Join the new world

Already have an account? Login



What is this?

You are reading an article written by a citizen of eRepublik, an immersive multiplayer strategy game based on real life countries. Create your own character and help your country achieve its glory while establishing yourself as a war hero, renowned publisher or finance guru.

|Blog|: Homemade superheroji

Day 2,057, 14:05 • Published in Lithuania Montenegro

• by montenegro90

Note for Lithuanian friends: Sorry for not translating this article. It does not have anything with my position here in your country.

Tekst mog dobrog prijatelja, koji želim podijeliti sa vama! 🙂

Homemade superheroji

Čitati uz:
David Bowie - Heroes (live)
http://www.youtube.com/watch?v=YYjBQKIOb-w

"Razlog zbog kojeg obožavaš superheroje je što i dalje podsvjesno misliš da ćeš postati jedan od njih.", reče meni jednom prilikom moja prijateljica, sasvim ozbiljno.

I tako se ja povukao u svoju pećinu, zamolio svog batlera da mi ispegla odijelo i počeo da razmišljam o tome.

Da, definitivno nemam novca da postanem tamni vitez koji dijeli pravdu pesnicama (niti sam stručan sa svojim pesnicama), ne živim blizu poligona za testiranje gama bombi a definitivno nisam sa druge planete koja je kružila oko crvenog sunca.

Ali da li me to sprečava da i dalje razmišljam o postojanju ljudi koji žele da se žrtvuju i pomognu drugima (iz sebičnih ili nesebičnih razloga)?

Dobro, ne zamišljam se u kostimu jarkih boja, koji ističu moju pozadinu, jaki torzo i čelične bicepse (u ženskom slučaju, isticanju oblina) ali sama ideja pomaganja drugim je privlačna kao zdjela ruske salate.

I onaj dio sa žrtvovanjem, pa...recimo da nisam spreman na krajnju žrtvu, a sigurno ne zbog nekih
nepoznatih osoba, a pogotovo ne zbog osoba koje ne podnosim (da, teto sa trafike, na tebe mislim).

Ne bih mogao da zanemarim lične obaveze, tako da bi se moje herojstvo manifestovalo u periodu od 9 uveče do 12, u krajnjem slučaju jedan (opet zavisi od smjena na poslu).

Slomljene kosti, posjekotine, rane od metaka, prelomi, uganuća, otkidanje udova, dovođenje porodice i prijatelja u opasnost, definitivno nisu na spisku onog što bih želio u svom životu.

I kako pored svega navedenog, ja, ili bilo ko drugi može ili želi da bude superheroj?! Gledaj svoja posla, čovječe i mani se ćorava posla, što bi rekli stari.

E taj momenat! Momenat apatije u društvu. Ravnodušnost ljudi prema tuđoj nesreći (uh sve je dobro, dok se to ne dešava meni). Ravnodušnost prema dešavanjima u društvu ( "Pušti me časti ti, imam svoje muke koliko 'oćeš"). Ravnodušnost prema sebi (Živim za danas, briga me za sjutra)

Zar ti nije muka od toga? Zar te ne tjera da uradiš nešto po tom pitanju? Zar možeš neke stvari da ignorišeš?
Dođavola, zar ponekad ne bi bilo dobro da možeš da spališ nekog svojim pogledom, a?

U osnovi, biti heroj je jednostavno. Pomozi. Kad imaš priliku pomozi. Ne budi sebičan. Nađi se nekom u nevolji kad mu treba. Stavi sa strane svoj ponos ponekad i reci izvini (uh ovo je za pojedine krajnja žrtva).

Pokušaj da pomogneš nekom da prepozna svoj potencijal. Da mu ukažeš na to da granice su postavili drugi a ne on. Da mu pomogneš da ostvari svoje ambicije (osim ako nije u pitanju globalna dominacija).

Ti ćeš da budeš njegov heroj. Ti ćeš da budeš osoba koju neće zaboraviti nikada u životu. Ostavićeš svoj trag (u slučaju da ti je želja da budeš heroj zbog slave), ostavićeš svoje zavještanje u tom obliku.

I tako se mijenjaju stvari, tako se mijenja društvo. Pomogneš jednoj osobi da promijeni način na koji razmišlja, a ona će drugoj i stvara se domino efekat, i na kraju fraza "jedan čovjek može da napravi razliku" i više nije fraza.

Dozvolio sam sebi naivnost i idealizovanje, ali zar je to loše? Stremnjenje ka idealima je upravo odlika superheroja, prva stepenica u onom "biti heroj", vjerovati u ideju.

Da, podsvjesno i svjesno se nadam da ću postati heroj. Makar jednoj osobi.
(Koja neće imati želju da pokori svijet. Ili nešto slično.)