Najdraži grade!

Day 670, 05:19 • Published in Croatia Croatia • by Mile Gubica

Smješten na obali širokog Dunava, pišem ti pismo najdraži moj grade...
Kao ptica kad joj slome krila, kao cvijet kada ostane bez korijena, kao ruka bez jednog prsta, poput bjednika osjećam se ja. Sjedim tu u tuđini, gdje ntiko za mene i ne zna i pitam se dragi grade "koliko toga još nas razdvaja?". Zašto me sada ne grije tvoje sunce? I zašto sada ne gledam mladi mjesec i mnoštvo zvijezda iznad mog toplog doma?Vjeruj mi živi u nekom drugom svijetu, željna tebe, tvojih kuća i parkova skrivenih u gustim krošnjama golemog drveća. U ušima mi još odzvanja glasni zvon teških zvona divne crkve, što se tako ponosno diže u visine, želeći nas odbraniti od svih zala ovoga svijeta. Dragi grade, ti možda ni ne osjećaš moju ljubav, bol i patnju, možda ne čuješ moj prigušeni jecaj, možda ne vidiš trag suza na mom licu, ali ti to sve nosiš pod teretom ratnih razaranja. Kada bih ti samo mogla reći koliko mi fale šaputave priče tihog Dunava, da sjećam se one nezaboravne noći, dok sam sjedila na usnulim obalama, a rijeka moj dobri stari prijatelj, dugo u noć pričao je o svemu tako nježno svojim smireno drhtavim glasom, poput majke koja pjeva uspavanku svom djetetu pre spavanje. Sad sam tu, u nekom drugom i nepoznatom gradu, ali u mislima uvijek sam uz tebe i vjerna ću ti ostati do kraja. Koliko ću dugo još morati o tebi samo maštati? Koliko dugo ću misliti da je sve ovo ružan san? Koliko dugo još neću moći shvatiti ovu veliku nepravdu. Sačuvat ću snagu jer čvrsto vjerujem da ćeš ti ponovo biti moj.Voljeni, željeni, najdraži grade Vukovar!Pismo koje nije poslano voljenom gradu!

NAPOMENA: Pismo je sastavni dio postave muzeja 204. brigade u vukovarskoj vojarni.

Izvor: http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/rh/domovinski-rat/3-najdrazi-grade.html

Hvala na čitanju!
Molim glas i pretplatite se na nove članke iz povijesti RL.a