje stvari bi promijenio da možeš?

-„U poduzetničke vode sam dospio na Suckov nagovor. On je imao nešto golda, ja nešto, oko 60 i odlučili smo u JAR-u otvoriti „moving“ kompaniju. Eto, na znanje svim mladim poduzetnicima, ja sam prvu firmu otvorio nakon pet do šest mjeseci igranja. Najveća pogreška nam je bila kupovina licenci za „export" dijamanta jer je par dana nakon toga promijenjena formula produktivnosti pa smo ostali u „shit holu“ sa osam licenci (smijeh). Hrvatska sada dobro stoji, pogotovo ako uzmemo u obzir našu mladost. Ono na čemu moramo poraditi prvenstveno je veći q oružja i „fooda“ te „housinga“ također. Evo za informaciju, danas smo na četvrtom mjestu po GDP-u, čak su i Rumunji iza nas. Što bih promijenio? Pa općenito govoreći, vezano uz cijeli eRepublik, najveći problem koji će po meni zadavati probleme ekonomiji je šverc jeftinim stvarima iz drugih zemalja. Stvar je u tome da se država protiv toga bori sa „import taxom“, ali promjene u V1 omogućuju da se to zaobiđe. Isto tako, i mogućnost da dobijete „raw“ materijale izvana, bez pravog „import taxa“ mi se ne sviđa. Tu nešto treba mijenjati jer zemlje koje imaju bogata nalazišta bi to trebale biti u mogućnosti puno bolje iskoristiti.“


Q3 kuću si dao na aukciju, ako ne želiš reći tko je kupac, možeš li barem reći cijenu koju si postigao? Zašto je uopće bitno imati kuću u eRepublik?

-„Q3 kuću sam prodao Igsyu (usput rečeno, u kuloarima se često spominju kongresmeni koji su opravdano ili ne napustili zastupnička mjesta ponijevši sa sobom svojih pet goldova. Jedan od njih je i spomenuti Igsy, koji trenutno stječe vojno iskustvo u Rumunjskoj. op.p.) za 10.5 golda. Iako je službeno dao ponudu od 16 golda, ipak sam mu to oprostio. A kuća je bitna jer kad je kupiš tvoja je, svaki dan ti donosi „wellness“ i štediš na „giftovima“ i“ foodu“.“


Bio si kongresmen ali više nisi član političkih stranaka. Smatraš li da je sama moć politike i javnih rasprava premala u odnosu na privatne poruke preko kojih se uspješnije dogovaraju prave stvari?

-„ Nisam u političkim strankama jer nemam interesa za to. Vrh vlasti ne može djelovati preko javnih rasprava, one moraju služiti za iznošenje mišljenja i nove ideje, ali na kraju glavne i najvažnije stvari donosi par ljudi. Tako je svugdje u svijetu, a na nama, malim ljudima je da izaberemo ljude u koje ćemo imati povjerenja i znati ćemo da će poslušati svačije mišljenje te izabrati najbolje u tom trenutku.“


Ušli smo u Atlantis i organizirali svoju vojsku. Ne žališ li malo što nećeš osjetiti adrenalin u borbi za svoju državu? Uostalom, prijeti li nam sad uopće opasnost od kakvog napada i koju državu smatraš dovoljno moćnom, lukavom i pokvarenom da nam prva okrene leđa?

-„ Pa žal ostaje, u svakom slučaju. Iako sumnjam da će nas tako skoro netko napasti, pogotovo sad kad smo ušli u Atlantis. Prvi koji su nam sada prijetnja su Talijani, iako oni imaju pametnijeg posla i trebaju gledati na prijetnju sa zapada. Ne vjerujem da će tako skoro poduzimati ikakve akcije prema Sloveniji a u konačnici i prema Hrvatskoj.“


U svojim novinama izvještavao si sa svjetskih ratišta. Veliku većinu aktivnosti provodio si vježbajući i ratujući. Kojeg vojnika iz eHrvatske bi uvijek htio imati uz sebe u borbi?

-„ Budući da si naglasio vojnika iz eHrvatske, onda biram Antimona. Dobar i zabavan dečko koji svoju vještinu ratovanja trenira na GTA4.(smijeh) Siguran sam da će mu u ratu to jako puno pomoći.“


Imaš treći ranking u državi, prvi od nas Hrvata. Kada se nakon napornih i teških 9 mjeseci okreneš iza sebe i pogledaš nas preostale, kakvu sliku vidiš?

-„Vidim državu koja ima veliki potencijal. Neka vas ne brinu svađe i podmetanja, toga ima u svakoj edržavi. Važno je jedino da se radi za dobro zajednice, jer ponavljam ono što sam već jednom negdje rekao, jak si koliko je jaka tvoja zajednica.“



Sa zvučnika je počeo tutnjati promukli Springsteenov glas. Pripremio sam još neka pitanja, smatrao sam da ih je možda najbolje ostaviti za sam kraj kada je stol već popunjen praznim kriglama, koncentracija umanjena i razgovor zaogrnut u ugodnu atmosferu. Bila su to pitanja o međusobnim sukobima Hrvata čiji korijeni sežu još u doba JAR-a, a koji još uvijek vuku repove po forumima i „chatovima“. Iako je nedavno i sam neugodno prozvan od strane oponenata, pitanja nisam postavio. Smatram da ne pripadam u tu priču i bez obzira što smo stvorili odnos uvažavanja shvatio sam da bi zadirao u teme koje mi ne pripadaju. Nisam htio da naš razgovor završi gorčinom makar sada mislim da pretjerujem. Niti jednog trenutka nije odavao raspoloženje čovjeka koji za nečim žali ili se smatra dužnim opravdavati se, a pogotovo da za sobom ostavlja nepodmirene račune. Smiren i spokojan ali pun planova, napustio je kafić prije mene. U ovom trenutku već je u RL Bugarskoj. Zatvaranje vrata uz zavodljive poglede lokalnih ljepotica popratio je i hrapavi glas iz zvučnika „Glory days, well they'll pass you by glory days, in the wink of a young girl's eye, glory days…“

Poslovica govori da se nikad ne govori nikad ali uvjeren sam da se više neće vratiti. Vojnik i poduzetnik, osoba do čijeg se mišljenja držalo, svojevremeno prvi eHrvat ili treći kako Vam drago, rasprodao je svoju imovinu, ostavio „account“ mlađim snagama i zatvorio vrata.

Bilo je ugodno razgovarati sa njime ali iako ih poštujem nisu me samo zainteresirale priče iz davnina. Tijekom razgovora spomenuo je nešto puno interesantnije što ga nimalo nije činilo sretnim a potvrda čega mi dolazi sa raznih strana, bilo poduzetničkih, političkih ili marginalnih, među koje i sam spadam. Trgovina na crno i šverc raznim robama preplavio je naše tržište. I sam imam neposredno iskustvo sa tvrdim dečkima iz podzemlja preko kojih sam bio prisiljen nabavljati „wellness“. Moj stil života, svakodnevni rad i trening topi mi „wellness“ kao vruće ulje maslac. Nakon par „Guinessa“ vrijeme je da ponovno okrenem poznati broj.