Kraj za novi početak

Day 1,977, 12:04 • Published in Croatia Croatia • by Ashkoort

Mjesecima se priča o EDEN-u kao savezu koji je mrtav iznutra i s raznih strana zaziva se njegov kraj. Prvi znakovi problema u strukturi samog saveza pojavili su se prije više od godinu dana, a nedostatkom ideja i aktivnosti onih koji su zaduženi za upravljanje savezom i ljudi na čelu država članica ti problemi su se s vremenom sve više produbljivali i doveli nas u nezavidnu situaciju u kojoj se sada nalazimo. Da je potreban drastičan zaokret u politici upravljanja savezom i politici odnosa država članica prema savezu kao instituciji i ostalim članicama saveza znaju već i ptice na grani, ali uzalud nam spoznaja kako nešto ne funkcionira ako nemamo ideje i hrabrosti napraviti potrebne korake, kako god teško i bolni bili, trenutnu situaciju promijeniti na bolje za sve one kojih se tiče.

Kako ovo ne bi bio još jedan u nizu članaka koji samo kritiziraju i ukazuju na svima uočljive probleme, a ne nude rješenja, iznijeti ću svoje viđenje “EDEN-ovog pada” i svoja razmišljanja o potezima koje bi trebalo učiniti da se ova situacija promijeni.



Po meni EDEN ima 3 velika problema koji su razlog ovakve prilično depresivne situacije.

1. Individualizam
2. Glomaznost
3. Nedostatak dmga


1. Individualizam

Najveći problem koji je onemogućio pravovremeno rješavanje manjih problema koji se onda nagomilavaju i dodatno guše savez i ljudima ubijaju nadu i želju za igrom.

Uvijek su u EDEN-u postojale različite interesne skupine (što je i normalno) koje su vukle na svoju stranu, ali je postojalo ono zajedništvo koje smo stvorili još davno u V1 i osjećaj borbe za “više ciljeve” koje bi prevladalo i usmjerilo ljude.

EDEN je u prošlosti imao 2 velike krize, onu kada su Poljska i Španjolska prešle na “drugu stranu” i onu koja je uslijedila kad se posložio ONE i zahvaljujući značajnoj prednosti u dmgu dominirao svim bitkama (slično kao što CoTWO dominira nad EDEN-om danas). Obje krize smo uspješno svladali i izašli jači nego prije (sjetite se dominacije nad ONE-om kada im je velik broj država izgubio kongres, svega nekoliko mjeseci nakon što je ONE držao okupirano 3/4 eSvijeta). Obje krize svladali smo zbog zajedništva, sposobnosti da stavimo osobne interese sa strane i posvetimo se zajedničkim ciljevima.

Danas, kad se igra mijenja na način da se sve više gura u individualizam, suradnja i zajedništvo polako izumiru i to je ono što izjeda EDEN iznutra. Kad igrači država članica saveza koji je temeljen na suradnji i zajedništvu (nekad popularno zvanom “Brotherhood” po naški “Bratstvo”) počinju gurati individualizam, ne može se očekivati ništa osim onoga što imamo sada.

Kad pojedinac stavlja vlastite interese iznad interesa MU-a (ili neke druge grupacije kojoj pripada), kad MU-ovi stavljaju svoje interese iznad interesa države, nacije, onda i države počinju stavljati svoje interese iznad interesa saveza i prijatelja koji taj savez čine.

Po ovom pitanju nitko nije čist, uključujući i Hrvatsku, pogotovo zadnjih nekoliko mjeseci. Ako se problem želi riješiti, svatko prvo treba krenuti od sebe.



2. Glomaznost

Drugi problem koji se preklapa s onim prvim, jer utječe na pojavu onog prvog, glavnog problema i naglašava negativnost istoga. EDEN je u onoj starijom prošlosti vrlo ozbiljno pristupao problemu širenja saveza. Države koje su imale ambicije pristupiti EDEN-u mjesecima su se pripremale (i političke elite i narod) i prilagođavale EDEN-ovim načelima i standardima i primane su tek kada su bile u potpunosti spremne za pristupanje savezu. (stariji igrači će se sjetiti koliko dugo je Kini trebalo da se priključi EDEN-u kao član, a oni bolje upućeni znat će i koliko dugo se pripremao bugarski prelazak u EDEN). U ovoj novijoj povijesti ta praksa se znatno promijenila (djelomično pod utjecajem ubrzavanja same igre) i savez se nesustavno širio velikom brzinom. Kao posljedica loše odrađenih i brzopletih proširivanja “Bratstvo” je počelo gubiti svoj identitet i mijenjati se.

Ne kažem kako EDEN nije trebao prihvaćati ove države koje su primljene u zadnjih recimo 2 godine, ali očito je kako su mnoge od tih država (pogotovo one manje, prevrtljive i nestabilne) u EDEN ušle nespremne i neprilagođene EDEN-ovim standardima, a to se onda odrazilo na savez u cjelini.


3. Nedostatak dmga

Ovo nije razlog “lošeg EDEN-a”, ali ga navodim kako jedan od problema, zato što ovaj problem naglašava sve ostale probleme koji se u savezu mogu pojaviti. Jednostavno, kad se pobjeđuje (nebitno kako i kakvi su odnosi među ljudima i državama) puno stvari se lako stavlja pod tepih i većini ljudi problemi nisu primjetni ili ih smatraju nebitnima. A u situacijama kada nedostaje snage, kad se savez nalazi u inferiornoj poziciji kao sada i kada se gubi na svim frontama, onda svi problemi od najmanjih do najvećih izlaze na površinu i dobivaju na težini.

Pod ovom stavkom ću dodati samo nešto kratko što možda malčice odskače od teme članka, ali tiče se ovog nedostatka dmga. Naime, jučer se moglo vidjeti nezadovoljstvo kod većeg dijela naše zajednice zato što se nije pokušalo ozbiljno napasti Srbe u Apuliji, nego se odmah okrenulo nekim drugim bitkama saveznika. Kratak pogled na omjer dmga koji rade države članice saveza TWO i CoT i EDEN-a svakome (tko si to želi priznati) pokazuje da su EDEN-ove šanse za pobjedu u bilokoj bitci minimalne, ako ih uopće i ima. Mi trenutno možemo dobivati pametno isplanirane RW-ove i pokoju MPP bitku protiv CoT saveza (prvenstveno zato što Srbija, a i Poljska gube interes za suradnju s tim savezom, jer vide bolju priliku za zabavu i lakše resurse u nekim alternativnim pravcima), ali to je to. Srbija i Poljska se u MPP bitci mogu pobjediti samo uz uvijet da se sprže enormne količine eura. EDEN nema dmga na bacanje i mora ga se pametno raspodijeliti na one bitke koje su u tom trenutku najbitnije za očuvanje osnovnih potreba država članica.

Tko ima problema s ovime i ne vjeruje u ovo što govorim, nek uzme kalkulator u ruke, zbroji dmge pojedinih država i saveza, nek se sam uvjeri u razliku koja postoji između “nas” i “njih” i ako nađe način kako pretvoriti ludo ambiciozne planove u realne, nek mi se slobodno javi i uputiti ću ga na ljude s kojima to može provesti u djelo. Usput će vjerojatno dobit i Nobelovu nagradu barem iz matematike, ali vrlo vjerojatno i iz kemije i fizike...


Za nas (mislim na EDEN) postoje samo 2 stvari koje se mogu napraviti:

1. Detaljno restrukturiranje od glave do pete

2. Raspuštanje saveza

Odmah ću odbaciti ovu prvu opciju, jer se to “radi” već godinu dana i pomaka nema (eventualno na gore). Zašto?

Očito je kako se igra previše promijenila u odnosu na ono što je postojalo u vrijeme kada se EDEN formirao i kad su se formirale vrijednosti i načini funkcioniranja saveza kakav je EDEN tada postao i čime se ponosimo. Ja garantiram kako bi se uz dobro posložen tim koji bi preuzeo brigu o savezu EDEN mogao vratiti na stare staze slave, ali ne vidim smisao u tome. Dosta velik dio igrača takav EDEN ne poznaje i o njemu je čuo samo iz priča nas starijih igrača. Velik dio ljudi je s promjenama u igri promijenio i svoj način igranja i više nema interese u onom stilu igre kakav je imao taj “stari EDEN”.

Moje mišljenje je kako za tim starim EDEN-om istinski žali samo nekolicina nas starih EDEN-ovaca koji smo razasuti posvuda u ovoj igri, koja više nije ona igra koju smo nekad igrali, i kojih nas ima sve manje i manje. Zato ne vidim smisao u “nasilnom” vraćanju na staro i smatram kako upravo ovakav EDEN koči razvoj država članica i te većinske populacije koja igra ovu igru na neki novi način koji očito nije prikladan ovakvom EDEN-u.

Kada govorim o raspuštanju EDEN-a ne mislim da se to odradi na način da neka od većih država pokrene val napuštanja EDENa, nego mislim na pošteno i prijateljsko raspuštanje EDEN-a pod konstatacijom da interesi ljudi koji čine ovaj EDEN nisu isti kao onih ljudi koji su taj EDEN formirali i da ova muka nema smisla, jer kvari sjećanja na dobre dane u EDEN-u i koči razvoj nekih novih ideja i načina igranja koje promijenjena igra sama po sebi nalaže.
Također, kada govorim o raspuštanju EDEN-a ne mislim na drastično mijenjanje orijentacije u igri, jer nam takvi postupci nisu u prirodi, da jesu davno bi se dogodili. Nego mislim na stvaranje prilike za nešto novo s ljudima s kojima dijelimo interese i vjerujem kako bi tako nešto (pa makar to opet bio savez s većinom istih ljudi koji tvore sadašnji EDEN) dao novu nadu i zamah onim igračima koje je cijela ova muka umorila i bacila u letargiju. Isto tako vjerujem kako bi to izbacilo na površinu i one mlađe igrače kojima bi bilo lakše biti dio nečega što je u stvaranju, nego ovog dijela povijesti koji niti razumiju, niti se smatraju dijelom istoga.




Mislim kako smo svi manje-više svjesni ove situacije, ali očito nedostaje hrabrosti i odlučnosti za pokretanje nečega, pa se nadam kako vam je ovo poticaj da svatko krene od sebe i pokrene tu promjenu.

Kako tumačite ovo što pišem i kakva će ta promjena biti i u kome smjeru, ovisi o vama samima.

I ne zaboravite biti će vam onako kako si sami stvorite, jer svako sam kroji svoju sudbinu, aktivno ili kao statist, sasvim je svejedno...

Radens