Džaba im slonovi

Day 1,193, 18:53 • Published in Croatia Croatia • by LuckyStrike07

Vjerovatno se pitate šta ti Lucky još radiš budan, ti si obiteljski čovjek, a sutra je i subota radna, treba biti na poslu u 7 , a red bi bio i malo ranije da ustaneš snijeg da počistiš ispred kuće. Sve u svemu za par sati trebaš biti na nogama, a ti još svijetliš.

Pa reći ću vam. Ima tu više stvari , skupilo se u meni neka mješavine odgovornosti, krivnje i ponosa. Jednom je jedan naš pisac napisao da nema ništa tužnije od vojske koja se povlači. Noćas mi se ta rečenica par puta vraćala u misli. Vraćale su mi se i puno slika iz raznih ratnih filmova, posebno iscrpljenih vojnika u Ardenima kako se umorni i potrošeni, pregrupiraju i uzvraćaju u Brothers in arms. Pali su mi na pamet i Rohanski jahači kad oni enormni slonovi krenu na njih. Nisu pobjegli nego postrojili i krenuli im u susret.

Danas ja nisam stajao uz svoje suborce iz paravojne jedinice S.F.F.A.. Bio sam online al nisam mogao biti nijednom kada se tuklo, navečer nisam bio doma. Kad sam se vratio, poraz, članci puni gorčine na slabu pomoć saveznika i još veća gorčina na iznimnu angažiranost na suprotnoj starni dojučerašnjih saveznika i braće.
Mene je razdirala savjest i osjećaj krivnje, znam da moj influence ne bi imao značajni utjecaj na ishod bitaka, al bilo mi je krivo što i u tim teškim trenucima nisam bio uz svoje suborce.

Krivica, Poljaci, vojska u povlačenju, Rohanski jahači, prolaze mi kroz glavu dok čekam kraj sedme mini bitke. Znam da je kasno, da se neću naspavati do zore, al nakrcan amerčkim helihopterima što je Anzag-Drazen povoljno nabavio u SAD-u dok je dolar loše stajao na MM, na t8 sam krenuo na njihove slonove i nisam bio sam. Smanjili smo na 2-5. Duga je noć. Hrvati se ne povlače već bore do zadnjeg.