Mnogo jak clanak, jaci nego heroin! P-)

Day 2,185, 10:36 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by R A H M E T


Noć, pola tri, ne vidi se ništa (skroz tama znači), ja polako iz straha ka mraku tresem desnom rukom gore-dole držeči se za svoj spolan organ u nadi da ću što brže zaspat'. Uspjeo sam, zasp'o sam i pobjeg'o u neki drugi svijet od tog strašog mraka.
Počinjem sanjat'.Sanjam ti ja ko jezero neko, nešta obala, nešto...a na obali, a na obali se ko okupili svi sa eRepa (eBiH).
Okrećem se u desnu stranu i ugledam VA se čitava okupila (rodila majka), igraju gume, šahova, beru cvijeće i tjeraju me iz svog filma riječima "marš cigane!".
I tako ti se ja vidljivo potišten krenem okretat' u lijevu stranu...i Boga mi se i okrenem. Kad na lijevoj strani, na lijevoj strani B.N.K ti zasjeli, raspalili neku mačku na roštilju, to muzika svira, to se pive otvaraju. Ja onako željan svega se k'o zaputih prema njima ali jok, čim su me ugledali počeše bacat kamenje na mene i otjeraše me još pogrdnijim riječima od VA..."marš cigane jedan!"
U tom trenutku san postaje jako tužan te se od te silne tuge odlučujem zapaliti jednu buksnu. Pripalim je ko veliki, dunem ko zmaj i iako tužan (jako) krećem dalje. Onako šalabajzerski sa dredloksima do guzice (podsvjesna patnja od ćelavosti u rl) približavam se obali, a na obali u jednom čošku DRAKE prostrli deke i sunčaju gležnjeve, dok u drugom Assasinsi purnjaju hašiš. Topa mi daje do znanja da nisam dobrodošao u raju, onako arogantno, sa visine (iako je niži trijestak cenata od mene).
Sad sam već jako mnogo tužan.
DRAKE'ovcima i ne pokušavam prići, dovršavam buksnu i sa suzom u oku se okrećem oko svoje osi znatiželjno tražeči svoje cigane...ali ne, nema mojih cigana niđe. Skrhan do kraja krećem prema jezeru, na samom ulazu u vodu srećem BriZgonju kako pravi džinovsku ćunu od pjeska, hraknem ga i nastavim dalje. Ulazim u vodu do pasa i preplavljen tugom se pustam istoj da me odnese iz te tužne priče, baš k'o Perhan iz Doma za vješanje. Odmah nakon toga san se mjenja i jezero se pretvara u Miljacku punu govana, počinjem paničit' i vrištat'. 😮
Sljedeče čega se sječam je da se budim sav u goloj vodi vrišteći na sav glas, kontam da sam stvarno bio tamo, ali ne....samo sam se opet upiš'o u gaće 😃



K'o što ste imali prilike vidjet' naš divni ženski CP nam se obratio po drugi put, stoga vam prenosim svoj i stav mojih cigana:







U zadnje vrijeme (od prilike nekih 6 mjeseci) primjećujem da je igra postala jako dosadna! Plato'a na vrbu!!! P-)



Prije nešto jače od godine dođoh na ideju da napravim svoj MU u cilju da se izdvojim od ostalih (radi silnih svadža u to vrijeme) i igram penzionerski. Dadoh joj ime Jagomir (po ludnici u Sarajevu) i bezbeli se izdvojih. Od tad prodže mnogo vremena i svašta se izdešava na erepu, u međuvremenu sam malo lutao i opet se vratio u svoj dragi dom. Sve je bilo u redu do nedavno kad sam primjetio da su neki cigani odlučili da mi se pridruže. Pošto su mi to vrlo dragi cigani odlučio sam da ih pustim da ostanu i prose za mene, međutim pošto sam mnogo nedruželjubiv zamolio bih da više niko ne ulazi u ovu fakinsku ustanovu jer vam nemamo šta ponudit' osim možda neke spolno prenosive bolesti i sočnog vrijedžanja. Mi ne posjedujemo nikakve firme i mnogo smo siromašni, najgora smo jedinica (ako je tako možemo nazvat') i niko nas ne voli.



Sumirajuči cjelokupnu priču dolazim do zaključka sa kojim ćete se vjerovatno složiti, a on je sljedeći: BriZgonja je največa pederčina na erepu!!! P-)


Do sljedećeg čitanja...zdra'o i me mangav tut! 😃



P.S. Svi ste vi budale, samo niste još skupili hrabrosti da priznate to sebi! P-)