DEBATA – OKRŠAJ DIVOVA

Day 856, 07:29 • Published in Croatia Greece • by I am not dSoKre
http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/header2.jpg">


POSLOŽIMO STVARI NA SVOJE MJESTO

Ovaj članak izravni je produkt promišljanja iz prošlog članka koji je bio odlično popračen i komentiran na visokoj kulturnoj razini. Slobodno pročitate i taj članak.

http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/link.jpg">

Znači govorio sam o tome kako treba pronaći način za implementiranje znanja svih ljudi neovisno o njihovom levelu u igri. U jednom dijelu sam se dotaknuo činjenice kako o ljudima koji nam vode državu jako malo znamo.

Jedan od prijedloga koji mi je pao na pamet, vezan je uz izbore. Razmišljam o službenoj debati koja bi bila objavljena prije izbora, gdje bi se kroz niz pitanja saznalo mnogo više nego kandidati u svojim kandidaturama napišu.

Skup bitnih pitanja koje bi udruga novinara na zajedničkom razgovoru mogla sastaviti i svaki put odgovore dobivene od svih kandidata objaviti u novinama jednog od članova te iste udruge.

(više o udruzi novinara saznajte pritiskom na sličicu ispod)
http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/link.jpg">


Ja, a siguran sam i mnogi želimo čuti tko su recimo kandidati za predsjednika, što nude, kakav plan imaju i kako misle to ostvariti.

Kakve koristi od toga imamo?

Višestruke. Svaki kandidat koji ne sudjeluje u službenoj debati treba biti preko svih chat kanala, preko shoutova označen kao kandidat za kojeg ne treba glasati. Na taj način izbacujemo one infiltrirane kandidate, koji se pokušavaju dokopati predsjedničke pozicije i to obečavajući osvajanje srpskih regija i svakojake u ovoj situaciji nemoguče misije, jer siguran sam da se taj kandidat na debatu ne bude ni odazvao.

Što smo još dobili?

Dobili smo upravo ono što mnogi zamjeraju, da je vlast inertna, da se premalo brine o svojem narodu, da premalo informira narod. Na ovaj način, ako kandidat na postavljeno pitanje o vanjskoj politici i vojnim akcijama lijepo odgovori da se intenzivno razgovara sa Poljacima o osvajanju Austrije i cilj je preko zamjene regija doći do te i te regije, sva pitanja zašto nismo ovo ili ono postaju suvišna.

Ok, mnogo puta se desi da netko od novih igrača pita zašto nije napadnuta ova regija, jer ne kuži što znači kad vas druga država blokira. Takvim ljudima je dovoljno da netko na civiliziran način objasni kako smo blokirani i što to zapravo znači. Siguran sam da taj igrač više ne bude postavio takvo pitanje, ali to se uglavnom pretvori u otkantavanje te osobe sa velikom dozom ismijavanja pa kako još to ne zna, kak je glup, nek prouči pravila ratovanja i slično.
Iskreno, sva ona bitna pravila, linkovi za dobre novine sa mnoštvom savjeta brzo se izgube u moru nepotrebnih novina. Dobar primjer za to bi bio da vam netko kaže da pronađete jednu dobru višnju u staklenki punoj trulih višanja. Ili bi vam to oduzelo mnogo vremena ili bi vam netko pomogao.

Tako i ovdje, ako vas netko ne uputi točno linkom na određeno mjesto ili ako vam direktno sam ne objasni nešto, osuđeni ste na trošenje previše vremena za saznavanje osnovnih stvari. I kako se u takvoj situaciji osjeća igrač koji je tek počeo. Zbunjeno, odbačeno, i ono što je najvažnije ne osjeća se kao dio zajednice, a uprao to i je cilj obitavanja pod istim barjakom. Što će novom igraču suparnik ili neprijatelj, kad nekoliko takvih stekne odmah po dolasku u igru i to od strane svojih sugrađana.

Ne bih htio generalizirati, ali bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je ljudi počelo igrati ovu igru i odustalo u samim počecima jer ih se nije tretiralo sa dostojanstvom, kao jednakovrijednu jedinku ovog društva.

No vratimo se mi na temu ovog članka.

Kako bi ta debata funkcionirala?

Kako sam spomenuo, udruženje novinara bi sastavilo 15, 20 pitanja bitnih za upravljanje funkcijom za koju se kandidat natječe i to s obzirom na tekuće probleme i situaciju u državi. Pitanja bi se poslala kadidatima (da li putem privatnih poruka, da li bi na pitanja odgovorili direktno na chatu, to je problem tehničke prirode koji je lako riješiv).

Kandidati bi iznjeli svoja stajališta, a u jednom opširnom članku, jedan od novinara bi objavio sadržaj tih promišljanja. Debata sama po sebi znači sučeljavanje dva ili više kandidata, stoga bi trebalo biti omogućeno da svaki kandidat drugome postavi neko pitanje (u tu svrhu bi se ovaj projekt trebao odvijati u stvarnom vremenu, na nekom chatu, a za to bi svi od kandidata trebali istovremeno biti raspoloživi, no zbog obaveza u stvarnom životu to je teško izvedivo, te sam odustao od takvog koncepta).
I ovaj izdeformirani oblik debate bio bi dovoljan.

Što mene kao svakodnevnog igrača, koji ne obnaša neku dužnost, interesira i što bi bilo zanimljivo za utvrđivanje poštenja i integritet nekih osoba prije nego ih netko počinje prozivati u novinama, bez jasnih dokaza.

Popularno je, često se znamo i u stvarnom životu nasmijati kada dođu neki izbori pa kada krene cirkus sa ispunjavanjem imovinskih kartica. Ali zašto i ovdje nebi postala praksa objavljivanje imovinskih kartica. Molim lijepo, narod bira nekog od igrača na funkciju gdje on ima beneficije, gdje ima priliku dobiti izravnu korist od medalja i gdje u krajnjoj ruci upravlja našim novcima. Mislim da je to najmanje što ti isti kandidati, kasnije i kongresnici ili predsjednik mogu učiniti.
Objaviti koliko imaju golda kada su krenuli u kandidaturu i isto to kada odstupaju sa neke funckije, isto vrijedi i za sve ostale valute (da se nebi netko pravio pametan).
Znači u istim novinama gdje bi bili objavljeni odgovori na pitanja, bile bi objavljene i neke osobne karte, nešto kao ID, koje bi po mojem mišljenju trebale sadržavati nekoliko stvari (vidi sliku).

http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/5ID.jpg">

Mislim da slika govori i više od tisuću riječi u ovom slučaju. Objavu fotografije bi stavio kao opcionalnu, jer možda netko ne želi objaviti svoju sliku ili je nema, a s druge strane možda netko ipak želi zadržati dozu svoje privatnosti. To poštujem.

Zašto je ovo bitno?

Da bi se izbjegli onakvi cirkusi kao ono javno prozivanje igračice Nenya sa insinuacijama da ona krade, da sa državnim novcima neki igrači brže napreduju i svašta je bilo izrečeno. Ja ne tvrdim da to možda i nije istina i da se takve stvari jednostavno ne događaju ili ne mogu dogoditi. Ne želim zatvarati oči pred svim mogućnostima, ljudi su jednostavno spremni uvijek iznenaditi, ali opet želim da se i svaki nesporazum rješava formalnim putevima. Javna prozivanja, linčovanja preko komentara u stotinama novina, svađanja pred narodom (kao ludi majmuni koji pokušavaju poševiti loptu – znam da je ovakva usporedba plagijat, ali stvarno dobro zvuči i opisuje neke od situacija kojima smo svakodnevno pretrpani).

Koji bi bili formalni putevi?

Iskreno, nisam dovoljno pametan da odgovorim na ovo pitanje. Ne u smislu da imam nizak IQ ili da nemam dovoljno iskustva, nego jednostavno ne poznajem dovoljno sustav igre i njegove mogućnosti, ali znam da ovaj način koji se prakticira ne vodi nikamo.

Želio bi se još jednom vratiti na virtualne imovinske kartice. Sjetio sam se da bi mnogi mogli reći, a što kandidata spriječava da laže o svojoj imovini. Postoji jedna funkcijska tipka koja vrlo lako može riješiti taj problem. Zove se Print Screen.
Eto ja ću biti prvi primjer.



Da li je problem sad provjeriti moje imovinsko stanje? Mogu li lagati?
Neki će reći, eh ali mnogi od njih posjeduju i nekoliko orgova, firmi i slično, mogu prije print screena prebaciti vrijednosti na njih.
Mogu. Ne tvrdim da ne mogu, ali dužnost bi im bila da i to lijepo uslikaju i pošalju kao prikaz svojeg stanja.
(Print screen je slika koja da bi bila čitka mora biti određene veličine i zato bi novinar bitne podatke prepisao samo u ID. Ljepljenje svih tih slika u same novine bilo bi nepotrebno zbog prostora koje bi zauzele)

Evo i samim ovim pisanjem, dolazimo do situacije gdje si sam postavljam pitanja i automatski razmišljam o mogućim prevarama, kako savinuti sustav, kako prevariti narod, ali jednostavno moram razmišljati na taj način, jer ljudi kao da su zaraženi tim virusom koji se zove prijevara, stručno ''prijevaritis'' i cilj svih ovih akcija je podići nivo poštenja.

Pokažimo svim Hrvatima da su barem virtualni političari pošteni. Stvorimo u ovom virtualnom Svijetu državu kakvu zaslužujemo i u stvarnom životu. Poštenu, punu kvalitetnih ljudi i gdje se poštuje znanje i ideja iznad poznanstva i umjetne popularnosti.

Neka rocker s masnom kosom ili student sa govornom manom ili sredovječna žena sa dvoje djece ovdje dobije priliku, ako ima što ponuditi. Ne priređujmo novim igračima iste zamke koje nam društvo priređuje u Stvarnom svijetu. Ne robujmo stereotipima, ne preferirajmo žene s većim grudima od onih sa manjima, ne ocjenjujmo muškarce po veličini.....................
(perverznjaci, znao sam, 😃)........... mišića.

Skupimo glave i dogovorimo se kakve akcije zajednički možemo izgurati u svrhu promocije i dovođenja novih igrača i nakon toga što je još važnije, ponavljam Punkove zamisli, što možemo učiniti da zadržimo te igrače.

Primjetio sam da mi svaki novi broj ima sve manje i manje slika. Obećajem da ću se po tom pitanju popraviti i da se članci, od lijepo zaokružene cijeline što texta, što slika, neće pretvoriti u suhoparne stupce texta koji su naporni za čitanje.

Svakim novim brojem pokušat ću unaprijediti svoje pisanje, gramatičke i pravopisne greške svesti na minimum, a u konačnici dostići ono što se u industriji zove 0 DPM ( zero defects per million ili prevedeno na lijep naški jezik: svesti broj grešaka na nulu kod uzorka od milijun primjeraka, znači ništa grešaka na milijun riječi).

Zdravi, ponosni i dobro raspoloženi bili do sljedećeg čitanja.

Da, ono gore na slici jesam ja, ako je nekoga i to pitanje zabrinulo. Možda nekoliko godina mlađi, ali nisam se mnogo promijenio.

Jedan od vaših dražih novinara: Agrammon, 🙂

http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/footer2.jpg">