Join the new world

Pozdrav svima!

Godinama igram ovu igru izvan eHrvatske, uz povremene dolaske "doma" koji nisu baš nešto potrajali. Igrao sam do sada svoju igru, sa svojim prijateljima koji su bili iz cijeloga svijeta. Zabavljao sam se na neki svoj način i uvijek pokušavao doprinijeti zajednicama u kojima sam igrao. Nedavno sam preselio u eUSA i tamo upoznao brdo dobrih ljudi, ali ono što me najviše fasciniralo je njihova razina organizacije, način na koji igraju. Sve me to podsjetilo na vrijeme kada sam bio u eHrvatskoj, u v1, proživljavao kao i većina vas koji ste tada igrali najzabavnije trenutke igre.

Unatoč svim promjenama, unatoč svim novostima, glupostima i turnirima kojima nas je Plato gnjavio SAD je uspio zadržati sve ono što smo mi imali. Forume, stranke, rasprave, načine donošenja odluka, MU-ove i najbitnije - aktivnost. Nakon nekoliko tjedana upijanja što je sve tamo dobro i što se može popraviti nisam si mogao pomoći ne razmišljati o tome kako bi bilo lijepo kada bi u eHrvatskoj imali jedan takav sustav u kojemu svaki građanin ima mogućnost pozitivno utjecati na zajednicu. Ovo je timska igra, bila i ostala (u manjoj mjeri). Ukoliko se država temelji na zajedništvu onda stvarno može puno napraviti. A mi smo naše zajedništvo davno izgubili. Ne mislim pritom na to da se možda svađamo međusobno, svađaju se i u ostalim državama, ali imaju konsenzus oko puno stvari kojima doprinose svojoj državi...




Sve što sam do sada učio, svi ljudi koje sam upoznao, sve načine organiziranja zajednice koje sam upio odlučio sam usmjeriti na eHrvatsku. Nikada mi nisu jasni oni kojima se ne da više igrati pa iz nekog nepoznatog razloga stalno pričaju kako je igra mrtva. Ako je igra mrtva, zašto imate potrebu u toj igri stalno ostavljati komentare "Igra je mrtva."? Iskreno, smatram da igra nije mrtva niti će se uskoro ukinuti. Došlo je do promjene Administratora, moderatora, developera, a rad ovih novih postaje sve vidljiviji.

Stavljanje limita na MPP-ove, uvođenje regija, povećavanje važnosti bitaka zbog proizvodnje, vraćanje važnosti ekonomije, promjena načina poreza...sve je to djelo novih ljudi koji rade na kreiranju neke nove, optimistične i pozitivne atmosfere u igri. Mnoge su se zemlje ponovo aktivirale na način na koji su prije bile aktivne. Vraćaju se državni MUovi, ponovo se organiziraju forumi, debate, stranke su ponovno aktivne. Igra nije mrtva, a neće tako skoro niti umrijeti.

Prilagođavanje promjenama jedna je od najbitnijih stvari u životu. Kao i u ekonomiji, ako se prvi prilagodite promjenama na tržištu ostvariti ćete veliku konkurentsku prednost što će vam donositi veće prihode. Biti prvi na nekom tržištu, prvi uvesti neki proizvod i prilagoditi se potražnji vam je jednako kao da pronađete škrinju sa blagom.

Ista je stvar i sa Erepublikom, zemlje koje su pratile i prilagođavale se promjenama su nastavili biti organizirane i snažne pa zato danas imate saveze Asteriu i Pacificu koje kontroliraju pola svijeta. Istina, igra nije toliko zanimljiva kada ste na strani gubitnika, ali treba priznati poraz i rad suparnika koji nisu pobjedu dobili na pladnju. Organizacija ova dva saveza je na visokoj razini, a tu je organizaciju pratila organizacija država članica tih saveza.

Provodeći toliko vremena na gubitničkoj strani, zahvaljujući nekoliko loših odluka koje smo donosili tijekom ePovijesti izgubili smo optimizam, aktivnost pa ubrzo nakon toga i organiziranost koju smo imali. Padom svega toga došlo se do situacije u kojoj Ministarstva više ne pišu članke, udari ne postoje, stranke služe za ulazak u kongres u kojemu se ništa ne radi, a diskusija i debata uopće nema. Ne znam na koji način se u ovakvoj situaciji bilo koji član zajednice može osjećati uključeno. Možda će ovo zvučiti kao kritika vladajućima, ali to nije točno. Današnja vlast nije ništa mogla promijeniti, niti su odgovorni za ovakvo stanje. Krivci za trenutno stanje smo svi mi koji smo pesimistično prihvaćali nove promijene i gubili sve ono što smo nekada imali. Pristali smo na loše ministre, na manjak aktivnosti, pristali smo biti slabiji...bez ispaljenog metka, bez kritike.

Zbog svega toga odlučio sam pokušati biti pojedinac koji će barem probati pokrenuti stvari na bolje, odlučio sam se na povratak i pokazivanje svima onima koji smatraju da ova zajednica ne može bolje dokazati suprotno.




Prije povratka razgovarao sam sa nekoliko ljudi koji su do sada bili na vlasti i opoziciji, odlučio sam se kandidirati za Predsjednika eHrvatske uz njihovu podršku, ali nakon poruke Feye da bi on htio za CP-a nisam mogao odbiti. Feyo je jedan od možda 2-3 ljudi zbog kojih bi odgodio svoju kandidaturu. Uostalom, možda bi bilo i bolje provesti prvo neko vrijeme u eHrvatskoj prije same kandidature. Za svoj mandat sam već bio pripremio nekoliko projekata i razgovarao sa ljudima koji bi bili dio toga tako da neće biti problem odgoditi tako nešto za sljedeći mjesec.

Glavna stvar koju je u eHrvatskoj potrebno promijeniti je podloga za rasprave. U tome je velika razlika između eHrvatske koja je neki minimum organiziranosti i SAD-a koji bi bio maksimum.

Rasprave, glasanja i kongres su bitne stvari iz nekoliko razloga od kojih je najvažniji osjećaj uključenosti. Kako očekivati od nekog člana zajednice koji nema nikakvu mogućnost predlaganja i donošenja promjena da bude zadovoljan i funkcionira u službi države ako mu se ne dozvoli da se osjeća kao dio te države. Demokracija je upravo zbog toga jaka stvar.

Kada birate stranku, birate kongresnika koji će zastupati vaše ideje i interese pa se glasanjem osjećate kao dio stroja koji odlučuje. Zbog toga su forumi jako važni, zbog toga bi stranke trebale zamisliti što rade i zbog toga nam je potreban kongres. Koliko sam primjetio previše je svađa u zadnje vrijeme nastalo između nekih frakcija društva, a rekao bih da je većina tih svađa moglo biti izbjegnuto jednostavnim raspravama i razgovorima prilikom kojih bi se pronašao neki kompromis koji zadovoljava sve strane. Nije to toliko teško koliko zvuči. Treba samo probati.

Fali nam kritike, fali nam kvalitetnih novinara, fali nam poticaj koji bi potaknuo ministre na pisanje i borbu za vlast, dokazivanje svojih sposobnosti kao dio vlasti. Zašto smo se prestali igrati?




eHrvatska danas nije u top 10 država, ne bih rekao niti da je u top 15, a kada se govori o organizaciju onda tu nismo na karti. I dalje imamo potencijala, dovoljan broj jakih i kvalitetnih građana koje je potrebno motivirati i dati im priliku, ali trenutna situacija se čini bezizlaznom.

Istočni susjed nam je druga najmoćnija država eSvijeta, sjeverni susjed nam je još jedna suparnička zemlja iz top 10 najjačih, a obje su članice najjačeg saveza. Regije su nam konstantno zauzete i sa nama rade što god žele. Zaista, loša situacija iz koje će se biti teško izvući. Rekao bih nemoguće zbog trenutne situacije i svega onoga o čemu do sada pišem, ali iskreno smatram da nismo nesposobni, da se možemo organizirati, korak po korak stvarati infrastrukturu, oformiti ponovo vanjsku politiku, vojnu i ekonomsku organizaciju i ponovo biti stroj koji šalje cijelu naciju u pomoć saveznicima. Moguće je da sam prevelik optimist, takav sam po prirodi, ali neću odustati dok se ne uvjerim u suprotno.

eHrvatska danas je na dnu, nismo relevantna država, o nama se ne prila niti ikoga boli briga što se sa nama događa. Imamo par saveznika koji su nam saveznici temeljem nekih osobnih odnosa naših igrača, a sustavno gotovo da ne postoji nekakva suradnja sa njima. Sve to to zbog manjka politike u svim segmentima države, manjka jakih pojedinaca, neovisnih ljudi koji bi donosili pozitivan utjecaj.

Ali nije gotovo dok mi to ne kažemo, dok postoji zadnji eHrvat. Dugo godina sam vodio eIrsku, zemlju sa najviše 20 aktivnih igrača koja je za razliku od današnje eHrvatske uvijek imala organiziranu vanjsku politiku, vojsku, ekonomiju, unutarnje uređenje, diskusije i debate. Tužna je činjenica da je jedna takva mala i u globalnom smislu nebitna zemlja danas utjecajnija od nas. A vjerujte mi da je tako. Možemo bolje, samo trebamo odbaciti pesimizam i dati sami sebi priliku da se zabavimo.