Ne znam...

Day 1,347, 04:15 Published in Serbia Serbia by Loodachica88
Muzička pozadina

E-mail. Password. Remember me. Sign in.

Ne znam zašto sam opet ovde…



Odmor. Sjajna stvar. Čak i kada nemaš od čega da se odmaraš. Smisliš neki izgovor kako ti baš treba da šmugneš negde, (jer pobogu i ti ispiti su strašno teška rabota), jedva skupiš neku kintu, okreneš par brojeva, a onda nestanes na nekoliko dana, bez ijedne brige, obaveze, misli i odgovornosti. Eh, kad bi samo trajao duže.

Onda se vratiš. Smara te (ne)vreme. Smara te gužva u gradskom. Smara te što prodavnica radi samo do 9. Smara te kraj, poznate ulice i dosadni komšija koji i dalje nešto buši. Vraćanje u svakodnevnu rutinu. Sve ono što te nerviralo pre odmora počinje da te nervira još više, sada posle tih nekoliko dana uživanja. Ponovo se navikavaš na svoj sopstveni život. I to jedva.

Par bliskih ljudi vraća te u realnost. Upaljen TV mumla neke ne tako dobre vesti. Rokovi se bliže. Zaostatak se ne smanjuje. Par šamara iz stvarnog sveta - i budiš se. Previše je stvari o kojima treba razmišljati.

Sve se vraća u normalu…



Sasvim slučajno otvoriš novine i vidiš vest “U kineskoj provinciji Ljaoning (bla,bla,bla)"... Osmeh. Hvataš sebe kako obraćaš pažnju na vest kao da je u direktnoj vezi sa tvojom sudbinom. Čudno neko osećanje. Onda kreneš iz početka. E-mail. Password. Sign in. Opet nešto izgleda drugačije nego poslednji put. Novi baner odmah upada u oči. Misije se šarene. Bazuka i nova medalja. Malo procunjaš, kad ono, ništa posebno. Isto je. Svejedno je. Šta god sad da je novo, zapravo i nije neka novost. Ljudi su isti. Kultura je ista. Uzvici su isti. Skandali su isti.

E, onda opet čudno neko osećanje. Posle pauze, posle te distance, zapitaš se zašto si dođavola opet tu.

Vraćaš film.



Početak. 18.01.2010. Gle, da pomognem eDržavi… Šta god to značilo. Sign up. Šta je ovo dođavola? Hm. Tutorijal. Čet. Aj da vidim možda mi neko pomogne da se snađem. #eNovajlije. Sesta.bg. “Ivane, počela sam da igram neku igricu, možda si čuo. Zove se eRepublik.” iKoren. VeS. Fib. U što su jaki. Kad ću ja da budem jaka?

Baby nuke. Oslobađanje Bugarske. Veljkokg. Beba na avataru. Uh, kako da mu se javim da hoću da uđem u jedinicu, stidim se? SJeB. Gruyo89. Roktaal. ziloslav. Brdar Dragan. Milojka Jocic. MikiMaus79. RazorKG. Ivke Pivke. Zuba87. CyberMikan. Cinhona. mr_blue. ArsicDanijel. Ivana Miladinovic. Allex22. NightScorpio. djdusan. Goran Aleksic. Nikola Pekar. dudicans. alfa plavusa. Vivaldi82. MilojicaBoy. eSvadba. eUdovica. Skype. Mahač. Udaranja. Kvizovi na kanalu. Uvek otvorena kafana. Izbori. TO. Prst u oko.

Neki veliki ljudi. Neki sjajni novinari. Analitičari. Šaljivdžije. Vojnici. Predsednici. Ministri. Pregovarači. Igrači. Neke emocije. Poštovanje. Reči. Akcije. Mudash. Pokac. Lunatic2903. dr.doom. RazorSRB. Coolinbun. Zaeban Covek. steWEGI. Wayman. Deda Obrad. Marko Paunovic Drugi. Oriana. Mrle1982. Clueless. Nikad kraja spisku...

Sind. LK. Alpi. Odbrana LK. Ponovna odbrana LK. Ustajanje u 4 zbog odbrane LK. Ne, ne mogu više da bijem, mogu samo da gledam. Ostajanje do 7 ujutru zbog LK. Q5 puce kao pojam. Statistike jedinice. Svi mi zajedno bijemo kao PedjaT sam. Nismo najjači, ali smo zato najlepši. Ratna sekira. Slavonija. Saveznici. Poverenje. Podrška. Pomoć.

Ada Ciganlija. Ada Ciganlija. Krajgujevac. Ada. I tako u krug. Neko pivo. Neki roštilj.

V2. Škola tokom beta verzije. Voice chat. Celu noć. Promene. SJeB se priprema. eUmiranje. Posustajanje. Gubitak LK. Roktaal je otišao. V1.5. Večita beta. Promene u jedinici. Komandovanje. "O, ne opet kasnim na predavanja zbog opremanja." MikiMaus79. Sindikat. Pati Saijic. Roktaal se vratio! Rođendan jedinice! Sjajni gosti i sjajan poklon. Regrutacija. Mi smo ta ekipa. Neki novi “klinci”. Qazio. NekoIzMase. MacakMiki. CoaMilidragovic. protecteur. Novi ljudi, nova ekipa, staro zezanje.

Promene. Iznova i iznova. Razočarenje. Ponovo razočarenje. I ponovo. U ljude. Ne u igru. Odlazi cirkus. Prvi članak, pa još oproštajni. Ali cirkus nije otišao.

Civil.

Front of Heroes. Jedno ime. Jedna ekipa.

Novi ljudi. I neki stari ljudi. Neki malo više ljudi. Neki malo manje ljudi.

Cer.

You successfully moved to Liaoning, Serbia. Bez neke velike fame. Više nostalgije radi.

You worked 337 days in a row.



Preturam neke stare članke kojih se više niko ni ne seća. Čitam ono što je bilo vredno čitanja. Neki te spise nisu čak ni eDoživeli, mlađi su. Prisećam se svega i svačega. (Setni uzdah.) Preskačem politički obojene stvari. Procenjujem ljude po onome što rade, ne po partijskoj pripadnosti. Poštujem. Cenim. Zavidim onima koji su tu još od okupacije.

Otvaram listu prijatelja. eGroblje sjajnih igrača. Veljkokg – dead citizen. Na avatar je stavio malenu ikonicu mahača (onaj smajli sa Skype-a), postavio sliku u poslednjem članku Mikijevog*E*Zabavnika i otišao. Kao i mnogi drugi. Ljudi koji su me održavali/zadržavali ovde. Ljudi zbog kojih je bilo vredno kliknuti “sign in” svaki dan.

Šta je ostalo? Reči? Slike? Priče? Zajednička sećanja. Poneka pobeda. Poneki poraz. Epske priče. Epski fail-ovi. Jedino ono čega možemo da se prisećamo zajedno. To nas vezuje. Avatari su se promenili. Jedinice su se izmenile. Skoro da je svejedno šta se trenutno dešava.



Čudno neko osećanje.

Ne znam zašto sam i dalje ovde. Zbog nostalgije? Zbog sećanja? Zbog onih sa kojima ta sećanja delim? Šta će biti kada i oni odu?

Ne znam, stvarno…