Avantura u Aziji iliti kako je PHOENX dobio po nosu?

Day 891, 04:19 • Published in Croatia Croatia • by Dokultis
Osvanulo je jutro naizgled kao i svako drugo. Opet ćemo negdje u borbu, najvjerojatnije u Mađarsku pomislio sam trljajući oči. Ovih dana razvaljivali smo Mađare ko beba zvečku pa sam pomislio da ćemo i danas u regiju Southern Great Plain. Nakon doručka Giove nam je izdao zapovijed da se ide u Heilongjiang, Mađarsku regiju u Aziji, koja je svima znana pod nazivom HELLO KITTY!

Ono što sam ja zano o toj regiji je da su snage EDEN-a nekoliko puta pokušale zauzeti tu regiju ali nikad im to nije pošlo za rukom. Svaki put bi se nakon bitke za Hello Kitty vojnici vraćali izmoždeni, poraženi od PHOENIX-ovih snaga. Bila je to prava Mađarska tvrđava, kojoj su dali veću važnost nego orginalnim regijama.

Svatko iz brigade uzeo je onoliko opreme i oružja koliko je mogao nositi. Krenuli smo na put preko Singapura u Hello Kitty. Teren je bio težak! Same planine čiji su vrhovi još uvijek bili okovani snijegom, a unutrašnjost izrovana mnogobrojnim oknima rudnika iz kojih su Mađari već punih 6 mjeseci izvlačili ogromne količine željeza. Zrak je bio svjež te sam nekoliko puta udahnuo punim plućima čim sam kročio na kamenito tlo Hello Kittyja. Nije bilo vremena za opuštanje i uživanje u ljepotama ove krasne zemlje. Krenuli smo u akciju.



Do našeg dolaska u 08,45 sati savezničke snage su s 1,3 milijuna stjerale zid u minus od pola milje. Nepriajtelj se poput štakora povukao u labirinte rudarskih tunela vršeći gerilske napade na stotine privremenih baza EDEN-ovih snaga.



Zadatak je bio sustavno čišćenje rudnika i eliminiranje svih neprijateljskih jedinica. Bio je to krvav i težak posao. Vidi sam kolege iz drugih brigada kako iz tih rudnika izlaze prljavi vukući sa sobom ranjene i mrtve suborce... A tako nešto čekalo je i nas. Ušao sam s Bilogorcem i Pangacirom u jedan od mnogih tunela te smo nakon pola sata tumaranja naišli na jedan vod naših guštera. Veći dio tunela već je pročešljao ZDRUG, pa su gugiji osigurali očišćenje ogranke tunela i čekali daljnje upute.

Sustav komuniciranja u rudnicima je bio katastrofalan. Radio veze nisu radile jer nismo imali signala, a samo oni sretnici koji su uspjeli razvući žicu do svojih vezista imali su nekakav kontakt s vanjskim svijetom. Obzirom na stalni priljev svježih boraca iz PHOENIX zemalja to nam je uvelike otežavalo zadatak.

Na jednom račvanju tunela naišli smo na nekoliko leševa koju su bili raznešeni do neprepoznatljivosti. Niti po odori nismo mogli zaključiti kojoj su strani pripadali... Nakon nekoliko minuta hoda, svi crni ko ugljen, naišli samo na neprijateljsku patrolu. Zvuk rafala u skučenom prostoru bio je strašan. Jedva da sam se čuo kako vičem Bilogorcu da se sakrije iza nekog komada stijene. Ali badava, Bilogorac je bio toliko nabrijan na ovu akciju, ali o tome ću malo kasnije. Pucao je kao sumanut i eliminirao je trojicu neprijatelja kad je ostao bez streljiva u spremniku. Vidio sam ga kako o onoj polutami pokušava promjeniti spremnik kada ga je pogodio nečji rafal. Pao je kao pokošen. Pangaciro i ja smo od bijesa izišli iz zaklona i divljački pucali po neprijatelju. Uspjeli smo im se dovoljno približiti da se se dali u bijeg. Međutim nismo imali milosti prema nijednom od njih bez obzira na to što su nam bili leđima okrenuti. Eliminirali smo svih dvanaest vojnika. Vratili smo se Bilogorcu, kojeg je na svu sreću spasila pancirka. Iako je bio ranjen u rame i nogu, bio je živ. Još dok smo sanirali njegove rane, priključio nam se još jedan tim iz brigade koji su nastavili dalje dok smo mi tražili izlaz iz rudnika kako bi zbrinuli našeg veseljaka Bilogorca.




E sad dolazimo do onoga zašto je Bilogorac bio tako nabrijan. Sinoć je otišao iz baze u birtiju na kavu a vratio se pijan. U bazi je bulaznio da se zove Trifon_Ivanov, i da pripada 1. Gardijskoj brigadi Josip Ban Jelačić, te da će on protjerati Mađare iz Međimurja... Giove ga je takvog pijanog stjerao u krpe i jutros ga prvog probudio. Ovaj je poludio od mamurluka i glavobolje, ali se ipak doveo u red prije pokreta na teren. Ipak, u njemu je ostalo nešto alkoholnih para od sinoćnjeg pijanstva pa ga je to malo ponijelo kad je vidio neprijatelja.



Nakon sat vremena borbi, Mađari su protjerani iz Heilongjianga te je regija uspješno vraćena pod Kinesku vlast.

Bila je to velika bitka u koju sam ušao pun strahopoštovanja prema neprijatelju. Jedna velika i moćna članica PHOENIX-a zadobila je strašan udarac gubitkom ove regije. Da ne spominjemo da je većina Mađarskih orginalnih teritorija pod okupacijom bez obrambenih sustava i bolnica... Poljski gubitak regije Rohne Alps, u ekonomskom smislu, mala je beba prema Mađarskom gubitku Hello Kittyja! Mađari će se dugo oporavljati od ovoga udarca. Sedam i pol tisuća PHOENIX-ovaca je zarobljeno u Hello Kittyju i trebat će im ogromna sredstva da ih izvuku van.

Po povratku u domovinu, malo sam pročitao vijesti iz komšiluka i moram priznati da su ogorčeni FAILOM u Aziji jednako koliko su i iznenađeni.

Sad se treba koncentrirati na buduće poteze EDEN-a i PHOENIX-a jer ipak je u tijeku V. Svjetski rat.!