Join the new world

Pozdrav svekolikom e-pučanstvu.
Pritisnut nekolicinom apsolutno neutemeljih, a potpuno jasno artikuliranih optužbi, poput Frojlinih -" pics or didnt happen 😁", moram objaviti nekolicinu fotografija (koje mi je Rora ustupio uz minimalnu naknadu ali uz zadržavanje autorskih prava kako ne bih prisvojio tantijeme koje će uskoro početi puniti njegovu blagajnu), a poradi suzbijanja svakog oblika sumnji u nedavno kratko druženje u Varaždinu uz kavicu i popračeno čisto intelektualnim lamentiranjima.
Iako mi to sada teško pada, prvenstveno zbog nagomilanog umora i mliječne kiseline u mišićima iscrpljenim radom i samo radom, gdje se nisu poštivale granice ljudske izdržljivosti, a nikako zbog nekih drugih razloga koje bi mogli zlobni jezici navesti kao posljedični uzrok druženja, moram se žrtvovati i sa nekoliko riječi pojasniti pokoju fotografiju kako bi neupućeni shvatili ozračje koje je pratilo te djeliće zaustavljenog vremena (napominjem da sam ovaj članak počeo pisati u sobotu, ali nekako sam uvjerenja kako neće u subotu biti i gotov, prvenstveno radi hmm nepoznavanja jednog nicka)...
Dakle, kako bi okupljanje dočekali spremni, bili smo primorani dan ranije početi nabavku i pripreme, za što smo se pobrinuli moja malenkost i alfa, beta, gama i omega svega - Darko Rora...
Neću sad zalaziti u detalje i vremensku anomaliju isprobavanja kvalitete vina, a s čijom smo vrijednošću debelo upoznati s gomila druženja, jer bih morao objašnjavati sedamdeset i osam načina kojima sam Roru uspio uvjeriti kako druženje počinje tek sutra i kako ovo desertno vino koje smo sljedeći dan podijelili svakom samo po čašicu a sve kako bi rasprave o koacervatnim kapljicama i ostalim teorijama postanka života tekle glatko, ne odgovara normativima točenja u vazu...
Sljedeći dan smo započeli radno znatno prije dogovorenog termina. Tu nam se priključio Mrdulj kao pripadnik CroFoxa spreman na ispomoć u svako doba dana i noći (ovo noći će biti kasnije u potpunosti potvrđeno)...

Na ovoj fotografiji vidite Roru, koji je bio masterchef zadužen za gastronomske delicije, a kako bi naše sekundarne potrebe, a opet za nas bitnije, poput rasprava o znanosti i umjetnosti mogle teči lako i neopterečeno udovoljavanjem naših primarnih tjelesnih potreba tako običnih i spomena ne vrijednih kao što je hrana.
U pozadini se vidi moja malenkost kako nosim flašu neke tekućine koja izuzetno podsjeća na crno vino, ali kako Ines1986 koja je odabrala bambus kao piće još nije stigla, a ja, kao jedini koji sam uz nju pio bambus, pritisnut golemom odgovornošću organizatora i koji sam odlučno odbijao svaku pomisao o unošenju bilo kakvih opojnih derivata u tijelo do kasnih večernjih sati ma bio to i prehrambeni proizvod poput vina, zaključio sam da je ovdje došlo zacijelo do vremenske crvotočine ili nekog drugog neobjašnjivog fenomena kada tekućina poput narančina soka uslijed loma svjetlosti mijenja boju te podsjeća na crno vino...

Na sljedećoj fotografiji su redom, legenda i otac e-domovine Roby Petric uhvaćen u momentu obavljanja telefonske provjere zdravstvene ispravnosti dobijenog pića usljed fobije od trovanja naslijeđene od mandata prvog predsjednika, Zvonimir Plavec, Goran L , Darko Rora, NoviTigar91 i ja opremljen konobarskom pederušom u koju sam spremao svaki trinkgeld nakon posluženog pića, čime će se olakšati kupovina tenkića za moj... pardon , za potrebe CroFoxa.
Pošto je iza kamere Mrdulj, a koji je pomalo nesavjesno obavljao podarenu mu zadaću kronološkog bilježenja događaja, nažalost nisam u mogućnosti prikazati dolazak prvog našeg e-predsjednika, slijetanje na heliodrom, hod po crvenom tepihu te euforiju koja je nastala među nama, trk oduševljenih masa i pokušaj trganja i najmanjeg dijelića odjeće s njega kao talismana koji doseže na eBayu astronomske cifre. Na sreću stroge mjere sigurnosti na čelu s lieutenantom Lunom su uspjele spriječiti nepoželjne posljedice.

Sljedeća fotografija prikazuje Zvonimir Plaveca, Gorana L i NovogTigra 91 pogleda uprtih u četvrtu osnovnu školu ispunjenih sjećanjima na prošlost. Naime Zvonimir i Goran su pohađali upravo tu osnovnu školu pa im to pobuđuje sjećanja na prve školske dane. Mene ta škola asocira na promjene, jer u vrijeme kada sam ja pohađao osnovnu školu, ona je bila na sasvim drugom kraju Varaždina. Dok NovogTigra91 taj prizor asocira na druženja sa narodnom heroinom drugog svjetskog rata Boženom Slukan po kojoj je škola dobila ime...


Sljedeće dvije fotografije prikazuju dolazak Igora Benkovića i Ser Joraha, koji su kao iskusni igrači na raznoraznim druženjima, donijeli značajnu količinu tekuće pripomoći iako nisu odlučili ostati dovoljno dugo da to i potroše...

Na ovoj fotografiji svjedočimo momentu kad je i sam masterchef morao potražiti mjesto gdje i car pješke ide, a zamjenu je dobio u Roby Petricu koji se ovdje poslužio lukavstvom i prikazao se kao osoba od krajnjeg povjerenja, da bi potom otišao uz objašnjenje kako mora dovesti kćer kući, iskoristivši tako djelić nepažnje i našu lakovjernost...
Naravno nije nam rekao da mu je kćer na maturalnom u Pragu.

Ovdje vidite kako je duhovna hrana najbitnija čovjeku. Onaj tko je bliži riječi mudrosti osjeća istinsko zadovoljstvo i radost, a što je čovjek dalje osmjeh je manji. Doduše nisam siguran tko stoji iza riječi koje zrače veseljem, ali moguće je samo dvojako objašnjenje - ili je Rora nakon mesa počeo ekipu hraniti i pričama ili je Mrdulj počeo psihoanalitičarske eskapade.

Ovo je još vrijeme kad se dobijala prava piva pa se vide zadovoljna lica Ser Joraha i Igora Benković, dok se s druge strane vidi nezadovoljstvo i napor NovogTigra u branjenju slobode držanja pepeljare na svom dijelu stola.

Ovo je Mrdulj i izgleda kao da nešto radi i pomaže pri postavljanju stola, no kao što sam ranije napisao zapravo pokušava oteti sve pepeljare sa stolova, jer ipak već tri dana apstinira od duhana i na svaku provokaciju pušenja je odgovarao akcijom plijenidbe pepeljara. Sa ovom četvrtastom mu je uspjelo ali NT91 nije lak protivnik i uspješno je obranio svoje pravo na uništavanje alveola vlastitom voljom..

Zvonimir i Goran već jedva prikrivaju glad i pokušavaju prikriti kruljenje stezanjem ruku i stiskanjem želuca...

Jasno je vidljivo da dok drugi uživaju u neutraliziranju želučane kiseline prouzročenom mirisima a la masterchef, ja neumorno i bez predaha radim čime izazivam čuđenje čak i kod čovjeka sa vjekovnim iskustvom poput NT91.

Nadalje vidite Zvonimira i Gorana koji i dalje čekaju gladni i kako sa krajnjom zavišću i slinama u ustima gledaju Igora i Ser Joraha kako se pucaju sa vratinom. Da bih to objasnio, morate podrobnije pogledati facijalni grč koji je vidljiv na mojem obrazu, a koji je izazvan oduševljenjem kada sam uspio oduzeti 50 kn vlastitom kumu Draženu (koji ne igra erep i koji je usput kum i Rori 😃), a zbog čega i nisam svima istovremeno podijelio Rorine specijalitete...

NT91 ulovljen u meditaciji pred objed i mladež koja uživa u obroku uz molitvu da NT91 meditira i nadalje sve dok ima vratine...

Mrdulj povučen primjerom NT91 izgovara "moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh"...
Ne zato jer je strogo religiozan, već zato jer je zabunom uzeo čašu sa kolom a ne ovu sljedeću, dok ga Dražen motri samilosnim pogledom.

Ovo je zaista zanimljiva fotografija a prikazuje Pumu92 i NovogTigra91. Kada dobro promotrite lica vidjet ćete da Puma92 zrači osobitim veseljem na ovoj fotografiji dok istovremeno NT91 ima hinjen osmjeh. Zašto? Vrlo je jednostavno - Puma92 je konačno našao na nekom susretu nekog starijeg od sebe, a NT91 je shvatio da na okupljanje posve sigurno neće doći ni Dida, ni moj šogor Hyena1 da može nekog nazvati barem gene...

Ovdje vidite da nam se priključio BorisK, koji je odbio svaku ponudu pića sa postotkom alkohola i odlučio se za sok, ali je ipak nakon dugog nagovaranja pristao degustirati domaći višnjevac s rumom, no to nismo slikali da ispadne čisto fin dečko.....iluziju je razbio navečer čudnim dimnim signalima.

Nakon dva sata čekanja i organizirane lutrije oko posljednjeg komada mesa, svi mole za novu rundu mesa, a NT91 već iskreno sumnja u moć molitve i kori sam sebe za spori refleks pri prvoj rundi, dok istovremeno Puma92 naručuje pizzu na mobi uz razmišljanje kako bi mu onih 50 kn sad dobro došlo...

Ovdje Mrdulj inicira Rorin impič sa roštilja i lakoćom dobija pažnju i potporu svih osim Gorana koji već doživljava laganu nesvjesticu od gladi...

Ovdje sad vidimo obrnutu situaciju veselja proporcionalnu udaljenosti od govornika, a taj sam, pa nisam siguran dal su moje riječi prepune gorčine stvarnog života ili je u pitanju zadah??

Ovdje vidite još legendi koje su nam se priključile na druženju- Kokach, sa suprugom anodomini (jedna od prvih zapovjednica HOSa?) i djetetom...
Anodomini isprobava neku vrst lepinje i tvrdi da je jako ukusna....nije ni čudo, jeste li igdje na stolu primijetili meso?

Anodomini sad već sa strepnjom očekuje da li će dočekati koji komadić mesa, dok su Kokach i Puma 92 opalili po gangama...

Cjelokupna mlađa erep generacija se na druženju nije usuđivala okrenuti i izložiti pronicavom pogledu Mrdulja jer je u svakom takvom trenutku svaki pojedinac bio izložen surovoj psihoanalizi. Nažalost Zvonimir i Goran nisu uspjeli na vrijeme pobjeći te su hipnotizirano drhturili još oko tri u noći. Ja, koji sam pogrešno protumačio promjene u njihovom vanjskom držanju, sam im donio majice dugih rukava pogrešno pripisavši njihovo drhturenje noćnim padom temperature, ali koje su oni odbijali sa začuđujućom upornošću. Tek sam kasnije shvatio da je svemu kriva Mrduljeva ubitačna psihoanaliza sa gomilom razvratnih detalja na koje nisu bili spremni mladi neiskvareni umovi, pa se bojim trauma koje će im ostati u naslijeđe ovim druženjem, a možda je sve bilo posljedica pokušaja sljedbe vrednota povijesnog udruženja pajdašije od pinte, tko zna?

Nadalje vidite da su nam se u rano predvečerje pridružili Ines1986 i Luka Rahowa Kroat. Još se danas pitamo dal Koprivnica pripada vremenskoj zoni Mumbaia usljed čega je došlo do razlike u satnici ili je došlo do kašnjenja zbog fantastičnog grafičkog rješenja prilikom objašnjavanja mjesta sastanka u članku Gorana L...

Ovdje, na primjeru NT91 vidite kako radi tzv refleks oženjena muškarca, gdje samom automatikom počinjemo rad na skupljanju i čišćenju posuđa i obavljanju svih ostalih kuhinjskih radova. Ja pokušavam Luki objasniti da to nikako ne kači sve muške osobe, ali se jasno vidi crvenilo izazvano dobrohotnom laži.

Nato je Luka upitao Ines da to sigurno neće biti kod njih - " Jer ti srce voliš kuhati, jel da?" Nisam uspio razabrati riječi odgovora, ali mislim da slatki osmjeh Ines sve govori.

I svi ostali su se slatko nasmijali, osim mene koji sam pozorno motrio nedostatak pijače kod nekog, a tužan pogled govori o količini trinkgelda...

Ovdje možete pozorno promotriti natpis na majci Ser Joraha, pripadnika Zdruga, gdje piše pantera, ali se malo sitnije ne vidi dobro ono tigris tigris, što je trebao biti bitan detalj u smirivanju napetosti između dviju ponajjačih naših postrojbi, ali nesrećom nije došao ni jedan pripadnik Tigrova...

Ines pokušava doznati tajne kontrole muškaraca, a anodomini joj odgovara šaptom pritom još rukom prikrivajući glasnoću kako Luka ne bi mogao uvježbavati kontra poteze.






Nekoliko fotografija druženja gdje se ističe inoks bačvica kao autorova inspiracija i fasciniranost plemenitim čelikom...

Bračni život me podučio iskustvu i brzini koja je urodila plodom u borbi za posljednji komad mesa.


BorisK nije bio te sreće, pa je navalio na ono što je ostalo, ma bile to i strelice za pikado...

I dok Kokach objašnjava NT91 koliki Borkan ima kamenac zbog kojeg je morao na operaciju i zbog čega nije došao na ovo poetsko druženje, Puma 92 jasno pokazuje zbog čega je u teškom dvokliku, ali i zašto njega ne muči kamenac...

Rora, naravno nije izdržao dugo da se ne poslika sa anodomini...


Kokach i anodomini sa dva priljepka od kojih je Rora ipak izvukao sretniju poziciju za fotografiranje.
Pri dnu se vidi Ser Jorah koji pita zar on ne spada u te iskusne igrače?

Anodomini mu uzvraća smiješkom koji jasno govori - "Srićo, ma di bi ti kraj ovi kršnih momaka"....

Ovdje nisam sasvim siguran dal Mrdulj pokazuje palac gore ili pokazuje kako kumu pivo dobro stoji...

Sljedećoj raspravi je prethodilo motanje neke domaće škije, gdje ja, kao kronični nepušač, doista nemam nikakvo znanje o problematici, a užagren pogled BorisaK govori koliko ga se dojmila tema koja je uslijedila o polju industrijske konoplje zasađenom pri autocesti, ali se ustvrdio nedostatak jačeg postotka nekakvog THCa.

Taj THC nisam baš uspio povezati s proizvodnjom papira, tkanine, izradi materijala poput plastike ili pomoći tlu za koje sam načuo kao najkorisnije efekte te biljke, a za druge vrste korištenja nisam baš siguran, ali gledajući blaženi osmjeh Igora zasigurno postoji još pokoji, poslije čega sam samo sumnjičavo ustanovio kako nekim čudom nestaje lišće sa mladice oraha...

Ovaj izraz duboke koncentracije Ines, bi vjerojatno mogao reči ponešto o tome.

Došlo je i vrijeme kada sam si dopustio dašak opuštenosti i trenutak odmora uz čašicu bambusa, prvu dakako.

Tu je Mrdulj potaknuo raspravu tko ima ženama poželjniju bradicu od mnoštva prisutnih konkurenata. Pritom je Ines1986 objašnjavao kako je imenjakinja njegove supruge s uvjerenjem kako će zato dobiti njezin glas.

Potaknula se žestoka rasprava, a NT91 je kao iskusan igrač odmah dao ponudu za prodaju svog glasa Luki za pišljivih pedesetak Q sedmica, dok je istovremeno Ines grizla nokte od napetosti i želje da ipak njen dragi pobijedi u natječaju kad već njihov kandidat ne može dobiti na predsjedničkim...

Pošto je bitka bila tijesna, a Ines je kompjuterskom točnošću proračunala gubitničku poziciju,a uz saznanje da tu ne mogu računati na botovsku podršku, brzo je prišapnula Luki da pristane na ponudu NT91.

Nt91 je zatim napravio ovu grimasu sa brčićima od vratine i glasno ustvrdio da on i takav bolje izgleda nego bradica na Mrdulju, te da čiste savjesti daje glas za Luku...

Shvativši da je izigran i izvrgnut poruzi od strane vlastitog e-oca, Mrdulj ga je prokleo do Božića 2013, dok je na protivničkoj strani vladalo ozračje prepuno pobjedničkog veselja.

Poslije svega je Ines rekla da je vrijeme da krenu doma, kako bi stigli do nedjelje u Koprivnicu s obzirom na silnu vremensku razliku. Ponudio sam im pritom da prespavaju i krenu drugi dan odmorni, ali su ponudu odbili gdje se s lica Ines jasno očitava prijezir bogataške klase spram smještaja...a možda su mislili da su u sobi instalirane kamere pošto je Rora cijelu večer naglašavao kako su oni još mladi i rade još "te" stvari? Ne mogu se sjetiti kome je to govorio i zbog kojih razloga, ali tu je već nestajalo memorije....

Moram naglasiti da je ovo posljednja fotografija kako ne biste pogrešno protumačili prethodnu izjavu o nedostatku memorije, o fotoaparatu je riječ, o fotoaparatu...
Možda je to i sretna okolnost pa ne vidimo kako je mlada generacija čije su boje do krajnjih granica branili Goran i Zvonimir, izdržala duže od igrača prepunih iskustva na tom polju NovogTigra91 i Rore, koje je hladnoća otjerala kući....a i čudno brujanje mobitela s pozivnim brojem njihovih stanova.
S druge strane Mrdulj i moja malenkost smo odlučili časno posljednji napustiti bojno polje što jasno dokazuje moj shout po dolasku doma...

Mislim da se da izračunati vrijeme razlaza...
Nakon svega vam nikako ne mogu opisati veselje i vlastitu razdraganost nakon par sati sna, kada me Rora nazvao kako bi počistili ostatke druženja uz zvonjavu telefona koji je zvučao kao da je priključen na dvjestovatno pojačalo. Raspoloženje mi je pak došlo do maksimuma kad nam je draga mi mama skuhala kavu, koju je Rora odbio natočivši si gemišt uz riječi klin se klinom izbija. Imao sam popriličan dojam kako bi lakoćom mogao mi dosta toga izbiti iz želuca, samo sa zvukom točenja...
Moram na koncu zaključiti kako mi je žao da nisu mogli doći neki ljudi koji su sa sigurnošću najavili svoj dolazak - Lihnida koja je izmislila odlazak na svadbu od straha da ne bude prenapadna u lovu na mladiće ako bude jedina pripadnica ljepšeg spola, cijela ekipa koja je čak propustila dolazak na omiljeni sastav (Skunk Anansie) od straha od druženja, a neki su pobjegli čak u Italiju kako bi bili na sigurnoj distanci, pa Rebelsy kojem je Zadar bio čudom bliži od Varaždina, a zbog kojeg su CroFoxi dva dana uzalud uvježbavali pjevanje "Ustajte vi zemaljsko roblje, svi sužnji koje mori glad" itd itd
U posebnu kategoriju spadaju buraz 63neno, koji se izvukao s tako banalnim objašnjenjem kakvo je da je drugi dan vjenčani kum, dok kum mafima opravdano nije prisutan pošto mu je žena bila na službenom putu a on nije stigao ishoditi dozvolu za odlazak na vrijeme zbog kratkog roka nagovaranja od nepunih trideset i šest dana...
Istovremeno tek sam kasnije pročitao da se upravo taj dan u Varaždinu nalazio i Sucko kao naš najstariji igrač, te me iskreno razočarao da nije našao za shodno potražiti našu lokaciju?!?
A opet možda je i zato tako misteriozno nestao Roby Petric (a oni su stvarali eHrvatsku u duhu sklada i prihvaćanja drugačijih političkih stajališta bez trunke zavisti ili podbadanja) kako bi ga prvi pozdravio u jednoj intimnijoj atmosferi, bez pompe, u dva oka, ili jedno ako pogodi iz prve...
Nadalje moram naglasiti da svi sudionici druženja (kao i čitatelji), koje nisu pogodili ovi komentari prepuni nedužne iskrenosti, mogu slobodno donirati po gold a svi ostali po dva, kako bih bio siguran kome se trebam ispričati, a donacije neka šalju put ovog linka - http://www.erepublik.com/en/citizen/profile/2547616
Uz ispriku kako ovaj put nema karikatura, iako ima materijala, jer mi se tijelo nije dovoljno oporavilo od napora, toliko za ovaj put - pozdrav budnima!