Na putu do high regije

Day 817, 17:45 Published in Croatia Croatia by Dokultis
Nakon svih silnih borbi i rada na terenu napokon smo došli u bazu. Uzeo sam malo novine da se informiram, kad tamo svega i svačega... Pljuje se po ovome, pljuje se po onome. I samom mi je došlo da se zapitam tko je ovdje lud? I sam sam osjetio kakve su zbunjujuće zapovijedi bile zadnjih dan dva, ali braćo, pa nisam ja neki vrstan taktičar da nekome sudim.
Išao sam sa squadom di mi se reklo, tukao sam najbolje što sam mogao, čas u Austriji, čas u osvojenim Slovenskim regijama... Ali sve si mislim da oni koji donose odluke znaju šta rade. Moj posao je da slušam zapovijedi i radim šta se od mene traži. Ne bi eHrvatska bila ondje gdje je sada da nema izvrsne taktičare, da nema ovako dobro obučenu vojsku, a svakome se može potkrasti pogreška. Zato, čitajući novine, razmišljam, do kad ćemo napadati jedni druge??

Zadnjih nekoliko dana znali smo biti i po dvadeset sati na dan na terenu... Nisu za badava ranjeni toliki vojnici u Austriji. Mađari su nam dovukli na granice osvojenih regija... Čuvaj teritorij ovdje, čuvaj ga ondje... Čini mi se da je sve malo stalo i da se sada bavimo obukom pokreta otpora u Austriji i Sloveniji. Ali ipak još ne mislim da je nacionalni interes ugrožen. Za sve postoji mjesto i vrijeme govorim novim članovima squada. Možda će neke osvojene regije biti vraćene prvotnim vlasnicima, ali zar nije tako i planirano? Važan je cilj HIGH regija!!!

Čeka se novi dan da se krene dalje. U squadu Keshonja uspjeva održati moral na visokoj razini. Iako su planovi i dalje strogo čuvana tajna, nekako mi se čini da bi se do noći borbe trebale preseliti u neke zapadnije regije. Veći dio guštera je na odmoru i čeka naredbu za pokret. Zapovjednici vjećaju razbijajući glave kako se nositi s KAOSOM koji je nastao na terenu. U tome im nimalo ne zavidim jer nije lako donositi odluke u ovako nezavidnim vremenima.



Nakon što sam poslao fotku s terena svojima u slavoniju, zavalio sam se u neudoban krevet, kao i većina članova squada. Neki su odmor koristili da bi nazvali žene, roditelje ili koga već, dok su se pojednici upucavali ženskom osoblju u bazi.. Pomalo sam im zavidio na višku energije koji su imali ali sam bio preumoran da bi se i sam bacio u takove avanture.
Taman kad sam pomislio sklopiti oči oglasila se sirena. UZBUNA!!! UZBUNA!!! Začuo sam dernjavu izvana. Brže bolje sam se dotjerao u red i izletio na poligon za postrojavanje. Nakon tri dana borbi nisam bio neki ogledni primjerak hrvatskog vojnika, ali bilo je i gorih od mene... Opet je došla zapovijed za pokret. Nekoliko kilometara od baze napadnut je kontrolni punkt naše vojske. Krenuli smo u pomoć suborcima.
Sat kasnije kad smo otklonili opasnost pitao sam se čemu tolika galama zbog šačice Slovenaca? Valjda zato što kad se opečeš i na hladno pušeš – pomislio sam.

Ostalo nam je još nekoliko sati odmora do ponovnog odlaska na teren koje sam namjeravao iskoristiti za odmor. Mislim da mi je već dosta akcije za neko vrijeme, osjećao sam kroničan nedostatak sna... Gdje su ona dosadna mirna vremena? 'Ko bi mi ugodio? Kad je mirno tražim akciju, a sad kad je imam na pretek ja bi malo mira. LOOL!!!