Kruh naš svagdašnji

Day 1,607, 06:17 • Published in Croatia Croatia • by Daggonet

Neko vrijeme igram ovu igru i gledam kako smo sve slabiji. Ne napredujemo nešto...Baš kao i u stvarnom životu, ni u igri ne možemo kvalitetno voditi državu. Virtualnu. Očito je da imamo genetski poremećaj ili smo jednostavno glupi.
U genetiku nebi ulazio pa je očito da se radi o ovoj drugoj soluciji. Zapravo, nisam siguran da je riječ samo o gluposti. Vrlo vjerojatno tu ima i pohlepe. One iskonske gramzivosti.
Gledam to sa pozicije običnog, malog građanina ove virtualne zajednice. Svaki dan radim za poslodavca. U početku je dobro, poslodavac nudi pristojnu plaću, no za nekoliko dana stiže poruka da je plaća smanjena. Bez objašnjenja, bez pardona.
Svaki dan treniram kako bi bio što jači, kako bi mogao podnijeti svu silu sranja koja me očekuju tog dana.
A rad i trening zahtijevaju određenu količinu zdravlja. Kako bi ostao zdrav moram se hraniti, moram jesti.
Tu je i ratovanje protiv razno raznih virtualnih neprijatelja koji bi nam oduzeli ovaj komadić dragocijene zemlje. I za ratovanje trebam biti zdrav, moram jesti ako želim poraziti što više neprijatelja i obraniti zemlju od virzualnih nametnika.
Što je tu glupo? To što je cijena kruha jednostavno previsoka. Kako uz takvu cijenu ratovati i brzo se razvijati? Teško. Probajte računati sami. Odraditi dvije do tri bitke u jednom danu košta barem 100 do 150 kuna. Znači da na kruh odlazi cijela dnevna zarada.
O oružju da ne govorim...O tome ću drugom prilikom.