Kad prestanete plakati, onda ste izgubili.

Day 968, 05:23 Published in Croatia Croatia by Fabius

Skoro dvije godine dana igram ovu igru, iako bi mi i najbolja igra na svijetu dojadila za maksimalno 3-5 mjeseci.
često sam sebi kažem da sam je igrao samo u početku, svo vrijeme poslije toga je samo trud, žrtvovanje, čak i ovo vrijeme dvoklika...
Odavna više ne igram, samo se trudim.
Iz dana u dan, svaki moji novi log on je trud, trud da ovu hrpu piksela zadržim na okupu, trud da ova naša zajednica igrača koja je mogla igrat bilo koju drugu igru, al eto igra baš ovu i trude se kao i ja, trude se kao i ja da ta zajednica ne ostane bez mene, jer koliko god bio kao pojedinac nebitan, toliko osječam da bih tu istu zajednicu oslabio svojim odlaskom.
Da bih sve ono vrijeme iza sebe bacio u vjetar odlaskom.

U knjizi "Stranac" Alberta Camusa čovjek biva osuđen na smrtnu kaznu zbog nesretnog slučaja, ali nije osuđen zbog onog što je napravio, nego zato što nije plakao na majčinom pogrebu nekoliko mjeseci prije. Porota ga proglasila krivim, jer nema emocija.

Kao što sam rekao, dvoklikaš sam, i neznam ko je u ovim svađama u vojski u pravu, a ko nije, neznam ni ko je na kojoj strani, ali sve to sam ja i prije vidio, pa mogu pretpostavljati otprilike o čemu se radi.
Ali jedno znam. eHrvatska će biti osuđena na propast.

ne zato što smo to zaslužili, ne zato što nemamo snage se obraniti, nego zato što nemamo emocija.
Kad nam bude "suđenje" i kad budemo "osuđeni na smrtnu kaznu", neče nas "porota" osuditi zato što smo krivi, nego zato što nismo plakali dok smo gubili regije.

Jer nismo izvukli iz sebe one zdrave emocije, prkos, inat, ljubav, žrtvovanje za ovu hrpu piksela i hrpu ljudi koji se trude i žrtvuju SAMO ZBOG IMENA koje ta zajednica nosi - Hrvatska.
Ne, nismo plakali, nismo se zainatili, nismo se žrtvovali jedan za drugog, nego smo izvukli najgore emocije iz sebe, zavist, samoljublje, stavljanje sebe ispred kolektiva.

zato ćemo dragi moji, biti osuđeni.

Jer jedan drugom hebete majku na chatu, jer jedni drugog omalovažavate, jer jedni druge slušate a ne čujete.
I sve to njih koliko, 10? 20? 50?
što je sa svim drugim Hrvatima koji igraju ovu igru godinama, koji su dvoklikaši, i koji se odavna više ne igraju nego trude i žrtvuju za ovu hrpu piksela i ovu hrpu igrača?

Imate li ikakve odgovornosti prema njima, pitam ja vas, gospodo zapovjednici, modovi, predsjednici i ostali?

Imate li imalo pameti da shvatite da da se ne trudite samo vi, da od ove hrpe piksela 98% ljudi nema nikakve koristi, samo žrtvovanje i trud???!!

Jel se ikad zapitate zašto su ti 98% ljudi toliko glupi pa dozvoljavaju sebi tugu i nerviranje zbog hrpe piksela? Što ih uopće zadržava da jednom zauvijek stisnu log off, pa se igrajte sami, uživajte u tim funkcijama i firmama i rankovima?

Zadržava ih ono zbog čega su i došli. Onaj osječaj pripadnosti nečem što se zove Hrvatska. Naravno da ovo nije stvaran svijet, naravno da je Slavonija još uvijek naša, naravno da ćemo se i danas kupati u našem moru, ali ako smo nas par tisuća odlučili da je ovo još jedan mali dio naše PRAVE HRVATSKE onda ona to je.
Ne pikseli, nego mi. I dovelo nas je zajedništvo i to ime, zadržalo nas je to zajedništvo i ime, ali to ne znači da sutra ne možemo se okrenut svak svojim putem i bog.

I tako će biti, onog trena kad budemo početi stavljati sebe i svoje zasluge ispred zajednice, tad ćemo se lagano početi gasiti.
Onoga trena kad ne budemo "plakali", kad nam bude svejedno što se dešava sa ovom edržavom bit ćemo osuđeni. Osudit će nas igrači koji se trude i žrtvuju. Jer će prestat to raditi.

Jer ne traže golde,ne traže firme, funkcije za svoj trud i žrtvu. Traže zajedništvo, žrtvovanje i "plakanje" za ovu hrpu piksela. Ništa više i ništa manje.

Izvolit gospodo, žrtvujte se. Neko više neko manje, koliko ko može. Žrtvujte ponos, žrtvujte vrijeme, ali nemojte razjebati ovoliko truda i žrtve svih nas.

Nikom ništa ova država nije dužna. ne zanima me koliko ste firmi dali, vremena, golda. To se od vas i traži. I to nije više vaše. OVO JE NAŠE!

Ako to ne možete shvatiti, falili ste poantu igre. falili ste ljepotu igre.