Join the new world

Kako čovjek voli, da ga čovjekom zovu!

Ponosan na čovječanstvo, čovječiji rod, čovječnost i faktat da je po božijem liku stvoren.

A ja? Ja se iza te maske čovjekolikosti, krijem. Čučim u sjenci Boga, a kao i moja čovjekolika braća, drugi ljudi, sa Sotonom pijem i jedem... alkohol i masnoću. Sav sam «fini», ljubazan i pogodan za ispovjedanja, magnet za tugu, oslonac za moral. Kvalitet moje maske je na nivou kvaliteta perja anđeoskih krila, a duša mi je crna kao proliv demona. Da li se ja to ispovjedam, ne... ovo je monodrama.

Rađam se iz vulve Majke... Eto, i na samom startu života sam naopako postavljen... noge mi idu prvo... hladan je spoljašnji Svet! Nazad nema... rodim se.. postanem čovek!

Jednostavni su prvi dani mog života... vazduh i hrana.... zamagljene slike i nedefinisani zvuci!

U obdaništu me tuku... tučem i ja njih!

U osnovnoj školi me vuku... vučem i ja njih!

Pubertet proživim kao i većina, u bolu, očaju i samoubilačkim težnjama!

Nakon puberteta, zaslužim da me zovu čovekom!

Čovjek jesam, no, čovjek drugi tvrdi da je i on čovjek... a nismo ni blizu u piramidi ishrane. Uporedim najbolje i najgore ljude, koje znam, sa samim sobom i svi su tu u meni... ne bore se – oni sarađuju, maskiraju se jedni u druge, preklapaju, dopunjavaju, lažu, varaju, vole, plaše se i osvajaju nove kontinente. Placenta paradoxa od samog rođenja... balans prirodni narušen, vještačkim, bezbolnim porađanjem. Novi čovjek se rađa bez bola i muke starog čovjeka, u kom je nastao. Lagodan kliz za oba bića u novi život. A, opet, majka moje djece bi se trebala patiti? I da i ne! Šta bih ja izabrao bol i osjećaj koji ću pamtiti do kraja života... ili bazen od 1000KM i delfinski uzvišeno, moderno, tehnološko čudo, bezbolnog rađanja.

Pitanje je: Da li ovaj izbor roditelja utiče na razvoj novog čovjeka? Glupog li pitanja!

Kad je «normalno» da dijete prohoda, progovori, napiše prva slova, osjeti prve hormone, prva masturbacija, sex, prvi strah od odrastanja, prvu nostalgiju za djetinjstvom, prvi zdravstveni problem, prvu psihozu, prvi regres, prvi otkaz, prva ljubavna afera, prvo dijete, drugo dijete, prvi organ koji otkazuje, senilnost... smrt?

Pitanje je: Da li sam ja «normalan»? Glupog li pitanja!

Čovjek živi u društvu! Čovjek je društveno biće? Društvo, definiše pravila! Svi pljuju društvo, ja neću!

Tražiće, mnogi, u ovim mojim riječima, Beketa, Ničea, Sestre Bronte, Isusa, Bukovskog, Hakslija... antidrama, monodrama, super drama... biće ih puno... čitao i čitao puno u životu... obilno se hranio raznom literaturom... police u biblioteci, klasifikovane po «žanru», pa kvalitetu korica i po zaradi pisca... za sve slojeve društva. Svi su zadovoljni u društvu... ima tačno knjiga za njih... ima Frojda, ima i Adolfa Hitlera, tu je i Paolo Koeljo. Bestseller! Riznica znanja za sve slojeve društva. Društvena elita... ima svoj odjeljak. Studenti su na svojim policama! Radnici gledaju TV! Zemljoradnici slušaju radio program! Vladajuća stranka je izabrana od strane društva... zašto se češće «čuje» NARODA, a ne DRUŠTVA?

Šta je – Ko je NAROD? Glupog li pitanja!

Narod je jedan dio društva. Narod ima privilegiju da ima pravo glasa. Narod smo svi mi... ponekad. Narod je društveno prihvaćena klasna podjela na nas i njih. Svi imamo ista prava, isto izgledamo i mirišemo, ali smo MI mi, a ONI su oni. Nekad je dobro biti dio naroda, a nekad nije. Nekad je dobro družiti se sa narodom, a nekad nije!

DA! Društvo se mora upravljati, da ne bi skrenulo. Najreprezentativniji predstavnici društva, iz naroda se biraju da vode narod u društvo. Društvo je uređen, hijerarhijski sistem naroda.

«U našem jeziku, kao i ostalim slavenskim jezicima, riječ "narod" je etimološki povezana sa srodnošću, rodom, porijeklom. U savremenoj se antropologiji i sociologiji često koriste pojmovi etnosa i etniciteta, koji vuku korijen od grčke riječi koja označava bilo koji skup (npr. i stado).»
(citat: Wikipedia)

«Društvo je grupa pojedinaca, koja je okarakterisana sa zajedničkim interesima a koji isto mogu imati posebnu kulturu ili institucije.»
(citat: Wikipedia)

Internet je društvo naroda. Pleonazam i paradoks su slatke bolesti. Internet je društvo naroda, grupa pojedinaca, etnos i etnicitet na gomili, korijen se vuče od dole na gore od neke grčke riječi, a «PAN» sere li sere.

I sad, gde sam to ja? Ko sam to ja? I zašto sam to ja? Ulaganja se ne isplate... dugoročno! Čovek čoveka jede, jer je hrana, hrana!

Ja sad odoh na dijetu!