Jedan ali vrijedan iliti malo razbibrige izmedu borbi

Day 1,185, 13:51 • Published in Croatia Croatia • by LuckyStrike07

Dragi moji esugrađani, ovaj članak pišem po treći puta jer su se nevjerovatnim spletom okolnosti već dva puta brisali, uf, pa ti budi šaljiv i spontan. Dakle ispočetka, ovaj puta sa save-njem.
Svi smo već pomalo svjesni da od nekog masovnog babybooma u eRvata neće biti ništa. I ja vjerujem, kao puno vas,da smo blago rečeno već dojadili i obitelji i prijateljima, komšijama, rodbini i njihovim komšijama, sa svojim pričama kako je ovo super igrica, u početku malo sporo, a poslije je baš super. Izdržiš koji mjesec i onda je bas odlična. Kolutanje očima, kiseli osmijeh, mahanje rukom, de dobro je, a ti s sjajem u očima ne razumiješ kako tvoje riječi ne postižu željeni efekt, a u ruci gužvaš papirić s ispisanim linkom sa svojim referrom.
A net, zbog svih kletvi koje vjerovatno dobivamo od poznatih i nepoznatih ljudi kojima zagađujemo medijski prostor svojim spamom, ćemo zaraditi jednog dana zubobolju, padat će nam listići na kladi na zadnjem paru, na fiksu koji je naravno favorit, kruh će nam padati na pod uvijek na stranu s pekmezom ili medom.
Zbog svega toga svaki igrač kojeg uspijemo dovući i zadržati postaje zlata vrijedan.
Neki dan sam odlučio promijeniti taktiku. Ženinu prijateljicu sam zamolio da mi pomogne, da mi kao osobnu uslugu se rega na erep i desetak dana bude dvoklikaš da se dogura do desetog levela jer mi malo fali do SB medalje. Poslije moga pristanka da ću ja njoj nešto slično napraviti na neka dva vila na fejsu postigli smo dogovor. Mala digresija: da radi se o ženskom biću, tim rijetkim biljkama za kojima naša ezajednica žudi; molim da mi se to prizna kao dupla zasluga.
Dakle cura uredno radi, ja ju zaposlio kod sebe, dobro ju plaćam, šaljem kruh, al ništa, uredni dvoklikaš. Ne bi pitala za druge stvari, pročitala članak, malo joj se svidjelo što joj goldi rastu, al sve u svemu ništa. Nije dalo naslutiti da će se dana zadržati više kad prođe LV10.
Mi smo iz Slavonije pa prije jedno deset dana kad su eSrbi napali Slavoniju zamijetim ja da je to zadnja šansa da ju probam zainteresirati za igru. Pošaljem joj par utoka i pm da je jako bitno. Srbi su nas napali, svaki čovjek treba, sad il nikad i slične parole i ono naveče stiže PM:

"ola

lupala sam na faight desetak puta i jela hranu i nest stiskala neko mlijeko sta li,nemam pojma,par puta sam ga unistila,kupila sam kruha i obnovila se."


Koje mrtvo mlijeko!? Neka sjena se nadvila nadamnom, sumnja, sta napravi crni Igore pošalje curu mladu, naivnu, neiskusnu s dve utoke na Srbe, na njh 800 s q5 tenkovima, pa ti nisi normalan.
Stiže novi PM:

"auuuuu

pa sad sam shvatila da sam za zlato kupovala stit sta li,otisla jos jednom i onu i bacac onaj neki il raketu pa ga odma unistila,al kupila zlatom,jbg,nisam znala,ja mislila da je to tvoje oruzje sto si mi poslao!al nema veze,sve za Slavonijuuuuuu!!!!ici cu ja cesce u borbu,haha...."


I tako smo dobili novog hrvatskog borca, siromašnog bez para al sa velikim srcem. Sijetio se ja odmah dominiona i njegova sina (link na članak)Your text to link here... i njegovih raketa, reko moram i ja jedan članak napisati s ovim PM ovima.


Uglavnom, ko što rekoh bilo je to prije 10 dana. Poslije sam joj za dva golda prodao firmu da ne razmišlja o potrošenim goldima, malo pojasnio principe ratovanja, i eno je uredno radi, ratuje, počela je članke čitati, na #rat ispunjava prijavnice za kruh, proizvodi žito (prodaje ga meni za 0,02 kune skuplje), a jučer mi je poslala i PM "Jel može kakava povišica!!!"