Letnji hit

Day 1,676, 12:06 Published in Serbia Pakistan by Dio Deda Obrad


Hajde za početak jedna pesma od moje omiljene grupe.


Poštovani i ostali,


prvo bih želeo da vam se izvinim što ovom prilikom ne organizujem podelu hrane, oružja ili sada najmodernijeg golda za trening. Nije mi namera da prkosim trendovim u modernom novinarstvu nego jednostavno prezirem prosjake koji idu od članka do članka ostavljaju linkove do svog profila pa ne želim ni ovde da ih gledam.


Pošto sam malo ispizdeo na čitavo stanje društva i države u stvarnoj Srbiji (i neizbežnom regionu) odlucih ipak da se tematski pozabavim stanjem u ovoj, kako je neki zovu, viruelnoj zajednici. Mada se toj definiciji ima dosta toga i zameriti i dodati.


Sukobi koji nastaju medu igracima postaju sve bizarniji i besmisleniji, a lično mi je bilo mučno pratiti štampu u eSrbiji u proteklih nekoliko nedelja. Teme su mahom bile kvazi-zaebantske provokacije a u pozadini su provejavale prilicno ozbiljne teme o slobodi i položaju pojedinca u društvu. Sve se, po obicaju završilo kao što je i počelo a to znači iznenada i bez rezultata. Premalo ljudi se ovde bori iskreno a većina samo po inerciji, po sistemu "ajde kad sam već tu". Oni iskreni se lako prepoznaju, kao i motiva koji ih u te sukobe gone. Nisam tu da bih ikome sudio a mislim da i ne može da se sudi ljudima koji su proizvod psihoza ovog podnevlja i tragicne prošlosti koja je za neke uvek samo jedan korak iza a sledeći korak je samo još jedan na putanji koja predstavlja savršen krug.


A želeli bi smo razmišljati "izvan kutije"...


Kao da nije bilo dovoljno to što smo toliko različiti u stvarnom životu a ono je i sama igra počela da stvara i oblikuje ljude. Sada definitivno nemam osećaj da ne pripadam istoj zajednici kao većina novih igraca. Jasno je meni da oni, u formalnom smislu sa aspekta pravila igre, ne rade ništa pogrešno, da rade ono što im igra kaže da rade, da reaguju na nadražaje koje im pruža. Gledajuci logiku koja njih vodi postala mi je očigledna jedna stvar a to je da sam u jednom trenutku prestao da igram erepublik, a da nisam ni primetio kada se to desilo...
Da odmah budem jasan, bilo je uvek ljudi ovde koji nisu igrali igru, nisu hteli da ih sistem inkorporira, i njima svaka čast. Mislio sam na većinu igraca iz "stare garde" koja je tu i dalje samo iz navike i želje da se i dalje druže sa ljudima koji su im vremenom postali dragi. To je za mene najveća podela u zajednici.


Nego... Oni sukobi, iskreni i/ili lažni, samo su odisaj naroda koji prikriva osecaj bespomocnosti jer je postalo bolno ocigledno da smo izgubili taj lažni osećaj kontrole nad igrom. Sada generišemo "zabavu" na vrlo ružne načine. Bilo je toga uvek ali sada nam je samo to ostalo, zato je atmosfera počela primetno da zaudara, zato što više nemamo prozor koji bi smo mogli da otvorimo. Admin nas je zatvorio u prostoriju bez prozora a mnogi su vecerali pasulj...


Verovatno samo iskreni entuzijasta može da postane i iskren cinik, a to sam valjda sad ja. Nisam siguran kada sam tacno napustio igru ali u zajednici ostajem zbog mnogo kvalitetnih ljudi s kojima volim da provodim vreme dokolice, a i da bih besplatno posmatrao razne patološke pojave. Malo li je?!