Momčilo Gavrić - Mladi junak Prvog svetkog rata
Major Zoran Karlica
Pozdrav svima,
U ovom članku ćemo se odvojiti od Drugog svetskog rata, i otići u nama mnogo bliskiji i junaštvom nadahnutiji Prvi svetski rat i podsetiti se najmladjeg svetskog kaplara.
Za razliku od prethodno spomenutog Sime, Momčilo nije dobrovoljno otišao u vojsku...njega je na to naterao zločin okupatorske vojske.
"Čiko, sve su mi ubili...", je bila prva rečenica koju su vojnici našeg Šestog artiljerijskog puka čuli od osmogodišnjeg dečaka pred njima.
Meni nepoznatog datuma u Avgustu 1914-te godine(ako neko ima tačan datum, molim Vas da ga ostavite u komentaru), u Momčilovo selo Trbušnicu su ušle neprijateljske trupe i pobile(iz čiste obesti, jer vojnika nije bilo) pored mnogih stanovnika, njegove roditelje i njegove tri sestre i četiri brata.
Momčila je prethodno otac poslao kod ujaka po zaprežna kola, i to je jedina stvar koja je njega spasila iste sudbine koja je zadesila njegovu porodicu.
Čuvši njegove reči, gospodin Major Stevan Tucović je prišao i onda ga je pitao: "Znaš li da bacaš bombe?" Mali Momčilo je rekao da je bacao samo kamenje. Major je uzeo jednu bombu i pokazao mu kako se to radi. Zatim je Major Tucović postrojio svoje vojnike i pitao: "Ko hoće da noćas osveti Gavrićeve roditelje, njegovu braću i sestre?"
Naravno, cela četa je iskoračila. Major je odabrao nekolicinu i cela akcija osvete je prošla dostojanstveno i vojnički, bačene su bombe, neprijatelji likvidirani, a malom momku po imenu Momčilo je ustoličena vera da na ovom svetu postoji nešto za šta se valja boriti,čak i onda kada imaš samo 8 godina i malo više od jednog metra.
Momčilo je sa jedinicom Majora Stevana Tucovića učestvovao u bitkama drinske divizije na Ceru, i po legendi a naredjenju Majora, on je imao opaliti tri granate u svakoj bitci! Nakon borbi, dobio je čin Kaplara.
Kao kaplar naše vojske učestvovao je u povlačenju našeg naroda preko Albanije, gde je opet morao da se oprosti od dragih ljudi. Najemotivniji, nažalost jedan od retkih dokumentovanih razgovora ovog osmogodišnjaka, bio je sa Milošem Mišovićem, zvanim Zlatiborac, koji se od dana kada je Momčilo Gavrić pridružio četi, brinuo o njemu,a koji kazuje njegov sin:
"Miloš je pazio Momčila, davao mu zadnji zalogaj, nosio u naručju. Jednom je visoki Zlatiborac iznemogao seo u sneg i rekao mom ocu da nastavi sam. Momčilo se sklupčao uz njega i rekao da neće da ga ostavi, da će umreti s njim. To je dalo snagu žilavom gorštaku da nastavi mučni marš kroz smetove"
Posle oporavka na Krfu, kao i svim njegovim saborcima, našem junaku je manjkalo strpljenja da se pridruži borbi za oslobodjenje. Verovatno mu je pomoglo to, što ga je Major Tucović poslao na ubrzani kurs obrazovanja u Solunu gde je za godinu dana završio četvorogodišnju školu. Ponovo se pridružio našoj vojsci i marširao napred.
Svi znamo istoriju Solunskog fronta, a potom i bitku na Kajmakčalanu gde su naši preci prvo ljubili zemlju, a potom jurišali na neprijateljsku vojsku, ali u tom trenutku se dogodilo i to, da dok je jedinica Majora Tucovića tukla po neprijatelju, Vojvoda Stepa strogim glasom pitao "Šta radi desetogodišnjak na bojnom polju". Major mu je odgovorio da je Kaplar Momčilo Gavrić sa njima još od Cerske bitke i da se borio zajedno sa njima od tada!
Vojvoda je pred celom divizijom unapredio Momčila Gavrića u čin Podnarednika!
Nakon oslobodjenja i nastanka Jugoslavije, Major Tucovoć ga je poslao na obrazovanje u Englesku zajedno sa ostalom decom siročadima.
Kao i prema ostali našim herojima, država se prema Momčilu odnosila sramotno. Reči stranaca će možda to bolje opisati:
- Velika dobrotvorka Lejdi Pedžet zvala ga je srpski vitez.
-Grci su mu postavili zlatnu ploču na Krfu.
-Francuski predsednik Miteran mu je 1985. dodelio orden, a general Lepardije je rekao: „Šteta što niste bili francuski vojnik, imali biste spomenik na Jelisejskim poljima
Ovo su svedočenja njegovog sina, Branislava Gavrića.
Hvala vam na čitanju i sve najbolje.
EDIT:
Na predlog Noel de Lilly Noire, evo ga link sa emisijom "Momcilo Gavric najmladji podnarednik u istoriji ratova", RTB, 1987. godina.
o7
Comments
v+s
После рата одбио да да помоћ за "братску" Албанију. Комунисити га послали на робију.
o7
о7
🇷🇸
Свака част за чланак!
Кроз судбину јунака МОМЧИЛА ГАВРИЋА огледа се судбина и страдање читавог српског народа!
о7
o7
o7
o7
mali-veliki junak
V+S+100
jadno dete, a sad nekima teško da nose maske.. pitao bih vas da treba u rov sa gas maskom kako bi vam bilo..
Само решаји мисије!
o7
Тешка и страшна времена, не поновила се даће Бог !!
Ne želim da umanjujem zasluge Momčila Gavrića i ovo je upućeno autoru članka.
Nemojte prepisivati po automatizmu sve što pročitate na internetu, (ovo se posebno odnosi na srpsku i hrvatsku vikipediju) i da kojekakve članke objavljene kojekuda i pisane od strane nekih nazovi novinara smatrate apsolutno istinitim.
Moguće da je priča o tome kako je Vojvoda Stepanović unapredio Gavrića zvuči, onako, baš zanimljivo ali nema veze sa životom niti ima trunke istine.
Momčilo Gavrić je bio u sastavu Drinske divizije a ista je do 28.marta 1917 godine bila u sastavu III srpske armije a posle tog datuma, u sastavu I srpske armije dok je vojvoda Stepanović bio komandant II srpske armije tokom celog svetskog rata tako da, niti je mogao "naleteti" na Gavrića, niti ga je mogao unaprediti.
Nemoj biti površan i preisivati i ponavljati kao papagaj nešto što si negde pročitao jer pitanje je koliko je to tačno, posebno u nekim fusnotama koje se dodaju na osnovu kako bi priča bila čitaocu zanimljivija a koje su često neistinite ili samo u nekom procentu istinite a poluistinama (ili polulažima, tumači kako želiš) samo podrivamo celokupno delo i dostignuća tog nekog o kome želimo da sačuvamo priču.
Deset razlicitih izvora sam koristio kako bih napisao ovaj clanak, tako da je daleko od automatizma. Jesam koristio i wiki.
E sad, ti ako mozes da razumes malo "romantizma" u clanku, mozes, ako ne, nikakav problem...
"Romantizam" je jedno a "kićenje" je drugo!
E sad, ako ti ne možeš da razumeš zašto je to "kićenje" štetno, to jeste problem...
P.S. A moja preporuka, i tebi i svima, od srpske i hrvatske vikipedije (govorim generalno i istoriografskim člancima) beži što kaže narod, k'o "djavo od krsta", takodje i od svih portala koji u svom nazivu imaju "srBski" i sajtova dnevnih dnovina sa njihovim "feljtonima".
Od prvih zbog poluistina i "rekla-kazala", od drugih zbog počesto apsolutnih laži a od poslednjih zbog previše "romantizma" na uštrb autentičnih podataka.
Ne koristim ni srpsku ni hrvatsku wiki, samo na engleskom.
Politika ima vrlo verodostojne feljtone, novosti takodje, samo treba "provaliti" gde preuvelicavaju upravo to sto ti pricas.
A najbolje da ne verujemo nigde, nicemu i to je to...
Ali i engleska, što se tiče mnogih članaka o ličnostima iz Srbije ili srpskog naroda je pisana na osnovu srpske, tako da ništa ne dobijaš...
Elem, jedino zašto valja taj članak jeste link ka dokumentarcu koji je sniman 1987 godine gde lično Momčilo Gavrić govori o nekim dogadjajima i ako si hteo pisati članak o njemu, mogao si odgledati tih 30-ak minuta...
Hvala na predlogu, ubacen je link.
o7
Ja bih ti dao više ali nema sirotinja, no poenta je da si ti zaslužio svi da ti daju endorsement!
o7
Свака част за чланак!
o7
o7
o7
o7
o/
go
O боже, сузе су ми кренуле, а не плачем баш тако често, ех та 1914 је највећи крах Српскога народа, нисмо ни свесни да се и данас осећају последице тог проклетог рата! 28 % становништва је изгубљено, језиво, заиста језив рат за нас, никад се од њега не можемо у потпуности опоравати ...
Претплата и глас наравно.
Толико.