Join the new world

U potpunoj tajnosti pripremali smo se na put. Sve što smo nosili sa sobom bile su osobne stvari običnih civila. Dobili smo nove putovnice s lažnim imenima. Giove nam je podjelio zadatke i rasporedio nas u po pet osoba. Ja sam bio sretan je sam bio u grupi s Keshonjom, Zrinkicom i Bilogorcem. U kasnim popodnevnim satima stigli smo na zračnu luku Pleso. Ukrcali smo se u zrakoplov prema Singapuru gdje smo od našeg tajnog agenta, u tranzitnom dijelu singapurske glavne zračne luke, dobili nove putovnice i nove ukrcajne karte za let prema Johannesburgu.
Za vrijeme leta preko Indijskog ocana sam sam zadrjemao. Probudio sam se baš na vrijeme kako bi ugledao istočnu obalu Mozambika. Ubrzo su zeleni, nizinski krajolik Mozambika zamijenila gorja Južno Afričke Republike. Sletjeli smo u Johannesburg koji je bio pod brazilskom okupacijom. Zrak je bio svježji i rijeđi nego sam navikao, ipak smo se nalazili na 1600 metara nadmorske visine.



Ispred aerodroma protezala se industrijska zona. Iz zračne luke izišli smo odvojeno te se na kraju našli u nekoj otrcanoj sobi nekog jadnog hotela u naselju Bardene, južno od međunarodne zračne luke. Ugodno sam se iznenadio ugledavši Marlocka za stolom pokraj Keshonje i Giovea. On je krenuo nekim kasnijim letom za Tunis. Nisam ga očekivao ovdje.

Nekoliko minuta nakon moga dolaska u sobu je ušao recepcionar. Bio je član pokreta otpora čiji je cilj bilo slabljenje brazilskog utjecaja u regiji Gauteng i konačno oslobađanje pomenute regije.
Ispostavilo se da su naši instruktori već neko vrijeme regiji Guateng i da obučavaju članove pokreta otpora. Znaimljivo, nema šta. Raspršili smo se diljem svijeta... Razmišljao sam kako je ova akcija zapravo izvrsna stvar jer ipak je JAR bila naša prva eDomovina. Ali neće to biti lak zadatak. Regija je bila gusto naseljena. Sam centar Johannesburga sastojao se od visokih poslovnih zgrada dok su se na sve ostale strane svijeta protezala planski građena naselja koja su većinom činile obiteljske kuće. Na svim granicama nalazile su se slabo naoružane postrojbe JAR vojske potpomognute snagama EDEN-a.

Nekoliko sati kasnije što preko zračne luke, što preko kojekakvih ilegalnih prijelaza, u Gutengu nas se našlo nekoliko stotina. Bilo je tu Poljaka, Španjolaca, Amerikanaca... Svi su bili raspoređeni u manje grupice svaka sa svojim zadatkom.

Združena akcija EDEN-a je mogla početi. Bilo je 23,45 sati po erep vremenu. Osim RW-a u Guatengu pokrenuti su RW-ovi u regijama Venezuelan Andean, Nort Eastern Venzuela, Central Western Venezuela i Llanos koje su također pod brazilskom okupacijom.
Zadatak nekoliko naših brigada, među kojima i Tigrova te nekoliko squadova guštera bio je osigurati glavnu međunarodnu zračnu luku i blokirati sav zračni promet nakon što lokalno stanovništvo pokrene pobunu, kako bi se spriječio dolazak novih brazilskih snaga kao i snaga PHOENIX-a.

Nakon preuzimanja kontrole nad aerodromom na zapadu je trebalo osigurati glavnu petlju kojom se prilazilo putničkim terminalima, na jugu Jet Park, Hughes, Bardene, Barlett i Impala Park, na istoku područje Park Haven, Bonaero Park i na sjeveru petlju kod Kempton Parka.



Ostale jedninice EDEN-a su imale različite zadatke poput napada na vojne objekte, uništavanje energetskih postrojenja, blokiranja nekih važnijih cestovnih pravaca, onesposobljavanja telekomunikacijskog sustava i uništavanja neprijateljskih jedinica. Sve je bilo pomno dobro isplanirano. Veliki plus je bila pomoć lokalnog stanovništva, a gustoća naseljensoti i nepoznavanje terena predstavljali su minus.

Zadatak moga tima bio je osigurati putnički terminal, što nam nije predstavljalo problem obzirom da sam poznavo funkcioniranje zračnih luka. Opremu su nam dostavili u sobu te smo nakon provjere oružja krenuli na poziciju.
Za razliku od našeg aerodroma u Zagrebu ovo je bio div. Nekoliko ogromnih putničkih terminala, na nekoliko razina bili su relativno težak zadatak. Osiguranje putničke zgrade bilo je slabo jer je skoro sav zračni promet za taj dan bio gotov, ali površina je bila velika te smo morali sinkronizirano djelovati.
Nekoliko minuta nakon dizanja pobune u regiji krenuli smo u akciju. Osigurali smo cijeli terminal. Najteže je bilo timu koji je trebao osigurati donju razinu jer je pristup istoj bio otežan te su se neprijatelji stigli pripremiti za obranu. Međutim efekt iznenađena je prilično dobro upalio te smo nakon pola sata servisnim vozilima blokirali pistu. Kontrola leta preusmjerila je sve zrakoplove na druge aerodrome u JAR. U samom gradu su bijesnile borbe.



Pred jutro, brazilske su snage počele polako preuzimati inicijativu. Vodila se borba za svaku zgradu. Oko podneva su uspjeli osloboditi administracijsko područje pa i veći dio grada. Sat kasnije uspjeli su se probiti do samog aerodroma. Tad je nastupio pakao za nas. Iako su istok, sjever i jug bili dobro osigurani nama su prestale cvjetati ruže. Imao sam osjećaj da je neprijatelja sve više. Premda smo uspješno odbijali svaki njihov pokušaj proboja u putničke terminale bivalo nas je sve manje. Zalihe streljiva su se opasno smanjivale, a dan se činio sve dužim. Vrijeme kao da je stalo. Popodne smo dobili izvještaj da se se u grad počele spuštati neprijateljske padobranske postrojbe te su počeli utvrđivati položaje. Biti će težak posao vratiti izgubljene dijelove grada pod kontrolu.

Kopnene jedinice EDENA uspješno su se probijale s granica JAR-a prema unutrašnjosti Gautenga i već su bile pred samim Johannesburgom. Taj podatak me je malo opustio i dao mi nadu da ćemo ipak uspjeti. Međutim pred večer smo morali napustiti položaje na petlji ispred aerodroma. S kolegom iz brigade našao sam se pod opakom paljbom. Jedva smo se sakrili pokraj nekog zidića dok nam ostatak tima nije osigurao vatrenu podršku da se izvučemo u sigurnost putničke zgrade. Neprijatelj je u nekoliko navrata pokušao prodor u istu ali je svaki pu doživi poraz te su bili prisiljeni promjeniti taktiku.



Počele su borbe i na istočnoj strani kod Park Havena ali im je u pomoć priskočio tim koji je držao sjeverni dio kod Kempton Parka te je situacija ubrzo stavljena pod kontrolu.

U posljednjim satima bitke tenkovske jedinice EDEN-a uspjele su se probiti u grad što je donijelo premoć na terenu te je neprijatelj bio prililjen povući se uz velike gubitke.



Regija je osigurana i vraćena prvotnom vlasniku JAR-u čime je, vjerujem, vraćen naš dug toj zemlji zbog TO-a prije godinu i pol.
Brazilu, a samim time i PHOENIX-u ovime je zadan veliki udarac, što u ekonomskom – jer su izgubili high daimond regiju, što u vojnom smislu, pogotovo ako se uzme u obzira da su regije Nort Eastern Venzuela, Central Western Venezuela i Llanos uspješno vraćene pod vlast Venezuele.

Nakon kraćeg slavlja krenuli smo nazad u domovinu i zasluženi dopust. Bilo je krasno opet vidjeti slavonsku ravnicu.


http://qll.lunar.byethost13.com/modules/article/">
http://qll.lunar.byethost13.com/modules/article/count.php?s=erep&m=normal&n=visitors">