Mir sa Hrvatskom

Day 1,282, 09:31 Published in Serbia Serbia by Servoja

Hajde da zaboravimo sve RL gluposti, koje su nekima važne za ostanak u ovoj igri, dok drugima nisu. Hajde da pričamo o igri, na koju kakva god da je ipak trošimo svoje vreme. Zadnjih pola godine smo u konstantnom sukobu sa zapadnim komšijama i moram vam priznati to je jedini razlog zbog kojeg i dalje opstajem u ovoj igri. Nisam poreklom sa tih prostora, nije mi niko stradao u sukobima sa njima i nemam nijedan lični razlog da ih ne volim, ali uživam u nadigravanju sa njima.
Razlog je veoma jednostavan i probaću da vam objasnim: Bez Zvezde, nema ni Partizana (ko razume shvatiće). Kao što volim svaku pobedu mog tima nad protivnikom, isto tako boli svaki poraz od istog. Može moj tim da igra Ligu šampiona, da osvaja titule i da odlazi na Final Four, bez pobede nad lokalnim rivalom sve to ne izaziva neko preterano zadovoljstvo. A i svi ti uspesi koji se postignu, ne vrede pišljivog boba ako nemaš sa kim da ih uporediš. I onda idu prepucavanja, nadmudrivanja i sve lepe stvari koje taj rivalitet održavaju u životu iako nam sport i nije na nekom zavidnom nivou ( o ružnim stvarima neću da pišem).Pitam se da li bi priča bila ista kada bi se derbi igrao svakog vikenda?
Rivalitet koji smo izgradili sa zapadnim komšijama je za svaku pohvalu i može se porediti sa sa našim lokalnim. Pobede, porazi, brisanje i trolovanje je ono što nas drži u ovoj igri. Ali oseća se zamor materijala. Pobede više ne izazivaju izlive emocija kao nekada. Sve se svodi na klasično kliktanje po dugmetu Fight. Čak i da ih obrišemo, šta imamo od toga, to smo uradili pre dva meseca.
Mir koji je potpisan je najviše što bilo koja strana može da prihvati, a da pri tom ne ponizi sebe ili protivnika. Što se nas tiče, dobijamo dva resursa koje nam neće Romper i ekipa noću oduzimati. Imamo mogućnost da zadržimo primorsku regiju eCrne Gore i preko mora uzmemo još jednu u eItaliji. Imamo mogućnost da konačno pomognemo saveznicima i zadužimo ih za sledeće akcije. Imamo mogućnost da se malo stabilizujemo i konačno krenemo na taj put oko sveta na pravi način (Fibov put), samo što ovog puta neće biti kamena koji će nas uvek povući dole kad ne treba.
Ako i ne uspemo u svemu ovome, komšije su uvek tu, nemaju gde. Šibaćemo se sa njima, to niko ne može da nam oduzme. Niko nikad nije rekao da naše rivalstvo treba da prestane, ali je činjenica da je sve više glasova sa obe strane da su se umorili bezciljnog svakodnevnog udaranja. Hajde da napravimo malu pauzu, da se uželimo jedni drugih 🙂