Kako (ni)smo otkrili auru

Day 2,176, 23:30 Published in Serbia Serbia by enzo13201320

Aura, energetsko polje, či, ki, je neka životna energija oko tela koju obdarene osobe vrlo jasno vide. Čak i leče na osnovu toga što osećaju.
Ovo je omiljena tema mnogim skepticima, a navešću vam nekoliko zabavnih primera (pozivam se na sjajnu knjigu Voje Antonića, „Da li postoje stvari koje ne postoje?“).



Udruženje iscelitelja organizovalo kongres. Pita ih posmatrač da li vide njgovu auru. Da, naravno, viri iz tebe nekih pola metra. Super, hajde da uradimo test. Nekoliko paravana od kartona, visine 2 metra. Iza njih stoji čovek visok 190. Ako se aura vidi kao što tvrde – onda blješti iznad kartona.
Pokušali, neki pogodili, neki nisu. Ko jeste, ide u drugi krug. Vrlo brzo svi ispadnu...
Još bolje, iza paravana na stane niko – nije bilo hrabrih da kažu da auru ne vide.
Da bi nešto bilo dokazano, mora da bude ponovljivo. Ako naiđete na iscelitelja, testirajte ga. Ako prođe test, pravac po 1000000 dolara od Remzijeve fondacije. Ako ne – bež’te.

Postoji i drugi metod, koji je prelep, a zove se Kirlian photography.
Ideja je da se snima pražnjenje oko tela kada se na njega dovede visokofrekventna struja.
Stvarno se vidi aura oko objekta. Izgleda super.
Snimite list. Presečete ga, a ono aura ostala, i dalje se vidi! Extra...
Svež krompir, jaka aura, pomfrit, slaba aura. Ccc...

Samo... Postoji sumnja, a to je vazduh, pomešan sa vlagom, znojem i već kakvim isparenjem. Kada se snima u vakumu – nema ničega. Čudna neka aura.
Kada se uređaj jače pritisne prstom, slika je različita. Čudna neka aura koja se pritiska, čak je nekako čvrsta...
Tako da je to nista više nego mnogo lep higrometar i pritiskometar. Diskreditovano još krajem sedamdesetih, a i danas se može videti po kablovskim kanalima.

Čim je otkrijemo, odmah verujem, i počinjem da radim na tu temu - do tada, slepo ne verujem.