BOCOM U GLOVU

Day 5,765, 13:01 Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina by s1haya
Jednom prilikom su dvojica braće iz mjesta Bobovišća na Braču plovili brodicom na jedra prema Splitu i po dolasku "pod" rivu stanoviti Splićanin, kako i pristoji, im je htio pomoći prilikom vezivanja brodice za rivu i tom prilikom im se obratio riječima: "Judi bacite cimu" (Ljudi dodajte konop) našto mu je jedan od braće (pomalo uvrijeđen) odgovorio " Nismo mi Judi mi smo Bročani". I od onda Splićani uživaju zadirkivati Bračane izrekom: "Niti je sipa riba niti je Bračanin čovik".

* Kontinentalci koji su svojedobno zbog neimaštine bili prisiljeni nadničariti kod bogatijih posjednika na otoku Braču su se uglavnom,
među Bračkim zemljoposjednicima nazivali "Judi" (ljudi) i obavljali su najteže fizičke poslove koji su se uglavnom sastojali od kopanja vinograda. Spomenuti zemljoposjednici su se međusobno hvalisali pitanjima u smislu koliko tko ima "Judi" na nadnicama te se taj pojam među Bračanima uobičajio za nadničare od preko Bračkog kanala.
Predaja kaže da je najcjenjeniji među Judima bio izvjesni Topmir. Nekoliko legendi je vezano za njegov dolazak na Brač a još više za njegov misteriozni nestanak. Ono što je jedino sigurno je podatak da je bio angažovan od strane obitelji Trutinić koji su se hvalili da od "Judi” imaju samo jednog ali da vrijedi za 50 a i da jede toliko.


izvor: wikipedia



BOCOM U GLOVU ( oliti Treći čin)

- Gdje si ti dosad?!

„ Muči ženo! Donia san ti maslina.“

Sumnjičava sam oko darova, posebno kad ih topmir nosi.
Al ljutnju ipak radoznalost prevlada, pustih ga u kuću pa da
čujem tu njegovu priču.

„ Misliš, ženo, da je meni lako bilo. Nosila me golfska struja.
Po sjevernim morima sa morževima son pliva.
U Tihom oceanu son se na koralne grebene nasukiva.

U Marijansku brazdu zamalo da se strmopizdim.
Na blondine son se mora popit da se spasin!

Eeee, di me sve voda odnila, duga ti je to priča. Sva srića pa son ima dovoljno zaliha, inače bi ti se sav usuka ki srdela.

Svo vrimi puta son ima strašnih problima. Nešto me trbuh mučija.
Kako vitar pustim, tako otok manje na kogli zemoljskoj bude.

A ekološki son osvišten, krivica me izidala. Ča da radim, ni bilo pomoći, ča ću kad me nadima.
Nigdi kod Liparskih otoka som ga žestoko opalia, digla se strašna nevira. Kak sam mogo imat pojma da tu Eol obitava.

Pozavidio mi Eol na vjetrovima iz mog tila, sveca mu i bogove antičke nabijem. U pomoć on pozva i onog seronju od Posejdona.
Trozubcom me natirivo i guro ka Jadranu. Kak da se bronim,
hajd ti probaj protiv bogova.

Nasuka son se na Broču, odmah niže uvale Stiniva.
Mogu da ti rečen, tamo su me lipo primili. Tam son bi čoik a ne kit.

Judinom su me zvali. Eeej, judinom!
Služi son im misto trajekta za ić do Splita. Zauzvrat su mi svaki don u škovace tovarili koloča, maslina i nara.
Od zdrovog ića son liniju dotira.

Pet godina son uživa. Onda me tvoja poruka u boci u glovu lupila.

Uhvotiše me tvoji ploćenici, odvedoše sa Broča.
Istovariše me tu ispri kuće, ki da son vrića kunplira a ne judina.“

-Ništa te razumjela nisam, nesrećo. Nauči prvo pričati kako treba.
Nokte sam od strepnje za tobom grickala, i karticu za karticom peglala.

Otkako si nestao i Platon je skontao da bilježi manjak u budžetu.
Cijene paketa digao, igru promijenio.
Ni nestat ne znaš kako treba, da se prašina za tobom ne digne.

„ Nisi ti bocu u glovu dobila. Interesira me kak bi ti tad pričola.
Doša son da ti travnjak pokosim i po kući usisam.
Jel to razumiš kad ti rečen.
To ti završim i odoh pravac do Neptuna.
Napravija son roketu, sakrio ih od tvoja dva plava oketa.

ORLOGORLO me je kreditiro, ima da letin i bolje i brže od Enterprajzera.
Pa ti gledaj s koju stranu je vidro a odakli puše nevira.“