Dve decenije od Partizanovog čuda u Istanbulu
cajbert1984
Nisu postojale gotovo nikakve šanse da se Partizan te 1992. nađe u završnici Kup šampiona, preteče Evrolige. Igrati sve vreme kilometrima od Beograda kao "domaćin", u nezamislivo jakoj konkurenciji, bio je pretežak zadatak. No, nisu crno-beli košarkaši tada funkcionisali po principima logike. Na krilima vere da mogu do čuda, do njega su i stigli. Baš na ovaj dan, 16. aprila pre dve decenije, Đorđevićeva trojka donela im je titulu prvaka Evrope
Ekipa je prosečno bila "stara" 21,7 godina. Premalo za elitu, govorili su mnogi. Zbog rata kojim je rasparčana SFRJ, FIBA je naložila da Partizan igra daleko od "Pionira". Odabrano je predgrađe Madrida, Fuenlabrada, koja je imala novu halu za košarku, ali ne i košarkaški tim. Predaleko, govorili su mnogi.
Odigravši 20 od 21 meča kao "domaćin" 2.030 kilometara daleko od hale u kojoj su inače bili domaćini, košarkaši Partizana su krenuli da svetu pokazuju da su čuda, ako vere ima, itekako moguća. Sa trenerom-početnikom, Željkom Obradovićem kome je to bila prva sezona na klupi posle završetka igračke karijere, Partizan je zaigrao kao u transu. Uz neverovatnu podršku lokalnog stanovništva u Fuenlabradi, crno-beli su uspeli da se plasiraju u četvrtfinale.
FIBA je tada napravila ustupak, pustila je Obradovićeve "mališane" da odigraju u Beogradu prvi meč protiv slavnog Kindera, tada Knora. U "Pioniru" je sa 78:65 pao italijanski gigant, ali se kao bolje rangiran uzdao u revanš pred svojom publikom, baš kao i eventualnu majstoricu. Prvi meč u Bolonji Knor je dobio sa 61:60, a onda se uz 23 poena Danilovića u majstorici mladi beogradski tim, rezultatom 69:65, domogao završnog turnira.
U Istanbulu je Partizan najpre u polufinalu pobedio italijanski Filips sa 82:75 uz 21 poen Danilovića i jedan manje Đorđevića, koji je potom postao heroj crno-belih i završetka njihove čudesne priče u Turskoj.
Finale, protiv Huventuda, delovalo je izgubljeno osam sekundi pre kraja. Tomas Đofresa je ubacio loptu u koš crno-belih za vođstvo Španaca od 70:68, a onda je počela čuvena akcija. Koprivica je uzeo loptu, ubacio je u igru dodavši Saši Đorđeviću, usledio je beg uz desnu aut-liniju i skok-šut koji je lansirao loptu ka košu rivala.
Trojka, tri sekunde pre kraja, za trijumf od 71:70 i titulu evropskog prvaka. Momenat za sva vremena i dokaz da se čuda, ipak, dešavaju, ako verujete u njih i date sve od sebe da budete ono što ste. A ovi momci su bili - šampioni.
Comments
E da hvala blicu 🙂))))))
o7
south will rise up again
http://www.youtube.com/watch?v=tnSUHPs1nX8
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=ElGX9upDxaQ
fap fap fap fap
fap fap fap
to nije to
napaljeni glodari a šta je bilo 1991 ono što vi nikada nećete osvojiti u fudbalu!!!! DS1989!!!!
jesam li ti rekao da ne izlaziš iz spavaće.
karaću te istinski bez foliranje
karaću te dva sata u cugu
ma kakvi, karaću te celu noć
sta je to doping
pa to je jedna vrsta situaecije
kljucevi od kola najveca dijabola 😃