Živi Žir - Broj 5

Day 5,477, 14:19 Published in Croatia Croatia by Ambroz Haracic

Broj 5 - dan 5,477




Čimpanza Travis.

Upozorenje, teška tema

Glavnu ulogu u današnjoj priči ima Travis, obična čimpanza. Travis je bio rođen 21. listopada 1995. a umro je 16. veljače 2009. razlog smrti ove mlade čimpanze su četiri 9x19mm Parabellum metaka.

No što se desilo, zašto se u trinaestogodišnjeg Travisa ispalilo pola spremnika Berette 92?


Travis je za vrijeme svojega života imao dvoje gazde, prvi, Jerome Herold, preminuo je 2004. a druga, Sandra Herold, preminula je 2010. Travisova majka Suzy (negdje evidentirana kao Suzie) je upucana 2001. prilikom bijega iz objekta Chimparty. Chimparty je bio privatni objekt gdje su se držale čimpanze i mogle su se unajmiti za fešte, tv reklame i slično. Sandra i Jerome kupili su Travisa za 50,000 dolara kada je imao tek tri dana i dobio je ime po Sandrinom najdražem pjevaču Travisu Trittu. Trevis je odrastao u obiteljskoj kući Herolda, Stamford Connecticut, i bio je njihov vječni pratitelj, često je sa njima išao na posao i u trgovine. Heroldi su bili vlasnici vučne službe i Travis je sa njima bio atrakcija, poput maskote ljudi su se sa njim slikali te je čak pozdravljao policajce u prolazu, nikad nije bilo problema jer se Travis uredno vezao pri vožnji.


Odrastao je pored ljudi i stoga je bio socijalna čimpanza. Susjed obitelji Herold je rekao da se znao igrati i hrvati sa Travisom i objašnjava da je uvjek znao kada treba prestati i da bi se odazvao na zov vlasnika i u najdubljoj igri ili borbi. Napominje da je Travis slušao Herolde bolje nego njega (susjeda) njegovi nećaci.


Travis se naučio otvarati vrata sa ključem, sam se oblačio, zalijevao je cvijeće, nosio sijeno konjima, jeo sa obitelji za stolom te čak pio vino iz čaša za koktele. Travis je bio lud za sladoledom, u tolikoj mjeri da je naučio kada će sladoledarski kombi proći pored kuće. Travis je volio gledati slike na računalu, obožavao je gledati bejzbol na televiziji i tražio ga je sa daljinskim, za njega su Heroldi kupili Waterpik i sa time si je sam prao zube. U nekoliko navrata vozio je auto.


Jerome Herold preminuo je 2004. a njihovo jedino djete preminulo je 2000. u prometnoj nesreći, radi toga Sandra je na Travisa gledala kao na sina i bio joj je sve u životu. Nakon Travisove tragične smrti ona je bila shrvana, na prozive ljudi koji su je počeli nazivali ludom ona je odgovarala sljedeće: "Ja sam kompletno prazna. Spavao je sa mnom svaku noć. Dok ne jedete sa čimpanzom, ne kupate se sa čimpanzom ne možete poznati čimpanzu."


No život sa Travisom nije bio idila. U listopadu 2003. obitelj Herold se vozila autom i stali su na semaforu, kroz poluotvoreni prozor Travisa je pogodila plastična boca koju je bacio pješak idiot. Preplašeni Travis se odvezao, izletio iz auta i počeo ganjati kretena koji ga je pogodio, rekao bi majmuna ali Travis bi se naljutio. Na sreću bolesnika, nije bio uhvaćen a Travis je divljao i zaustavio promet na raskrižju par sati. Policija je na to reagirala i uspjela ga je nekoliko puta ubaciti u auto no on bi izašao na druga vrata i ganjao policajca oko auta. Ovaj incident doveo je do prihvaćanja zakona u državi Connecticut koji zabranjuje ljudima držanje primata težih od 23 kile i zahtijevao je od vlasnika egzotičnih ljubimaca da se prijave za dozvole za držanje istih. Ovaj zakon se nije kompletno proveo do 2009. godine kada je Travis i preminuo, a od tada nitko u državi nije se prijavio za vlasnika bilo kakvog primata. DEP (Department of Environmental Protection) nije prisilio ovaj zakon na Herolde iako je Travis imao 91 kilogram iz razloga što ga drže sve ove godine od njegove najranije dobi te nisu smatrali da je opasan.


Ovaj incident se još donekle i lijepo okončao no sljedeći će vam objasniti zašto je pješak iz 2003. budaletina


16. veljače 2009. Travisov zadnji dan. U ovo vrijeme Jerome Herold je već 5 godina mrtav a Sandra ima 70 godina. U 3 sati i 40 minuta prijateljica Charla Nash, 55, dolazi u kuću kako bi pomogla Sandri oko čisćenja, Travis ju je poznavao pošto je nekada i radila u njihovoj vučnoj službi no ona je imala drukčiju frizuru. Travis je imao lajmsku bolest i pio je lijekove, Sandra mu je također taj dan napravila čaj od Xanaxa. Iz nama nepoznatog razloga (no vjerovatno kombinacija vina, xanaxa i ostalih lijekova) Travis je napao Charlu. Nanio joj je nevjerojatne ozlijede na glavi i ruci no Charla je ostala prisebna i donekle sposobna. Nakon ovog napada od par minuta Travis uzima ključeve od auta i izlazi iz kuće a sedamdesetogošinja Sandra i izranjavana Charla pokušavaju ga vratiti doma. Charla je napravila ono što bi većina nas napravila kada želimo vratiti ljubimca, uzela je njegovu najdražu igračku - Tickle Me Elma. Čim je Travis ugledao svoj omiljeni predmet pobjesnio je i ponovno napao Charlu Nash. Ovaj napad ćemo u sljedećem ulomku objasniti detaljnije za one sa čeličnim želucem. Sandra, izprepaštena prizorom (sa razlogom) udara Travisa lopatom po glavi iza leđa, on se ne smiruje. Sandra vadi mesarski nož i ubada ga u leđa. Njenim riječima, Travis se okrenuo i pogledao me, kao da je pokušao reći Mama što si učinila. Travis postaje još ljući a Sandra misleći da je Charla mrtva zove 911 i moli za pomoć. U početku snimke policijskog razgovora može se čuti Travisovo vrištanje u pozadini, operateri su mislili da je riječ o šali dok Sandra nije zaplakala "Jede ju". Hitna služba se nije približila rezidenciji dok se policija nije pojavila, a prilikom njihove pojave Travis prilazi autu, pokušava otvoriti zaključana vrata i razbija retrovizore, ide oko auta i otvara vozačeva vrata a policajac Frank Chiafari ispuca a četiri metka. Travis, sada već herojski izranjavan se povlači u kuću i umire pored svoga kaveza.


Ovaj odlomak ako ste slaba želuca preskočite. Ono šta ćemo tu napisati definitivno nije za maloljetnike i ne postaje blaži što je čitatelj stariji. Pitate se zašto su napadi čimpanza toliko strašni? Najbolje je opisati to kao MMA teškaša koji doslovno skače po vama i ne osjeća umor, ima bjesnoću i kosti tvrđe od čovjeka. No to nije sve što ih čini tako štrašnima. Čimpanze su jako pametne, kao što smo vidjeli prije sa stvarima koje je Travis naučio i volio raditi, i ta pamet je ono što ih čini noćnom morom svakome tko ima 2 zrna u glavi. Čimpanze znaju da nam trebaju oči za vid, nos za njuh, ruke za napad i obranu i noge za kretanje. Radi te pameti upravo ovi organi budu napadnuti u startu, jer kako ćete im nauditi ako ih nevidite i nemate ruke? I u prvom, lakšem, napadu na Charlu Travis joj je izudarao glavu i vjeruje se da joj je tad već slomio ruku, no u drugom napadu izjeo joj je facu, da, pojeo joj je facu i otrgao ruku nekih 5 centimetara od lakta. Ako vas zanimaju slike Charle ja ih neću objaviti ali prije nego ih uguglate dozvolite da vam kažem malo o tome što su joj doktori morali napraviti da bi ostala živa. Kada su opisivali njene ozljede sve što su rekli je "horrendous". Unutar 72 sata ona je imala preko sedam sati operacija od četiri (!) kirurška tima, kirurge je radi neopisivih ozljeda navodila bolnica u svakom koraku. Bolničari su zapisali da je izgubila ruke, oči, nos, usne i srednjolubanjsku strukturu kostiju ali također i rane na moždanom tkivu. Doktori su joj ubrzo uspjeli vratiti vilicu ali su 7. aprila najavili da će ostati slijepa. Njene rane su je činile primamljivim kandidatom za eksperimentalnu transplantaciju face, na koju je otišla i na svu sreću dobro je završila. Njena obitelj morala se obratiti javnosti za pomoć u sufinanciranju ovog ogromnog medicinskog zahvata a Charla je svoje uništeno lice pokazala na Oprinom šou studenom iste godine. 28. maja 2011. tim predvođen čehom Bohdanom Pomahačem uspio joj je izvršiti transplantaciju doniranih ruku i face no Charla je uhvatila pneumoniju i morali su joj maknuti ruke zbog infekcije i slabe cirkulacije.


Charla je tužila Sandru Herold za 50 milijuna dolara ali sud joj je zamrznuo imovinu procijenjenu na 10 milijuna dolara, poslije dugog navlačenja po sudu 2012. godine dobiva 4 milijuna dolara. Charla onda tuži državu Connecticut povodom zakona o zabrani primata težih od 23 kilograma no nema uspjeha. Telefonski razgovor sa policijom inspirirao je heavy metal bend Suicide Silence da napiše pjesmu No Time To Bleed - https://youtu.be/G2Ha13tkWCY


To read this article in english, click here

Hvala na čitanju, Vaš urednik i eMajmunko
Ambroz Haračić