Join the new world

S obzirom da se u zadnje vrijeme moglo čuti nešto više o ekonomiji i produktivnosti odlučio sam napisati članak koji će za cilj imati objasniti neke osnove ova dva pojma koja su često podcijenjena u eHrvatskoj. Iako je sastavni dio ove igre od početka ekonomija je doživjela sličnu sudbinu kao i novinarstvo. U nekim zemljama eSvijeta ipak, ekonomija je ostala jedno od najvećih konkurentskih prednosti u odnosu na neke druge države. Tako recimo, imamo Rusiju, Iran i Poljsku koji postavljaju stabilnost i ekonomsku moć ispred svih ostalih stvari, uključujući i borbeni dio, pomaganje saveznicima, udare i slično. U trenucima kao što je bio prošli event kada je nedostajalo puno oružja, oni koji su se bavili stockanjem i ekonomijom mogli su zaraditi pozamašne svote novca. Isto tako, pojedinci u državama koje su više orijentirane na ekonomiju imali su manjih problema prilikom nabavke oružja, pogotovo s obzirom da je velik broj ljudi unaprijed imao spreman stock. Nema pravog izbora i mislim da bi se svaka zajednica odnosno država trebala podjednako baviti i ratovanjem i ekonomijom. Naravno da će veći broj članova zajednice biti više zainteresiran za ratni dio, ali to nikako ne znači da se treba zaboraviti jedini logični i opipljiv cilj u ovoj igri, a to je uništavanje ekonomije, kongresa ili morala neprijatelja.

Polar Bear je danas pokrenuo zanimljiv kanal na telegramu na kojemu će se raspravljati o ekonomiji u eHrvata pa svakako preporučujem da se pridružite.



Prije upuštanja u bilo kakvo investiranje u poduzeća bitno je znati kako produktivnost funkcionira, o čemu ovisi i koliko dugo ćete trebati čekati na povrat investicije. Nakon objave članka početi ću sa izradom tablice produktivnosti za sve proizvode i raw materijale koju ću rado podijeliti sa svima kojima je ona potrebna, a nadam se da će od strane nekoliko volontera biti redovno održavana kako bi uvijek bila aktualna. Kreiranje pozitivne okoline za produktivnost trebao bi biti jedan od glavnih ciljeva bilo koje države. Kada se govori o eHrvatskoj to je znatno teže s obzirom na stanje balansa u svijetu, ali ne i nemoguće. Postoje i neka alternativna rješenja koja bi se mogla uzeti u obzir.

Prošlo je dosta vremena od eventa ‘Resource wars’ kada su se države međusobno borile za to da svojim regijama donesu određene bonuse. Tako se svaki bonus mogao osvojiti i postaviti u željenu regiju. Radilo se o 5 različitih bonusa za hranu, oružje, kuće i air.


Svaki resurs daje određeni postotak produktivnosti, a u slici iznad možete vidjeti i koji doprinosi čemu. Osnovica produktivnosti je uvijek 100%, na tu osnovicu zbrajaju se državni i regionalni bonusi. Primjerice, Iran kao što je vidljivo ima dodatnih 100% bonusa s obzirom da su im svi resursi povezani sa glavnim gradom, odnosno imaju ‘trade route’. U slučaju kada ne bi bilo povezani donose samo polovicu bonousa pojedinog resursa. Tako bi bonus sa recimo cattle iznosio 10% umjesto 20%, a državni bonus više ne bi bio 100% već 90% što zbrojeno sa osnovicom daje 190% bez regionalnih bonusa. Resursi doprinose državnom bonusu u iznosu od 10, 15, 20, 25 ili 30% što ukupno daje 100%


Regionalni bonusi odnose se na iste resurse, ali ovise o tome u kojoj regiji države se nalaze. Svaki regionalni bonus doprinosi regionalnom bonusu sa postotkom od 2,3,4,5 ili 6%. Borba za regionalne bonuse odvijala se u istom eventu kao i borba za državne bonuse, a Predsjednici su mogli odlučiti u koju regiju će postaviti koji bonus. Regionalni bonus zbraja se sa osnovicom i državnim bonusima kako bi upotpunili ukupni bonus na produktivnost. Tako recimo regija Sistan & Balochistan sa slike iznad ima dodatnih 3+4+5+6=18% bonusa na produktivnost firmi u toj regiji. Kada ne bi bilo ‘zagađenja’ odnosno pollutiona koji se temelji na broju poduzeća u regiji Sistan i Balochistan imao bi ukupni bonus na produktivnost od 218% od ukupno 218% mogućih. Ova 2% otpadaju na to da Iran ima koncesiju sa Nizozemskom te iako im koncesija utječe na državni bonus (dodatnih 10% na proizvodnju wepa) ne utječe na regionalni bonus koji maksimalno može imati 4 različita resursa pa je zbog toga maksimalna proizvodnja 218%.


Zagađenost je uvijek najveća u regijama sa najboljim bonusima zbog toga što se u njima nalazi i najveći broj poduzeća. Unatoč zagađenosti od 25% regija Sistan i Balochistan i dalje je profitabilna s obzirom na ukupni bonus iz dolje navedene formule:


Moguće je pronaći i bolje regije, primjerice irske regije Mayo i Cork trenutno imaju jedne od najviših produktivnosti s obzirom na malo zagađenje, a visoke bonuse. Kada birate gdje postaviti svoj holding bitno je provjeriti sve moguće podatke koji utječu na vaš bonus, ali isto tako uzeti u obzir i stabilnost države, Vlade, politiku države, mogućnost obrane teritorija i ostalo. Nema pravog odgovora gdje je najbolje. U nekim regijama ćete često biti u nemogućnosti raditi jer će eHrvatska imati TW sa tom državom, u nekim regijama će se odvijati neki drugi TW pa nećete uvijek imati iste bonuse. Potrebno je pronaći neku zlatnu sredinu, a takvih regija/država ima dosta. Osobno holdinge držim u eIrskoj, u gore navedenim regijama Mayo i Cork.



Postavljanje vašeg holdinga ovisi i o tome koje firme biste htjeli graditi, u što ćete ulagati i koje su vaše potrebe. Jači tenkovi će gledati graditi rubber poduzeća zbog njihove veće proizvodnje (manjeg troška energije), a oni kojima je prvenstveno u cilju zaraditi graditi će saltpeter rudnike koji su isplativiji, ali će vam oduzeti više energije. Najbitnije je imati informacije o tome kako zapravo funkcionira produktivnost, odnosno koliko profitabilne će vaše firme biti. Kada znate što želite, a znate i koji su bonusi, koje bonuse očekivati onda možete početi razmišljati o tome što će vam se više isplatiti Q1 kruh ili Q4 kruh, wep raw ili food raw, hoće li vam radnici biti isplativi?


Kako bi bilo najlakše objasniti profitabilnost poduzeća uzeti ću u obzir svoju Q7 tvornicu wepa u regiji Mayo koja ima bonus od 211%. Ukoliko u svom poduzeću odradim ‘work as manager’ to je jedan rad, a uz navedeni bonus proizvesti ću 21.10 Q7 ( 211% ) wepa uz trošak od 42.20 rawa. Kada bi raw kupovao na marketu potrošio bi oko 2400cc na kupnju, a proizvedeni wep prodao bi za 4725cc. Profit bi u ovom slučaju iznosio 2325cc bez poreza koji su neznatni.


Iz tablice je potrebno izvući podatke koji nas zanimaju, a to je isplativnost najisplativije raware (Q4). Zašto je najisplativija u odnosu na ulaganje lako je zaključiti kada se pogledaju cijene ostalih u odnosu na njihovu produktivnost, ali i ove će informacije biti u tablici koju ću izraditi nakon članka. U slučaju da svoju rawaru izgradim u Mayou, uz 211% bonuse (osnovica bonusa uračunata) ona će proizvoditi 1.75 X 2.11 rawa, odnosno gotovo 3,7 rawa po radu. S obzirom da je za moju weparu potrebno 42,20 rawa izgraditi ću 12 rawara kako bi pokrio cjelokupnu proizvodnju wepa kada radim kao manager. Time ću si dnevno uštedjeti 2400cc jer neću morati ovisiti o cijeni rawa na marketu. Ukoliko bi odlučio isti raw prodati toliko bi zaradio pa se može reći da izgradnjom rawa podižem isplativost za 2400cc te ona sada iznosi 4725cc bez poreza. U 12 rawara potrebno je uložiti 102000cc, tako da bi se ulaganje vratilo za 42 dana.

Koristeći gore navedene tablice možete izračunati profitabilnost za bilo koje poduzeće te tako donijeti konačnu odluku što ćete, kako i gdje proizvoditi te kada će vam se ulaganje vratiti.



Toliko od mene za danas, u sljedećem ću članku objaviti tablicu te pisati o trgovanju na Monetary marketu. Rat se može dobiti i na ekonomskom polju, a to Asteria radi dugi niz godina jednostavno zbog toga što su se na taj dio više fokusirali. U svakom slučaju mislim da se najjačim igračima ipak više odluči farmati, a onima koji se bore u air bitkama te onima koji nemaju baš najjače accounte svakako preporučujem ekonomiju kao nešto čime bi se trebali baviti. Isto tako, država bi si kao cilj trebala zadati prikupljanje i očuvanje bonusa, što je nama, možda baš zato što se time nismo bavili to u ovim trenucima jako teško, ali ne i nemoguće. Kao što sam rekao, postoje i alternativni načini koji se mogu ostvariti kroz diplomaciju i suradnju sa više drugih država. Najbolji primjer za to je eIrska.