E sta vam je Svabo

Day 1,936, 00:06 • Published in Croatia Croatia • by TheDarkHeinz

Jutros kao i svake subote sjednem ja u vlak u Güstrowu i hocu na posao. Vlak krece u 7:14. Ja sam uvijek negdje 5 do 7 u vlaku i upalim leptop da pogledam mejlove i vijesti. Kavicu sam ponio iz kioska na kolodvoru i fino se razbaskario u vagonu. Otvorim i Erep. Iza mene sjedi neka zenska alternativno odjevena i melje , melje i melje na mobitelu. "Jao samo mi je ova trebala na jutro", mislim se... Za koji minut udje jos jedna starija zena u vagon i nadje si mjesto dva reda ispred mene. Ja posto sjedim na visini automata za karte, koji se nalazi na peronu, vidim da se pojavio neki mladji lik. Mozda nekih 19-20 godina.Nije da je plav, ma on je zut.Zut ko maslacak. Gleda on taj automat pa gleda na sat i na plocu kada krece vlak. Ima jos 2 minuta. Primjetim ja i njegov prtljag nekih 5 metara iza njega. To su dva velika kufera sa kotacima, jedan "planinarski" ruksak (onakav kao sto oni studenti nose pa te nerviraju sa njim po hodnicima) i torba sa leptopom valjda. U tom trenutku udje jos jedan covjek u vlak, stariji, elegantno obucen sa novinama i koznom torbom u ruci. Vjerovatno neka stuha sto prodaje babama osiguranja ili predplate. Taj ostade da stoji pored vrata. U medjuvremenu ovaj "zuti" je unio sav prtljag unutra i ostavio pored vrata pa ode opet van da izvadi kartu na automatu (ako nemas kartu a dodje kontrola , mora se kazna platiti. U vlaku ne mozes kupiti kartu na kratke staze).To ti je svabo mora on po pravilu. Pravilo je pravilo. Ja si mislim," pa jel ovaj normalan? Krecemo svakog trenutka a sve mu je u vlaku. Zaebi kartu sad." Ali taj tipka li ga tipka, gura novcanicu koju automat ne prima. Novcanica izlazi van. Okrenem se ja da vidim da li onaj lik u odijelu mozda stoji na vratima da mu osigura koji minut. Ma kakvi nema sanse,nikog ne zanima. I prije nego sto sam ustao sa mjesta i krenio prema vratima krenu vlak polagano. Upro zuco i trci pored vrata stisce gumb i dere se, "NEIN", "NEIN".Ali dzaba sve kad krene vlak, on krene i ne staje. Sta sad? Dosavsi do vrata povucem ja "Notbremse"(kočnica u slučaju nužde) i vlak stane. Otvori zuco vrata sav uspanicen i udje unutra zahvali mi se sa "oh danke" i nasloni se tu na zid sav oznojen. One dvije zenske se okrenuse i gledaju me kao da sam pao s marsa. Ovaj lik u odijelu rece mi to se ne smije samo tako, ovo ono... E pa ljudi gdje mi zivimo? Kakav je ovaj svijet? Zapitam se ja i jeza me spopadne da sam ja bio u istoj situaciji kao ovaj zuti njab. Tko bi meni pomogao od tih polumrtvih u vlaku, ukljucujuci i zutog? Mislim da ne bi nitko. Mene je strah djecu odgojit u ovakvom drustvu.