Jubilarni peti broj - ajmo i mi malo o hrani, najvaznijem proizvodu za gradjane

Day 489, 14:32 Published in Croatia Croatia by HLD stranka

Evo, dogodile su se neke stvari koje sam mislio objaviti u jubilarnom petom broju, ali ipak je ovo što ću napisati za hranu bitnije od svih stranačkih stvari koje imamo na umu.

Kao sto vjerujem svi znate, stanje na hrvatskom trzistu hrane je alarmantno, hrane jednostavno nema. Ova losa situacija je pocela prije par dana kad je počela polemika ministarstva rada i vlasnika food tvrtki oko cijena hrane. Puno se toga izreklo, malo se reklo, uglavnom se prijetilo. Nije pokusan nikakav konkretan dogovor, ministarstvo je na svoju ruku donijelo neke mjere koje su naveli u jednom clanku no od toga do danas nista, mozda se i provode ali kazem, nista. Koliko znam, sa Mađarima se oko kupovanja nase hrane nije ni pokusalo razgovarat, neznam zasto. Svi konkretni prijedlozi se sustavno odbijaju, Vlada mozda i ima neke planove no to nitko nezna, nema komunikacije, covjek moze zakljucit da nikoga nije ni briga te da se samo misli o ratu.

Dok se nedavno ova situacija i mogla rijesiti dogovorom, sada je za to kasno jer se vise nema oko cega dogovarat, hrana nestaje po bilo kojim cijenama a realno gledajuci, sve kupuju stranci, konkretno Mađari. Malo ljudi je zbrojilo 2 i 2, svi bi na silu snizavali cijene a ne shvacaju da su se one i podigle iz 2 razloga:

a) cinjenice da je ponuda puno puno manja od potraznje, rezlutat je rast cijena, temeljni zakon ponude i potraznje
ponovnim dizanjem razina placa nakon stabilizacije, razlog je uglavnom taj sto svatko hoce imat radnike sa najvecim skillom i sto svatko zeli nudit najvecu placu na trzistu rada kako bi to ostvario, ovo samo po sebi mozda nebi predstavljalo problem da je najveca placa od one druge najvece veca za par lipa, doađa se to da je ona veca za po kunu ili vise


Hocu reci da vlasnici nisu u potpunosti krivi za rast cijena, mislim jesu jer stavljaju visoke cijene, no tko im moze zamjerit na reakciju na najosnovniji zakon u ekonomiji, onaj ponude i potraznje. Malo ljudi shvaca da nasi dragi proizvodaci mogu staviti cijenu 0.01 HRK, ali to nece ama bas nikako popravit sadasnju situaciju jer ce hrana opet nestajat sa trzista ko rukom odnesena i opet ce je odnosit stranci. Drzava je prijetila da ce lansirat proizvode na trziste kako bi spustila cijenu ali to bi bio vrlo los potez iz razloga sto bi i ti proizvodi bili pokupovani i onda bi tek nastao kaos.

Umjesto toga, predlazem razmatranje slijedecih mjera:
a) Kreiranje drzavnog sustava doniranja drzavne hrane - organizirat ured koji bi djelio Q1 hranu, ljudi bi se naravno sami javljali. Radio bi na sistemu da drzava otkupi svu domaci Q1 hranu sa trzista kako ju nebi kupili stranci i zatim ju djelio po sistemu prijava

Snizavanje poreza na uvoz – neznam zasto se ovo uporno odbija, drzava bi zaradila od poreza, narod nebi bio gladan, nase tvrtke ionako prodaju sve po visokim cijenama znaci domaca proizvodnja je sva prodana, svi sretni. Samo se postavlja pitanje koliko druge drzave mogu izvozit jer je rat i hrane nema (evo dokaza onima koji kazu da je rat dobar za ekonomiju). Po zavrsetku krize, porezi se lagano opet dignu.

c) Osnivanje drzavnih tvrtki u inozemstvu ili financiranje export licenci za hrvatsku nasim ljudima sa food tvrtkama u inozemstvu – dakle drzavi nebi trebao bit problem osnovat par tvrtki po vani i stavljat to na nase trziste, uz volju ovaj sustav bio mogao zaživiti za dan, dva i pocet ubacivat hranu na nase trziste. Ukoliko to nebi bilo dovoljno, zasto ne napraviti dogovor sa vlasnicima nasih food tvrtki u inozemstvu i financirat im licence za hrvatsku, opet novac ide hrvatima vlasnicima tvrki, hrvatskoj državi (porez na uvoz i PDV), a narod je sit, odnosno svi sretni.

Dakako, gore navedene mjere su iskljucivo kratkorocne i dulje provođenje bi se moglo pokazati stetno za nasu ekonomiju ali bi nas izvadilo iz sadasnje situacije.
Sto se dugorocnih rjesenja tice, postoje 2 rjesenja: da mađari prestanu kupovat nasu hranu i da mi povecamo proizvodnju. Dakle ako ne prestanu, zasto ne osnovat ili financirat par food tvrtki i prebacit dio vojske ili radne snage iz weapon i ticket sektora, ipak je food prioritet i nemoze se ignorirat na stetu ratnih potreba, barem nebi trebo.
U krajnjem slucaju, zasto ne otvorit i par food tvrtki u Madarskoj? Sigurno bi ostvarivale profit, rjesili bi svoje trziste. Cim drzava ima novaca za silne MPPove i rat, sigurno ima i za spasavanje hrvatskog gospodarstva.

Kao sto vidite, mogucnosti je puno, samo fali volje. Treba se pokrenut javna rasprava i to sto ranije, predlozit konkretna rjesenja. Gore navedeno su sluzbeni prijedlozi HLDa, na ovo smo se odlucili jer ovakvo stanje nema smisla, sastali se vlasnici tvrtki i ministarstvo nasred debla preko rijeke pa nijedan nece natrag da drugi prođe, na kraju su obadvoje upali u rijeku i utopili se.
Problema u ostalim sektorima, najvise u wood i house, dakako ima ali hrana je prioritet, o drugome cemo kasnije.
Molimo vasa misljenja, prijedloge i slicno, vrijeme je za akciju, nesmijemo sjedit na lovorikama.

Pozdrav,
Tomislav/HLD

p.s. Nadam se da će se iz ne znam kojeg pokušaja napokon prihvatiti niži porez za uvoz hrane.