Ne pomaže ni busanje ni plakanje

Day 580, 14:00 • Published in Croatia USA • by Burin

'bi ga, stvarno mi je ovo pomalo smiješno. Par sati prije kraja bitke otišao sam u off, a zid je čini mi se bio 230.000. Vratim se natrag, ono plač i tuga dostojna baba narikača.


Mađari već mjesec i pol dana imaju tu taktiku u svim njima važnijim bitkama: u zadnjih 15 minuta udari njihova najelitnija garda. Mogu napraviti 80-90.000, koliko se sjećam.

Istu taktiku koriste stalno, nisam vidio neke inovacije.

I što sad, e-hr vojni umovi pojma nemaju o tome ili su tražili dodatne golde, ali ih nisu dobili?

Zanimljivo bi to bilo znati, ali po dosadašnoj povijesti e-hr politike vjerojatno će ostati zauvijek tajna.

Lideri, naravno pojma nemaju ni da se puku trebaju obratiti kad zavlada depresija, pa se hrabrenje svodi na usklike e-ntuzijasta.

Dakle, koje su nesumnjivo dobre stvari koje ovaj poraz nosi?

Prva i najvažnija je da se iz jednog poraza više nauči nego iz deset pobjeda. Kako e-hr nije u situaciji da svojom voljom bude u vječitom miru, čak i skupa škola je bolja od nikakve.

Druga proizlazi iz prve, a to je da se nameće potreba da na važne položaje moraju doći ljudi koji nešto znaju napraviti, a ne samo hraniti hipertrofiranu (nenormalno naraslu) taštinu.
Ili to, ili 1000 godina ropstva.

Treća pak dolazi iz druge - da je ovaj poraz došao ranije, bilo bi to još bolje za balansiranje snaga, jer svaki dan u mitu o nepobjedivosti značio je dan više za protivnike koji su oštrili svoje vještine, a tja isti dan e-hrvati su dodatno tupili u samozadovoljstvu.
Nabijanje damage-a je dovoljno za jačanje pojedinaca, ali nije dovoljno za uspješno razvijanje e-funkcionara.

Dakle, onima koji puno plaču poruka je: ne kupujte e-palomu iz poznatih razloga!
Ako ste se previše uzrujali, zamolite svoju baku da preuzme vaš profil, a vi krenite na simse.

Ostalima: ovo je dobro za zagrijavanje...