I can be an asshole of the grandest kind

Day 1,759, 14:14 • Published in Croatia Serbia • by Auroris B

…oooo yes I can

Kad sam i pomislila upokojiti gđicu Auroris.

Znaš kad si mi skoro dao da ti odsiječem kosu škarama za papir. Bila sam zbunjena, držeći pramen tvoje kose u rukama. Pa sretna, umjetnički inspirirana. Ali najvažnije od svega, dao si mi povjerenja, da prtljam po tvojoj kosi. Ja xD. Sa škarama za papir. Čak ni pivo nisi pio(znači bez anestezije). Taj trenutak je spremljen sa mojim najdražim uspomenama.

Ali ispalo je dobro, zar ne? Znam da mi nećeš ništa napisati, nikad ne napišeš, ali uvijek pročitaš 🙂. ZNAM 😛.

Sve je počelo konstatacijom; ''Ali se uvijek vratiš''.

Ne igram ovu igru, pa….od prvog logiranja. Pusto klikanje. Nepoznavanje nacionalne mržnje (navike ili obvezne materije) putem pixela, mehanizma ove igre za zaglupljivanje. Pa tko ovo još stvarno igra? Sve se svelo na brojanje dmg-a, tko će više, tko će bolje opeglati, nabotati itd. Statistika. Brrrr….Da ne kakim previše, i ovi što je igraju, znaju o čemu pišem. Samo se prave ludi, jer su previše uložili u acc. Ne u igru.U profil, brojke. I to bi trebalo biti nešto što ih drži ovdje, beskonačni krugovi. Njihov izbor.

I onu drugu vrstu, koji su puni nacionalnog zanosa, i citata povijesnih ličnosti (ovisno o kojoj se naciji radi), ma što da vam pišem, isto sr, drugo pakiranje.

Ma ne znam brate mili klikati!

Što ja radim ovdje, zaista?!

Pogled mi skrene udesno. Raspamao se jedan, na sve strane pršte medalje, a na profilu mu piše, ne uznemiravaj, obrćem igricu 😃. Uvijek se uplašim kad vidim takav natpis na ovim područjima, njemu sam se nasmijala. Čudak, daje mi inspiraciju, slike u glavi se poređaju, a ne treba nikakav halucinogen sastojak. I gledam tako redom. Tu je i neshvaćeni pisac, pjesnik. Propali birtijaši sa pričama, tipa: …''šta sam ja radio, dok si ti jeo guščija govna umjesto gloginja'', jednog pasioniranog skupljača BH medalja po pripizdinama i šire, mala hrpica nacionalista (simbolično), dama iz visokog društva, žene koje imaju problema sa muškarcima, profesorima, knjigama, sa svime, čak i ovime. I one koje oduzimaju pažnju radi klika. Opet taj klik. Puno cirkusanata i karikaturista(obožavam ih). Zaludnih svirača q-u. Dokonih, onih maštovitih, najmilijih. Propalih političara, lopova, lopuža. Uhoda po FB-u, a i uže. Imam jednu uhodu, ne bih ga dala ni za kilo čvaraka xD. Uredno baci koji moderni ženski akt. Botera hrpa, i djece zatrovane FB-om. Bananana-NANA ninarinah, i onih ružnih dead-iranih . Svi pripadaju nekim jedinicama, nacijama, podjeljeni na sve moguće načine, a svi su tu, jednaki na mojoj desnoj strani ekrana.

Onda se otkotrljam stolicom unazad i iz daleka pogledam shout. Vidim što ovim pixelima daje smisla. Onaj noćni leptir koji se zalijepio preko one sa ugovorom xD.

A ova ekipa niže, svi pišu, osjećaju, razmišljaju, glupiraju se, smiju, citiraju, kopiraju, prave se važni, neki kao šute, a čitaju…zaboravila sam nabrojati te voajere, trolove , spamere. Taktičare, velike vojskovođe nekih čudnih bojnih polja. I e penzionere.

Misli, gole misli, na sve strane i ne srame se ni svojih gluposti, ni mudrosti. Čitav mali svemir.

Otvoren za mene, a ja uradim tako.

Odem. Baš sam pi pi .

Za one u shout-u, bivše i buduće, za one pored, moje jebivjetre iz civilke, one'' u kanalu'', i onog u ''šumi'' xD. Za sve vas, otići ću, kako bih se uvijek vratila!

Nova teta Alanis. Za kraj ovih misli.