Join the new world

U današnje doba najviše se brinemo da djeci uguramo u glavu što više besmislenih podataka i da ih naučimo desetine beskorisnih vještina. Jedino se niko ne brine kako dijete naučiti životu. “To ionako svako, nekako sam po sebi nauči i zna”, misle mnogi. Onda dođu prve životne nevolje i nastane raspad sistema: ljudi se drogiraju, opijaju, tuku, rastavljaju, mijenjaju poslove, bludniče i pokušavaju stotinu drugih stvari ne bi li riješili problem. Na kraju se još više zapetljaju i nesretni čekaju smrt misleći da nisu imali sreće u životu. Možda, nakon svega toga, shvate da i nije bilo baš tako jednostavno znati kako se živi.

Možeš biti pametan i puno znati, a ipak biti lud – jer znanje i pamet ne čine te mudrim. Da bi bili mudri, nije potrebno znati puno i biti inteligentan. Mudrost znači znati kako živjeti život. Stoga se mudrost može skrivati i u pastiru na livadi, i u baki kraj ognjišta, u i čistačici na filozofskom fakultetu. Jednako tako i ludost može carevati među profesorima i doktorima, pa makar ti isti znali napamet svu teologiju i filozofiju i govorili šesnaest stranih jezika.

Neki od nas još uvijek vjeruju da se ne može istinski sretno živjeti ako se ne poštuje deset Božjih zapovijedi. Dok većina, naprotiv, smatra da su to zastarjele gluposti. Mnogi, iz te većine, pokušavaju ugrabiti sreću – za koju misle da im se smiješi skrivena upravo iza tih zapovijedi – pa čine baš suprotno od onoga što zapovijedi preporučuju. “Bog ne želi da budemo sretni te nam brani slatke stvari koje dovode do sreće”, misle takvi. A dovode li te stvari zaista do sreće?

I jedni i drugi su oslonjeni na vjeru jer ne mogu znati, dok ne odžive život, je li sreća u čuvanju zapovijedi, ili u njihovom kršenju. Svako je dobio slobodu da izabere.

Najljepše poklone daruju nam ljudi svojom ljubavlju.

Prema učenju taoista Duh i Materija su u vrijeme postanka svijeta vodili borbu na život i smrt.

Duh je naposljetku odnio pobjedu, a Materija je osuđena na vječni život u unutrašnjosti zemlje.

No, prije toga je glavom udarila o nebeski svod i nebo prepuno zvijezda razbila na komadiće.

Boginja Niuka izronila je iz mora, blistava u svom vatrenom oklopu.

Kuvajući dugine boje u kotlu, uspjela je vratiti zvijezde na njihova mjesta, ali nije uspjela pronaći dva mala komadića, pa nebeski svod nije bio potpun.

To je porijeklo ljubavi: dvije duše neprestano obilaze Zemlju, svaka u potrazi za svojim Drugim Dijelom.

Kada se sastanu, uspijevaju povezati ona dva komadića koji nedostaju i tada, za taj par, cijeli univerzum ima smisla.



Ljubav dugo trpi, ljubav je dobra, ona ne zavidi, ljubav se ne hvali, ne nadima se, ne ponaša se nepristojno, ne traži svoje, ne ljuti se, ne uračunava zlo, ne raduje se nepravdi, ali se raduje sa istinom; ona sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.



Ja sam ovdje našao svoju ljubav,sasvim slučajno,onako s neba pa u rebra...Nisam znao šta me snašlo,sad znam i sve mi je jasno 🙂

Samo je jedna Ministarka mog Srca 🙂


P.S."Bez Voska" Admiral Ska Molohov