Dio Treci

Day 1,576, 04:32 Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina by Zemlja
Bugarska


Bugarska je na Balkanu imala snažne srednjovjekovne države - prvo bugarsko carstvo sa prestonicama u Pliski i Preslavu (7.-11. vijek) i drugo bugarsko carstvo sa prestonicom Veliko Trnovo u 12.-14. vijeku. U vrijeme drugog carstva bugarski vladari bili su i u krvnim vezama sa srpskim dvorom. Sveti Sava je umro i sahranjen u Trnovu, prestonici bugarske države, u priprati crkve Četrdeset mučenika. Kako je bugarska srednjevijekovna država pala pod vlast Osmanlija prije srpske, došlo je do preseljenja pravoslavnog stanovništva u Srbiju.
U 18. i 19. vijeku nacionalni preporod proistekao je kod Srba i Bugara iz težnji za oslobođenjem od Osmanlijske vladavine, kroz formiranje nacionalne ideje. Važnu ulogu su pri tome imale ideje o slavenskoj uzajamnosti, koje su iz djela poput Historije raznih slovenskih naroda, najviše Bugara, Hrvata i Srba Jovana Rajića, Stematografije Hristifora Žefaroviča, uticale i na bugarske preporoditelje. Nakon prosvijetitelja, nacionalne bajrake su ponijeli romantičari. Kada su srpski ustanici počeli da osvajaju sve veću autonomiju od Osmanlija, Obrenovići su podržavali na različite načine napore Bugara za oslobođenjem. Veliki broj bugarskih knjiga i neki časopisi su štampani u srpskim gradovima. S druge strane, Bugari su učestvovali u akcijama pobune u srpskim gradovima, kao npr. poslije događaja na Čukur česmi.
Tokom ratova Rusije i pravoslavnih država na Balkanu protiv Osmanskog carstva, Bugarska je na Berlinskom kongresu 1878. godine dobila nezavisnost, da bi potom bila priznata, najprije na San-Stefanskom miru, a poslije revizije, u suženim granicama na Berlinskom kongresu. Obostrane teritorijalne pretenzije prema neoslobođenim dijelovima Osmanskog carstva dovele su do srpsko-bugarskog rata 1885. godine, koji je Srbija izgubila na Slivnici, te balkanskih ratova, koje je izgubila Bugarska. Nasuprot ratnim riješenjima odnosa na Balkanu, paralelno i uvijek postojala je i ideja stvaranja balkanske federacije južnoslovenskih naroda.
Geografija-Bugarska se nalazi na važnom prometnom pravcu koji dolinom rijeke Marice povezuje srednju Evropu s Malom Azijom i Bliskim istokom. Prometno značenje ima i granična rijeka Dunav kojom se izvoze poljoprivredne sirovine, a važna je i za dobijanje energije. Reljefno je Bugarska raznolik prostor. Okosnicu čini Marica sa svojom dolinom (Trakija). To su obradive površine na kojima, uz maritimne klimatske uticaje s Egejskog mora, uspijevaju različite kulture.
Stanovnistvo-Prema popisu stanovništva iz 2001. Bugarska je imala 7.932.984 stanovnika. Broj stanovnika se smanjuje zbog niskog nataliteta i iseljavanja, tako da je Bugarska prije 16 godina, 1975., imala veći broj stanovnika (8.729.666 prema popisu).
Prema vjeroispovijesti većina su pravoslavne vjere.
Etnički sastav je bio sljedeći: Bugari 83.9 %, Turci 9.4 %, Romi 4.7 % i drugi.
Sofija

Katedrala Aleksandra Nevskog u narodu poznatija kao Zlatna crkva


Musala-najveći planinski vrh u Bugarskoj i na Balkanu, visina 2.925 m

Rijeka-Rijeka Marica je duga 525 km(od toga u Bugarskoj 322 km)
Glavni Grad-Sofija-(oko 1,267,912 stanovnika popis 2006)
Sluzbeni Jezik-Bugarski(kojim govori preko 9 miliona ljudi. )
Nezavisnost-od Osmanlijskog carstva 3. mart, 1878.
Povrsina-110.910 km²/od toga 0.3%vode
Stanovnistvo-7 364 570 Popis 2011(iz popisa 2001)
Valuta-Lev(Upotrebljava se od 1881. godine.)
Granice-Rumunjska,Srbija,Makedonija,Turska