Dan poslije pada CC

Day 1,221, 00:23 • Published in Croatia USA • by ivomir


Budim se. Nekako se slabo osjećam, mamurluk. Otvaram oči i vidim da ležim u nekakvom kanalu sav prljav. Pomislim: a u ku*rac opet sam se napio sinoć pa se ništ ne sjećam. Dižem se polako jer me glava ubija, to sigurno od onog Katavicevog lošeg vina. Odjednom iz grmlja čujem šapat:
- Archi, lezi dolje.
- Ko je to? - upitah
- Lezi dolje brzo kad ti kažem.
Legnem ja nazad dolje, i tak mi nije dobro. Odjednom prolazi tenkovska kolona pored mene uz zvukove užičkog kola. Moj mozak na brzinu obradi informacije i shvaća da ja nisam mamuran nego ranjen. Shvaćam da su srbi ušli u Zagreb!
Nakon prolaska konvoja iz grmlja izlazi mali crnjo, sin malog mrnje.
- Archi, živ si! Kad smo vidjeli kako se zalijećeš na te tenkove mislili smo da ti nema spasa. Domago ti je slučajno dao školske granate umjesto pravih!

Da, sad se sjećam. Vidio sam 5 srpskih tenkova kako pokušavaju probit našu liniju koju je čvrsto držala 3.GB . Uzeo sam oružje koje mi je Domago pripremio i zaletio se na tenkove. Bacio bombu na prvog, a ono ništa. Shvatio sam da sam u bezizlaznoj situaciji. Sam, goloruk, protiv srpskih tenkova! Uspio sam nekako doći do prvog tenka, a ono ni manje ni više nego Tihomir Bancov. Sjetio sam se da smo sinoć jeli onaj vojnički grah. Popnem se na tenk, otvorim mu kupolu, naguzim se i ispalim rafal. Nakon par sekundi počeo je sukljati dim iz tenka i shvatio sam da je prvi tenk onesposobljen. Sav ponosan krenuo sam prema drugom, ali moja sreća nije dugo trajala. Snažna eksplozija odbacila me u kanal i onesvijestila.


Mali crnjo i ja krenuli smo polako uz kanal da pokušamo izaći iz opsade, ali bez oružja nismo imali šanse. Naletili smo na neprijatelja. Zarobljeni smo!!! Vode nas prema ostalim zarobljenicima. Svi tužni, iscrpljeni i prljavi sjede po travi. U mnoštvu lica prepoznajem moje suborce iz 3.GB. Tu je i mnoštvo civila koji kukaju ranjeni. Svaboo i Mlatonja im previjaju rane. Daria89 dijeli nam kruh. Odjednom nas dižu sa trave i postrojavaju. Vidim kako 3 lika u srpskim uniformama prolaze i izdvajaju vojsku od civila. Saki04 je nabrzinu skinuo uniformu, ali su ga prepoznali. Kako?! Približavali su se prema meni i malom crnji i prepoznajemo među tom trojicom srpskih oficira Domaga! Iz mase izvlače i Nicola-A1, xfazi i hoso, koji su tvrdili da su samo strani izvjestitelji. Nicola-A1 je pokušao se spasit i sa šupkanjem: Hi DOMAGO srbine! - ali nije mu pomoglo.
Dolaze do nas i Domago pokazuje prstom i na nas dvojicu.
- He he, Archi, napokon ću te se sad rešit, i to zauvek! - uz smješak mi govori Domago - Njega smestite u tamnicu sa Ludim Đoletom!

Ludi đole?! tko je to pitam se. Poznavajući Domaga sigurno će me bacit u tamnicu sa tim nekim opasnim srpskim kriminalcem. Prolazi mi svašta kroz glavu, jel ubojica, silovatelj ili oboje. Dovode me do čelije Ludog Đoleta i zatvaraju. U strahu gledam Ludog Đoleta kako sjedi u kutu vezan ko Hannibal Lecter. Polako diže glavu. Vide mu se samo oči. Tužnim pogledom gleda prema meni. Taj pogled mi se odjednom učini poznatim! Ma otkud ja njega znam? Brzo mu skidam tu kapuljaču s glave i obuze me sreća!
Pa to nije nikakav Ludi Đole, to je moj frend GIOVE !
- GIOVE prijatelju moj! Živ si!
- Archi nemaš poima kolko sam sretan što te vidim!
I tako nas dva se malo raspričali i shvatili da je GIOVE projektirao ovaj zatvor!
Odmah smo počeli radit plan za bijeg iz zatvora....

O tome u idučem nastavku...
BIJEG IZ ZATVORA REMETINEC