Join the new world

Poštovani čitatelji,

Svi znamo da je ovo samo igra, no ipak moramo uzeti u obzir činjenicu kako je ujedno riječ o svojevrsnom socijalnom eksperimentu, gdje jako puno ljudi ulaže puno dobre volja, truda i vremena kako bi zajedno ostvarili nešto što prelazi linije koda, i stvara određenu vrstu kohezije, osjećaja pripadnosti i osobnog zadovoljstva. Ljudi griješe, glupiraju se, i zabavljaju, svatko na svoj način. Katkada se u tome i pretjeruje, no svatko zavrijeđuje dobiti novu priliku, novu šansu da pokaže kako može pozitivno doprinijeti općim naporima. Upravo iz tog razloga sam prihvatio poziv sodoma da se uključim u rad njegove vlade, na mjestu ministra informiranja. Učinilo mi se da čovjek ima iskrenu želju "igrati drugačiju igru", a ujedno mi se učinilo da ću dobiti priliku nastaviti sa projektima koje sam pokrenuo za vrijeme Obersoldata i nastavio za vrijeme DsoKrea, a koje su ministri nakon mene, baš kao i INFO Minute, zapustili. Nažalost, pokazalo se da sodom nije imao namjeru raditi ništa drugo već uživati u dobro osmišljenom uništvanju svega onoga na čemu smo svi mi radili jako dugo, doslovno godinama. Posljedice će se još jako dugo osjećati. ElvenCRO i ja smo službeno istupili iz sodomove vlade, te ujedno izdali službeni stav, ne eVlade eHrvatske, već dva ministra koji su smatrali kako je ponašanje CPa krajnje nedopustivo. CP je smatrao kako je sasvim u redu u službenim novinama Ministarstva informiranja raditi lakrdiju baš kao što je radio i sa službenim glasnikom ePredsjedničkih novina, no sačuvao sam originalni tekst, i isti objavio putem svojih novina. Iako su svi komentatori, koji su upućivali na činjenicu kako takav sadržaj ne bi smio izlaziti u privatnim novinama, bili sasvim u pravu, smatram kako okolnosti slučaja nisu dopuštale nikakvo drugo rješenje. No, neovisno o tome tko što o meni misli na osobnoj razini, držao sam kako je u pitanju nešto puno ozbiljnije, a što se ne tiče ElvenCRO-a i mene kao pojedinaca, već sve nas kao zajednice igrača. Čitajući komentare eHrvata, što u službenim novinama, što u mojim, sa zaprepaštenjem sam uočio kako samo mali dio eHrvata shvaća što je zapravo sodom radio, i zašto su njegovi postupci bili toliko pogrešni, toliko pogubni za eHrvatsku, kako na vanjsko-političkom, tako i na unutrašnjo-političkom planu. Shvativši kako u komentarima po drugim novinama i na zidu prevladavaju nepromišljeni i kratkovidni stavovi (primjerice, oni od igrača dubrovnik1919 ili tako nešto), shvatio sam da većinu trezvenih igrača čitava stvar ili više uopće ne zanima, ili su odustali od pokušaja da se bilo što promjeni. U potpunosti rezigniran, odlučio sam po prvi puta neslužbeno napustiti eHrvatsku, dakle, po privatnoj osnovi (u nekoliko navrata sam, kroz i za potrebe KOA operacija, mijenjao cs) zatražiti azil i preuzeti strano državljanstvo. Ne zbog bonusa, ne zbog prilike da negdje bolje zaradim (i dalje radim u ehrvatskoj firmi po ehrvatskoj plaći, a radna mjesta u moje 4 tvornice ostaju prazna dok ne dobijem novu šihtu guštera), već s namjerom da napravim empirijski odmak, i dobijem širu sliku stvari.

Upravo o toj široj slici želim progovoriti u ovom članku.

Vratio sam se u aktivnu igru otprilike prije 4 mjeseca, te se vrlo brzo uključio u Oberovu vladu, s ciljem da obnovim eKontra-obavještajnu Agenciju eHrvatske, te preuzmem mjesto ministra informiranja. Ujedno sam Oberu predložio izmjene i dopune dva-tri zakonska teksta, te napisao jedan novi. Na moje veliko razočaranje, zakon o eKOAi je zaživio tek 2 tjedna, nakon čega je isti proglašen ništavim u novom sazivu eSabora. Prijedlozi o izmjenama i dopunama eUstava nikada nisu pušteni u esaborsku sjednicu, dok je prijedlog o izmjenama i dopunama zakona o eSaboru tek djelomično usvojen. Nažalost, iz dana u dana se pokazuje kako imamo neadekvatne zakonske propise (a imamo ih svega nekoliko), te sam se u nekoliko saziva eSabora gdje sam služio kao zastupnik imao priliku osobno osvjedočiti kako zastupnici i političari, baš kao i građani, imaju čitav niz neodumica oko toga što ti zakonu jesu a što nisu, odnosno, što trebaju predstavljati a što ne.
Puno igrača smatra kako je riječ o nepotrebnim tričarijama koje samo kompliciraju igru. Moje osobno mišljenje je da upravo zbog tog razloga imamo državu kakvu imamo. Zapravo se vrlo malo bavimo eHrvatskom, i vrlo malo razmišljamo kako o njezinom upravljanju, tako i o njezinom usmjerenju. Gornji primjer zakona sam odabrao kao uvodnu točku iz razloga što mi je ta tematika bliska praksi u RL. Tekst koji slijedi usmjeren je na određene ideje i prijedloge novom CPu, novoj eVladi i strankama u eHrvatskoj, kao glavnim pokretačima zbivanja u i izvan eHrvatske. Ideje temeljim ne samo na iskustvima u proteklih nekoliko mjeseci igranja, već iz moje cjelokupne eKarijere. Imao sam zadovoljstvo obnašati raznolike dužnosti u otprilike 10ak različith eVlada: kao ministar ekonomije, više puta kao ministar informiranja, kao zamjenik ministra vanjskih poslova, kao ravnatelj eKontra-obavještajne Agencije, više puta kao veleposlanik, kao zamjenik zapovjednika u 11. squadu Vaternih guštera (davno je to bilo), kao predstavnik eHrvatske na EDEN kanalima, kao ravnatelj EDENovog Intelligence and Security Departmenta, i tako dalje. Nikada nisam bio previše zainteresiran za razvijanje profila, što je i vidljivo iz moje snage i levela (imajući na umu kada sam počeo igrati igru). Oduvijek me više interesiralo novinarstvo (dok su orgovi bili živi, imao sam cca 5-6 aktivnih novina, te redovito pisao za gotovo sva službena glasila eHrvatske) i diplomacija. Jedini trenutak kada sam se aktivno uključio u vojni modul jest bilo uvođenje V2 ratnog modula, koji me oduševio iz razloga što sam veliki ljubitelj igre Panzer General (koji su igrali, znati će o čemu pričam).

Moj prvi korak u Oberovoj vladi, prije nego što sam imenovan na mjesto ministra informiranja, bila je organizacija drugog ePopisa stanovnika (prvi je napravljen u vrijeme proglašenja eSuverenosti). Ideja iza tog popisa bila je, pjesnički rečeno, plemenita - željeli smo putem kraćeg upitnika saznati tko su i što su eHrvati, i žele li, te kako i na koji način pomoći eHrvatskoj. U pripremi je bilo nekoliko projekata kroz koje smo planirali sve one koji su zainteresirani direktno uključili u rad države, i za državu.
Ujedno, upitnik je dao priliku građanima iznijeti svoje stavove o različitim aspektima eHrvatske, iz čega se dalo iščitati čitav niz problema koji eHrvatsku već dugo vremena muče.

Jesmo li uspjeli nešto po tom pitanju - sada s odmakom od više mjeseci - napraviti?



VAŠI STAVOVI

Gornji naslov ujedno je i naslov djela članka koji sam sastavio netom nakon prve obrade podataka iz ePopisa, a gdje sam sustavno naveo vaše stavove o različitim pitanjima na koje ste dobili priliku dati odgovor. Najviše komentara tada, kao i danas, bilo je usmjereno na pitanje eHrvatske vojske i paravojnih jedinica.

eHrvatska vojska i paravojske

Ne samo da se po tom pitanju ništa značajno - izuzev odlične akcije dSoKreove eVlade i Mentor programa u svezi doniranja novca za upgrade trening centara - nije dogodilo. I ne samo da se ništa bitno nije dogodilo, već je jedan od eOčeva eHrvatske, došavši na vlast, brzopotezno izbrisao eHV iz postojanja, bez da je zapravo uopće imao na pameti bilo kakvu ideju što napraviti nakon toga. Svijetla točka sodomovog mandata bilo je službeno poništavanje te odluke. Ali dalje od toga se baš ništa nije napravilo. Ovih dana, baš kao i prijašnjih mjeseci, čitamo različite prijedloge organizacije i financiranja eHVa, ali ništa se po tom pitanju ne događa. Ispada kao da je riječ o bezglavoj kokoši koja nam onemogućava pristup i rješavanje problema.

Ako je problem u novcu, realno, problema zapravo nema! Naime, moje iskustvo iz, kao što sam ranije rekao, 10 različitih vlada i projekata na EDENovom nivou ukazuje na činjenicu kako je novac manje-više mali problem, te kako se do istog manje-više lako može doći. Država uvijek na raspolaganju ima dovoljno načina za prikupljanje sredstava, i dosada nisam nikada čuo za situaciju da je bilo koja eVlada u kojoj su bili iskusni igrači s tim imala problema. Nadalje, bilo tko tko prati stanje na MMu može vrlo lako i vrlo brzo doći do spoznaje o kretanjima novca na, uvjetno rečeno, domaćem tržištu (ima se, može se). Moje iskustvo pokazuje da su mnogi igrači uvijek bili spremni dati svoj novac (neki su i kartice provlačili kad je bilo prijeko potrebno) da bi se ostvario određeni cilj. ALI, preduvjet za to je da znaju da taj novac ne ide u državnu blagajnu bezveze, već da njime upravljaju ljudi koji znaju čemu taj novac treba poslužiti, i kako ostvariti takav cilj.

Osobno mi se čini kako je glavni problem, po pitanju eHV-a, nedostatak vizije o tome što eHV treba biti a što ne. Pritom smatram kako je osnovni problem nedostatak discipline, što je u RL vojsci a priori načelo bez kojeg nema ništa dalje. I opet se vraćamo na zakon o eHV-u, njegovom sustavnom kršenju već dugo vremena, te nezainteresiranosti bilo koga da po tom pitanju bilo što napravi. Napominjem kako je, u vrijeme kada sam ja počeo igrati, i kada sam ušao u Guštere, disciplina bila na nivou, barem što se tiče nižim ešalona, te kako su sankcije bile redovite, ali i pravedne (koliko sam samo puta bio kickan sa irc kanala radi spamma).

Kako bih dobio votove tigrova, moram i njih spomenuti. Spominjem ih s vrlo jasnom porukom: kako i tigrovi, tako i svi ostali relevantni MU-ovi, bilo paravojni, bilo u sklopu eHV-a - statistika pokazuje - u najvećoj mjeri većinu svog raspoloživog DMG-a daju za eHrvatsku. Odanost, predanost i želja nikada nisu bile upitne - bez obzira na sva medijska prepucavanja i optuživanja. Ono što je osnovni problem jest nedostatak vizije kako voditi vojsku i paravojne jedinice, koja je njihova uloga, te koja je njihova svrha. Nedavno sam gledao jedan dokumentarac o američkoj vojsci u afganistanu (101. zračna), gdje zapovjednik satnije prilikom svake operacije saziva sastanak viših časnika, te detaljno objašnjava kako sam tijek operacije, tako i svrhu iste. Časnici to dalje prenose niz rangove, te na kraju svaki pojedini vojnik zna što se događa, kuda ide, zašto tamo ide, i što se pokušava postići. Većina vojnika - moje je osobno mišljenje - baš kao i većina građana, zapravo ne zna što se događa (kako po pitanju eHVa, još više po pitanju eHrvatske), kuda eHrvatska ide, zašto ide u tom smjeru, i što se želi s tim postići.



Kako postići da postane jasno što se želi postići?

Jedan prijedlog bi glasio po prilici ovako:

1. CP okuplja tim od 5 ljudi koji sastavljaju okviran strateški dokument (npr. eHrvatska za 6 mjeseci).
2. Dokument se šalje na adrese GS-a eHV-a, te nekoliko relevantnih MU-ova, kako bi oni dali ocjenu vojnog aspekta plana.
3. Dokument se šalje na adrese relevantnih političkih stranaka, kako bi iste dalu ocjene političke provedbe plana.
4. Dokument se daje javnosti na uvid, uz priliku da javnost da svoje kritike i komentare na isti.
5. Dokument se usvaja na proširenoj sjednici eSabora, gdje se kao potpisnici redaju svi naprijed uključeni akteri u eHrvatskoj, čime se postiže nacionalni konsenzus u svezi političkog djelovanja definiranog u strateškom dokumentu.


igorigirSB: A što je to "strateški dokument"?

Strateški dokument ima za cilj odrediti u kojem smjeru će se eHrvatska kretati u određenom razdoblju, kako će se razvijati, na kojim projektima će raditi (i s kojim ciljem), što želi ostvariti, s kim želi održavati dobre odnose, s kim želi poboljšati odnose, i sl. To je dokument koji sagledava vojnu, ekonomsku i političku situaciju unazad nekoliko posljednjih mjeseci, daje predviđanja za nekoliko narednih mjeseci, te temeljem toga utvrđuje korake i ciljeve koji se moraju ostvariti na opću dobrobit. U pripremi takvog dokumenta moraju sudjelovati svi relevantni akteri, kako bi se osigurao nacionalni konsenzus, te samim time, kontinuitet tako zacrtane politike.

Mi takvo nešto nemamo, nije mi poznato jesmo li ikada tako nešto imali. Jedini tip dokumentata koji su približno odgovarali prethodno definiranom, bili su mjesečni izvještaji eKOAe koje su na ruke dobivali svi novi CP-ovi. No, ti dokumenti su bili tajni, i njihova svrha je bila ponešto drugačija.


Je li strateški dokument realno izvediv?

Da, naravno da jest, dapače, moramo ga imati pod "mus"! Imamo li kadar za takvo nešto? Da, naravno. CP osobno odgovara za izbor osoba koji će sudjelovati u izradi prvog nacrta, a dalje je na MUovima i strankama da izaberu kvalitetne ljude među svojim redovima koji su dovoljno ozbiljni da ovo ozbiljno shvate, te daju kritčki doprinos daljnjem uređenju teksta. Svaki građanin može dati svoje mišljenje, među kojima će biti i veći broj jako korisnih razmišljanja, čemu svjedoči i popis stanovnika.



Od čega se strateški dokument sastoji?

Bez daljnjega, u ovome trenutku primarno pitanje jest pitanje EDEN-a. Ne neovisno o vanjskoj politici, držim kako u eHrvatskoj danas imamo druge, goruće probleme, koji se neće razriješiti odabirom ovog ili onog smjera na vanjskom planu. Strateški dokument, naravno, treba sadržavati čitav raspon bitnih odrednica, a ja ću se za potrebe ovog teksta osvrnuti samo na neke.


Stranke kao nositelji društvenih aktivnosti.

Moj ideja sastoji se u slijedećem: treba "upogoniti" stranke na korisne aktivnosti - pri čemu NE mislim da vrbovanje novih članova, te akcije podjele hrane i oružja. Prijedlog je slijedeći: svaka stranka, prema dogovoru (zakon o orgovima daje korisno poimanje relevantnih stranaka, ali je sve stvar dogovora i dobre volje stranaka), preuzima jedan državni projekt, te postaje odgovorna za njegovu provedbu.

Primjerice, HDS je dao nekoliko ingame mentora - zašto njima ne bismo u skrb prepustili brigu o eMentor projektu - to NE znači da će automatski maknuti ljude koji su sadašnji, novi eMentor projekt osmislili i upogonili, niti NE znači da će isti koristiti samo za priljev novih igrača u svoju stranku. Činjenica kako navodim upravo HDS kao potencijalnu stranku za koju smatram da bi ovo mogla uspješno voditi, tim je teža što sam kao MI ušao u otvoreni sukob sa nekoliko članova HDS-a za vrijeme zadnjeg BB-a, baš oko te teme. Čvrsto vjerujem, bez obzira na nesuglasice, kako su oni u stanju to kvalitetno odraditi. eMentorski program kakav danas imamo sam osobno pokrenuo, kao član vlade, no držim kako isti može opstati samo uz konstantan interes i rad uključenih ljudi. Često se događa da kada određeni pojedinci na neko vrijeme izgube interes, ili im ponestane vremena, a nisu pronašli adekvatnu zamjenu, projekt propada ili se sam od sebe gasi. Ako odgovornost za projekt preuzme stranka, automatski imamo situaciju kada jedno kolektivno tijelo od 50, 100 pa i više aktivnih članova, odgovara za kontinuitet projekta, te uskače kada je potrebno, i daje svu potrebnu podršku (vjerujem da voditelj projekta zna o čemu pričam). Naravno, ne dajem konkretan prijedlog da se baš HDS izabere za tu ulogu - svaka stranka sa vizijom to može odraditi, bitno je da ona to želi raditi, i da drugi to podržavaju.


eSabor

Već dugo, dugo vremena, eSabor kao takav ne služi gotovo ničemu. Zakoni se NE provode, niti se razumiju. Stranke NE daju gotovo nikakve konstruktivne prijedloge, glasa se bez puno razmišljanja, gotovo prema inerciji, uz vrlo rijetke i šture rasprave. Gdje je problem? Zašto primjerice ne uvedemo jednostavnu proceduru prema kojoj svaki zastupnik koji želi iznijeti bilo kakav prijedlog, isti prije svega raspravi u krugu svoje stranke (može ali i ne mora dobiti dopuštenje iste za iznošenje). Nakon što doradi tekst, isti šalje ePredsjedniku eSabora, koji prijedlog proslijeđuje članovima eNadzornog odbora eSabora (koji čine predstavnici svih stranaka koje su prisutne u tom sazivu eSabora). Stranke imaju, primjerice, 2 dana za pripremu. Nakon toga, ePredsjednik eSabora otvara službenu raspravu, te stavlja prijedlog zastupnika na esaborski forum. Svaka stranka ima dužnost iznijeti svoj stav. I to ne u obliku "da-ne", već stvaran i smislen stav o zadanoj temi. Je li problem među, primjerice, 50 aktivnih članova neke stranke prepoznati osobu ili više osoba koje imaju afinitet baviti se političkim djelovanjem na taj način (bez obzira jesu li u tekućem sazivu ili ne)? Ne bi li svaka ozbiljna stranka trebala biti u stanju imati takav kadar?

Ne znaju kako "stvoriti" takav kadar? Izvrsno. Idemo osmisliti novi projekt, koji će se baviti političkom izobrazbom stranačkih osoba. Prema dogovoru, jedna stranka, primjerice, eSKH, preuzima na sebe obvezu jednom mjesečno održati 3-dnevni tečaj za sve političare, gdje će ih podučiti kvalitetnom radu unutar stranke, te u eSaboru. Jednom davno sam predvidio taj projekt, započeo, ali ga je, vjerovali ili ne, baš sodom doslovno uništio. Josx je nešto kasnije isto pokušala, ali nije uspjela pronaći ljude za izvedbu projekta. Ako jedna stranka to preuzme "na svoja leđa", i riječ je o ozbiljnoj stranci, čini mi se kako je puno veća šansa da se u tome uspije. Pritom naravno eSKH neće provoditi program koji će se bazirati na idejnim načelima eSKH-a, niti će na taj način vrbovati političare u svoje redove. eSveučilište eHrvatske razradilo je konkretan program i metode rada kako po tom, tako i po pitanju čitavog niza drugih stvari, i iz toga treba crpiti ideje i načela rada.


eHINA i eVAOHV (i MVP)

Cilj eHrvatske informacijsko-novinske agencije jest pružiti priliku građanima da se aktivno uključe u rad Ministarstva informiranja i Ministarstva vanjskih poslova. Nakon prvog poziva, odaziv je bio jako mali, no, ekipa koja se odazvala bila je izvrsna, i dok sam obnašao funkciju ministra informiranja, imali ste priliku u gotovo svakom broju čitati njihove priloge. Odaziv u eVojno-analitički odjel eHrvatske vojske bio je poražavajuće mali, ali su prilozi bili vrijedni i predani. Jedan dio prijavljenih dobio je priliku raditi u Ministarstvu vanjskih poslova.

I što se dogodilo? Ja sam prestao biti MI, i sve se ugasilo. Odgovornost leži na meni, jer nisam pronašao adekvatne zamjene. Odnosno, pronašao sam pojedince koji su željeli nastaviti obavljati poslove voditelja odjela, no ministri nakon mene uopće nisu pisali INFO Minute, te više nitko nije znao ni za ministarstvo, a kamoli za projekte.
Što želim s ovim reći? Nešto vrlo jednostavno. Ministarstva moraju imati karijerne pozicije, a trebalo bi razmisliti i o simboličnoj naknadi za rad. Zašto? Zbog kontinuiteta. Naime, smjenom vlasti na odgovorna mjesta dolaze novi ljudi, koji vrlo često nemaju nikakav doticaj sa ministrima prije sebe, te nemaju punu sliku svega onoga što se radilo prije njih. No, kada bi se, primjerice, mijenjao ministar, ali ne i politika ministarstva (INFO Minute primjerice u svakom drugom broju daju određeni prostor za pojedine odjele, za što su odgovorni voditelji odjela koji zadržavaju svoj posao), do takvog problema ne bi dolazilo. Stari ministar bi novog ministra predstavio stalnim zaposlenicima u ministarstvu, te ukratko naveo što i kako rade. Još je teža situacija u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje NEMAMO kontinuitet u diplomaciji! To je poražavajuće! Moramo imati stalne veleposlanike, ili barem tim od nekoliko ljudi koji su zaduženi za nama bitnije zemlje, kako bi se osigurao kontinuitet kontakta i praćenja. Bez toga, gubimo opću sliku, te ne znamo koji su naši potencijalni, ali i koje su naše ugroze, na vanjsko-političkom planu. Sve ovo može se vrlo jednostavno riješiti kroz strateški dokument, te uvrstiti u eUstav eHrvatske u vidu jedne jedine odredbe, i problem je riješen. Kadrova ima, samo ne žele svoje vrijeme trošiti uludo. No, ukoliko shvate da njihvo zalaganje ima smisla, vjerujem da će se javiti i uključiti. Nedavno smo ElvenCRO i ja oformili poseban tim izaslanika za točno specificirane zemlje, sa točno specificiranim zadacima (posebni veleposlanici - s napomenom da u većini tih zemalja nismo niti imali veleposlanike). Riječ je naravno bila o EDENu - željeli smo se posebno informirati o stavovima saveznika, prijatelja i nekoliko neutralnih zemalja. I onda je sodom napravio što je napravio, stvar je pukla, a ti ljudi koji su počeli raditi svoje poslove... mogu samo misliti što oni misle o svemu tome...

Ne treba zaboraviti niti ministarstvo ekonomije. Vrlo često smo svjedoci kritika o netransparentnosti trošenja, o silnim prebacivanjima novca na eHrvatsku narodnu banku (koju je sodom uništio), o nedostatku financijskih izvještaja, i sl. Zašto nemamo stalan tim u ministarstvu ekonomije koji će sustavno pratiti javnu potrošnju, o tome izvještavati građane, pratiti financijska kretanja i projekte u esvijetu, te raditi na planiranju i ostvarivanju domaćih projekata? Koliko god građani i pojedinci bili kritični oko, primjerice, izdavanja državnih obveznica, riječ je vrlo dobrom projektu koji je itekako koristan i za građane i za državu. Kada sam kao ministar ekonomije pokrenuo prvu seriju državnih obveznica u eHrvatskoj, bilo je jako puno skeptika, no čitava stvar je odlično završila, a država je u tom krugu zaradila preko 700g, što je u to vrijeme bilo puno značajniji iznos u realnom novcu. Da, neke druge "runde" obveznica nisu završile dobro, no, ako pogledamo zadnji krug koji su proveli dSoKre i dreamcro, može potvrditi kako se iste mogu uspješno i čisto provesti. Jeste li, primjerice, znali, da u eSvijetu djeluje nekoliko ebanaka koje izdaju kreditne zajmove? I stvar funkcionira! Zašto, primjerice, država ne bi davala kredite MUovima i strankama (za koje iste organizacije odgovaraju sa svojom imovinom), za točno određene i specificirane potrebe njihovih članova (npr. upgrade trening centara kao što smo to nedavno napravili kroz eMentorski program), uz minimalne ili nikakve kamate?



Ima nas različitih, sa različitim aspiracijama, afinitetima, interesima i motivima. Zašto ne bismo svi, svatko na svoj način, uživali u ovoj igri. Ako, primjerice, u igri imamo nekoliko pravnika, zašto njima ne prepustimo da urede zakone da na nešto liče, te da ih na propisan način pojasne građanima? Neki ljudi vole vrijeme provoditi na irc-u u razgovoru sa novim igračima. Zašto njima ne prepustimo da se aktivno uključe u mentorski program, i to vode oslobođeni bilo kakvih pritisaka i optužbi? Neki ljudi vole listati strane novine, te pisati o općim zbivanjima u eRepubliku. Zašto njima ne prepustimo vođenje nekoliko služenih glasnika eHrvatske, kroz koje će sustavno i pregledno obavještavati građane eHrvatske o esvjetkim zbivanjima?

Zašto, ako vas neki aspket igre ne zanima, pljuemo ljude koje to zanima? Zašto ih jednostavno ne pustimo da u igri uživaju na svoj način? Gdje je problem?

Možemo igrati igru podjednako i sa srcem i sa glavom, a idealno bi bilo i sa srcem i sa glavom. Inače smo u banani (uši iz principa neću spominjati, niti mahanje, niti mahanje ušima).



Trenutačni i budući eProjekti eHrvatske

U članku koji sam objavio prije stupanja na mjesto ministra informiranja u Oberovoj vladi, ispod gornjeg naslova naveo sam slijedeće projekte koje sam osmislio i odlučio (pokušati) provesti:

1. eSaborski glasnik

Provedeno. Doduše, zbog nedostatka realnog sadržaja u eSaboru, nije bilo logike otvarati posebne novine, no, kada god se bilo što relevantno dogodilo u eSaboru, izvještavali smo o tome u INFO Minutama. Pritom želim naglasiti kako nije riječ o novitetu, već o obnavljanju starog sadržaja kojeg dugo nije bilo u INFO Minutama.

2. eVijeće za nacionalnu sigurnost

Provedeno, pa ukinuto. Jedan saziv eSabora izglasao, drugi poništio. Po meni velika šteta - jer, ideja iza tog eVijeća bila je upravo izrada strateškog dokumenta o kojem govorim u ovom članku, sa manje-više istim planom provedbe.

3. Projekt rada u edržavnoj upravi i eŠkola

Provedeno. Dok sam bio ministar, eHINA i eVAOHV su radili, a eŠkola je "obnovljena" kroz novi eMentorski program, koji sam osobno osmislio i upogonio, te pronašao adekvatni kadar koji ga danas vodi (posebne čestitke Deus Invictus i ostaloj ekipi na upravo sjajnom radu, pogotovo onih prvih mjesec dana!).

4. eSud časti

Provedeno. eSabor je, kao što sam ranije naveo, djelomično usvojio moje prijedloge izmjena i dopuna, te je među ostalom, usvojen i izmijenjeni članak 18., koji definira Sud časti. Mislim da je KRAJNJE VRIJEME da se održi prva sjedinca tog eSuda, te da se sodom stavi na prvo mjesto. Zaslužio je.

VI. eSUD ČASTI i eSTUP SRAMA

Članak 18.

(3) Osobe iz prethodnog članka mogu biti predložene za Stup srama ako su:

- svojim djelovanjem ugrozile nacionalnu sigurnost eHrvatske,
- koristeći se svojim položajem nanijele štetu eHrvatskoj ili savezu država čiji je eHrvatska član,
...
- svojim činom prouzročili ili željeli prouzročiti materijalnu štetu eHrvatskoj.



To je manje više to. Samo pozivam da uvedemo malo reda u državu, te da privučemo ljude koji znaju i žele raditi, ili imaju volju naučiti, bez straha da će ono što rade za mjesec dana biti prepušteno zaboravu. I svi ćemo imati koristi od toga.
Iz gornjeg popisa projekata je vidljivo da kad netko ima određenu ideju, i kada sustav, ako već ne potiće, barem ne ograničava - postoji realna mogućnost da se ideja izrealizira. Ove gornje su moje - koliko tek drugih ima, koje su puno bolje, smislenije i kvalitetnije, ali nikada ne izlaze u javnost, jer njihovi tvorci smatraju kako će biti ismijani i odbačeni? Ako sustav iznutra počne funkcionirati kako bi trebao, činimo bitnu pretpostavku da se ohrabi svakog pojedinca da da svoj doprinos. Smatram kako je to pitanje za novog CPa i njegovu eVladu daleko bitnije od svih ostalih, jer dok god u eHrvatskoj imamo primjetan izostanak društvene kohezije, možemo zaboraviti bilo kakvo ozbiljnije djelovanje prema van.





Serija "Doprinosi epovijesti eHrvatske":

.::Skice iz epovijesti eHrvatske::.
.::Nove skice iz epovijesti eHrvatske::.
.::ePovijest eHrvatske kroz sliku::.
.::Dani gnjeva - skice iz vremena Prvog ehrvatsko-esrpskog rata::.



Usput, jeste li znali da je eHrvatska OVOLIKO stara?



http://www.youtube.com/watch?v=WVIV5UAR3FQ
http://www.youtube.com/watch?v=_fN6PZVKdR4





"Jedino kad je u pitanju Domovina - svi zajedno, to je svetinja koju imamo od prvog dana, i kad toga više ne bude, možete svi lijepo van iz igre" - Roby Petric, prvi epredsjednik eHrvatske